Gamescom 26 – Hello Sunshine – Impresije – Ono kada vas sunce ne voli
Kada pogledate listu survival igara koje smo dobili poslednjih nekoliko godina, veoma brzobi došli do zaključka da je žanr već isprobao skoro sve fore. Imamo zombije, vanzemaljce, čudovišta, glad, žeđ, hladnoću, vrućinu, radijaciju, kanibale i praktično sve druge moguće načine da vas igra podseti da je život težak. Zato sam na Gamescomu 2026 prišao igri Hello Sunshine bez nekih velikih očekivanja. Još jedan survival naslov, pomislio sam, samo sa drugačijim setupom. A onda sam video šta zapravo pokušava da uradi Red Thread Games. I ispostavilo se da ovde sunce želi da vas ubije. Da da… I ne mislim na to kao u prenesenom smislu. Ne kao neka metafora za klimatske promene ili korporativnu pohlepu. Ako izađete iz senke ogromnog robota koji vas prati kroz pustinju, direktna sunčeva svetlost će vas za svega nekoliko sekundi dovesti do smrti. Vaš čitav dan zato postaje pažljivo planiranje koliko daleko možete da odete od svog jedinog zaštitnika, šta možete da pronađete i koliko brzo morate da se vratite pod njegovu senku. I samo ta činjenica, totalno menja sve šta smo znali o survival igrama.

Hello Sunshine je novi naslov norveškog studija Red Thread Games, poznatog po igrama kao što su Dreamfall Chapters i Dustborn, a smešten je u postapokaliptični svet koji je ostao iza propalog korporativnog carstva. Vi ste poslednji zaposleni jedne ogromne kompanije, a vaš zadatak je da zajedno sa džinovskom ratnom mašinom stignete do tornja na kraju puta i pokušate da shvatite šta se zapravo dogodilo ovom svetu. Zvanični opis igre govori o svetu kojim još uvek upravljaju mašine koje odbijaju da se ugase, dok se kroz istraživanje polako sastavlja slagalica njegove prošlosti. Dap, robot će biti vaš glavni saputnik, bez koga jednostavno ne bi mogli da preživite. I ne neki mali simpatični robot koji vam sedi na ramenu i povremeno daje savet. Govorimo o mašini visokoj poput višespratne zgrade koja polako hoda kroz beskrajnu pustinju. Njegovo ogromno telo pravi senku koja je za vas praktično jedina bezbedna zona tokom dana. Zato ćete najveći deo vremena provoditi u njegovoj neposrednoj blizini, prateći ga dok ide prema svojoj destinaciji. To je ujedno i osnovni gameplay sistem i najzanimljivija ideja ove igre.
Kada robot krene, vi krećete sa njim. Dok se on polako probija kroz pustinju, vi možete da izađete iz njegove senke i pokušate da pronađete resurse. Tu se već pojavljuje rizik. Morate da procenite koliko vam vremena treba da stignete do ruševine, pronađete ono što vam je potrebno i vratite se. Što ste dalje od robota, to manje vremena imate. Ako pogrešno procenite njegovu brzinu ili se previše zadržite, sunce će vas jednostavno spržiti. I ovo mi je jako kul mehanika, i moram priznati koju do sada nisam primetio u drugim igrama. Nije kao da sam ja lično probao igre, ali je producent Megabita igrao “za mene” i uvek nije bilo sve jedno kada je krenuo u avanturisanje i u potrazi za resursima dok vaš “robotić” nastavlja da hoda preko nemilosrdne pustinje. I upravo zbog toga, odjednom taj običan odlazak po vodu postaje mala avantura.

Tokom Gamescom demonstracije mogli smo da vidimo početak igre i način na koji se ovaj osnovni loop razvija. Prvo morate da pronađete resurse koji će vam omogućiti da održavate svog robotskog pratioca u funkciji. Robot nije samo pokretna zgrada u čijoj se senci krijete, morate da ga popravljate i brinete o njemu. Kada padne noć i robot se zaustavi da se napuni, situacija se potpuno menja. Pustinjska toplota nestaje, temperatura naglo pada i ono što vas je tokom dana ubijalo sada postaje vaš spas. Noću vam je, dakle, robot potreban iz drugog razloga. Morate da ostanete blizu njegovog tela kako biste se zagrejali. Dan vas ubija vrućinom. Noć vas ubija hladnoćom. A između svega toga morate da održavate svog ogromnog metalnog saputnika u životu. To je veoma elegantno rešeno jer igra ne mora da vas zatrpa sa dvadeset različitih survival sistema kako bi stvorila osećaj opasnosti. Dovoljni su vam sunce, hladnoća, voda, ograničeni resursi i robot koji ne čeka baš uvek da završite ono što ste naumili. A pored svega toga dolazi i istraživanje.
Pustinja nije potpuno prazna. U ruševinama starog sveta nalaze se resursi, delovi, hrana, voda i predmeti koji vam omogućavaju da unapredite opremu. Tokom dana izlazite iz senke, ulazite u ruševine i pokušavate da pokupite što više stvari pre nego što se vratite. To stvara zanimljivu dilemu: da li da se vratite sada sa onim što imate ili da rizikujete još malo kako biste pronašli nešto korisnije? To je vrlo klasičan survival problem, ali način na koji ga Hello Sunshine vezuje za pokretnu senku daje mu sasvim drugačiji osećaj. Jer ovde ne možete jednostavno da napravite kamp bilo gde. Ne možete da se sakrijete u pećinu i sačekate da prođe opasnost. Ne možete da postavite kuću na bezbednom mestu i pretvorite je u bazu. Vaša baza hoda., dakle i vi morate da hodate sa njom.

Gamescom demo je takođe pokazao da igra ne želi da se oslanja samo na skupljanje resursa. Tu su crafting, nadogradnje, održavanje i različiti sistemi koji se otključavaju kako napredujete. Zvanični opis pominje pravljenje nove opreme, unapređivanje sposobnosti i popravljanje robota, dok je demonstracija pokazala da će između dnevnih ekspedicija postojati dovoljno stvari kojima možete da se bavite. Jedan od zanimljivijih sistema koji smo mogli da vidimo jeste kuvanje. I to nije samo klasično „ubacite tri sastojka i dobijete supu“. U Gamescom demou sistem je vizuelno podsećao na kuvanje iz Breath of the Wilda, gde eksperimentišete sa sastojcima i pokušavate da otkrijete koje kombinacije daju korisne rezultate. Uspešno jelo može da vam pruži bonus za naredni dan, recimo sporije trošenje žeđi. Ali ovde se pojavljuje još jedan zanimljiv izbor. Ako kuvate i privučete ljude koji lutaju pustinjom, oni mogu da vas pitaju da podele hranu sa vama. Ako ih prihvatite, deo bonusa koji ste dobili od obroka biće umanjen, ali zauzvrat možete dobiti informacije o svetu ili savete o tome šta biste sledeće mogli da istražite. U punoj igri će, prema prikazanom konceptu, postojati i rizik da takvi stranci ne budu prijateljski nastrojeni i da vam ukradu stvari. Meni je upravo taj sistem jako zanimljiv jer pokazuje da Red Thread Games ne želi da napravi samo igru o tome koliko dugo možete da ostanete živi. Želi da napravite izbore. Da li ćete potrošiti resurse na sebe ili podeliti ono malo što imate sa nekim drugim? Da li je informacija koju možete dobiti vredna gubitka dela bonusa? Da li je stranac kome ste otvorili vrata potencijalni prijatelj ili neko ko će vas opljačkati?
I tu Hello Sunshine počinje da liči na igru koju biste očekivali od autora narativnih avantura. Red Thread Games je već dokazao da voli da priču gradi kroz svet, likove i odluke, pa nije iznenađenje što i ovde survival mehanike služe većoj misteriji. Ko ste vi zapravo? Šta se dogodilo svetu? Zašto ogromni robot nastavlja da hoda? Šta se nalazi na kraju puta? I zašto mašine i dalje rade nakon što je ljudska civilizacija praktično nestala?

Vizuelno, igra takođe ima veoma specifičan identitet. Pustinjski pejzaži su široki, prazni i pomalo depresivni, ali upravo zbog toga robot deluje još impresivnije. Kada vidite malog čoveka pored ogromne mašine koja se kreće kroz pustinju, skala sveta postaje jedan od glavnih vizuelnih elemenata. Jedan raniji gameplay prikaz posebno je naglasio koliko je važno stalno procenjivati položaj igrača u odnosu na ivicu robotove senke.
Ima nešto veoma neprijatno u tome kada shvatite da je sunce toliko jako da praktično ne možete da stojite napolju, dok vas ogromna mašina vodi kroz ostatke civilizacije. Nema hordi zombija koje će vas napasti na svakih trideset sekundi. Sama priroda sveta predstavlja pretnju. Naravno, to može da bude i najveći rizik igre. Survival žanr veoma lako može da upadne u rutinu. Ako se sve na kraju svede na „idi po resurse, vrati se robotu, craftuj, ponovi“, početna ideja više neće biti dovoljna. Hello Sunshine zato mora da nastavi da uvodi nove situacije, misterije, likove i probleme koji će menjati način na koji koristite osnovni sistem.
Ono što sam video na Gamescomu deluje veoma, veoma obećavajuće, ali Hello Sunshine očigledno mnogo toga čuva za kasnije. A kod igre Red Thread Gamesa upravo priča može da bude ono što će odlučiti da li ćemo samo uživati u survival sistemima ili ćemo zaista želeti da vidimo šta se nalazi na kraju tog puta.
Još uvek nemamo ni konkretan datum izlaska. Steam trenutno navodi samo „Coming soon“, dok je potvrđeno da igra prvo stiže na PC. Red Thread Games je takođe potvrdio da je u pitanju PC naslov za jednog ili dva igrača, dok su druge platforme moguće kasnije.
