Celestial Return je narativni RPG koji bukvalno sve vrti oko kockica, one su tvoja valuta, tvoje oružje i često jedina šansa da izvučeš živu glavu iz situacije. Smešten u cyberpunk-noir grad Netherveil, igra vas stavlja u ulogu detektiva koji istražuje seriju bizarnih smrti, dok se svet oko njega polako raspada pod uticajem nečega što očigledno nije sasvim “ovozemaljsko” kao što se i u naslovu igre kaže. Već u prvih dvadesetak minuta, koliko demo okvirno traje, postaje jasno da ovo nije igra koja pokušava da se dopadne svima. Gameplay se svodi gotovo isključivo na dijalog, donošenje odluka i bacanje kockica koje određuju ishod situacija. Nema klasične borbe, nema akcije u realnom vremenu, sve je podređeno tom “dice kao sudbina” sistemu, koji u teoriji deluje jako zanimljivo, ali u praksi ume da bude problematičan.

Osnovni gameplay loop funkcioniše tako što istražujete grad, razgovarate sa likovima i trošite kockice da bi “gurao” situacije u svoju korist. Te kockice nisu samo dodatak, one su ograničen resurs i svaka odluka ima težinu jer znaš da možeš ostati bez opcija ako loše odigraš. Međutim, upravo tu dolazimo do najveće zamerke koja se provlači kroz hands-on utiske: osećaj kontrole. Sistem često deluje konfuzno i ne daje dovoljno jasne informacije kada i kako da reaguješ, što može da dovede do frustracije umesto napetosti. Sama struktura dijaloga i likova vuče ozbiljne paralele sa Disco Elysium, što je i dobra i loša stvar. Sa jedne strane, taj sistem “ličnosti kao skillova” ima potencijal – tvoje osobine direktno utiču na tok razgovora i odluke koje možeš da doneseš. Sa druge strane, u ovom trenutku deluje da ti elementi još nemaju dovoljno dubine, već više funkcionišu kao ideja nego kao potpuno razrađen sistem.
Vizuelni stil je, bez preterivanja, jedan od jačih aduta igre. Hand-drawn pristup sa miksom mange i strip estetike daje igri identitet koji je lako prepoznatljiv, i to je nešto što ostaje u glavi i nakon što demo završi. I verujem da će se ovo svideti većini igrača, i da će sama prezentacija biti jedna od bitnih stvari da se novi igrači navuku na igru.

Ali čim se malo više zagrebe ispod površine, krenu da se vide trenutni problemi igre. UI i navigacija su nešto šta bi trebalo da se unapredi u punom releaseu. Previše klikova, neintuitivni meniji i generalno osećaj da se boriš sa interfejsom više nego sa samom igrom. Tu je i pacing, koji ume da bude čudan, demo razvlači relativno malo sadržaja na duži vremenski period, što dodatno naglašava spor tempo igre. Čak i kada stvari krenu da “klikću”, često imate utisak da igra još nije sasvim sigurna šta želi da bude. Ideja o kombinaciji detektivske priče, psiholoških elemenata i RNG sistema je zanimljiva, ali u ovom trenutku deluje kao da ti elementi još nisu potpuno povezani u jednu celinu. Kao da svaki deo funkcioniše zasebno, ali ne uvek zajedno.
Ipak, ne može se osporiti da Celestial Return ima potencijal. Sama premisa, atmosfera i taj osećaj da svaka odluka može da pođe po zlu daju igri identitet koji se retko viđa. Problem je što demo više deluje kao proof of concept nego kao zaokruženo iskustvo, vidi se šta igra želi da bude, ali ne i kako će to tačno funkcionisati na duže staze.

Kada se sve sabere, Celestial Return je jedna od onih igara koje će ili “kliknuti” odmah ili te potpuno odbiti. Ako te privlači sporiji, narativni RPG sa jakim fokusom na odluke i rizik, ovde ima materijala za praćenje. Ali isto tako, trenutni demo jasno pokazuje da će developeri morati ozbiljno da porade na balansu, interfejsu i jasnoći sistema ako žele da ova ideja zaista proradi kako treba.
