Cronos je za mene bio jedna od najboljih igara koje su izašle prošle godine. Atmosfera, ritam, muzika i naravno akcija, spora, taktička, krajnje strateška. U moru igara gde svi teže da pucaju iz što više pušaka, Bloober Team se odlučio za drugačiji pristup, crpivši inspiraciju iz starih, dobro poznatih i svima omiljenih survival horror igara. Mada Cronos nije blatantna kopija nekih starih igara, već ima toliko novih ideja i pre svega, jedinstvenu atmosferu koja je odvaja od svih. Zbog svega toga, jedva sam čekao da probam Cronos Lazarus, a gde, pa naravno na ovogodišnjem Gamescomu. Pošto je moj sastanak bio poslednji za taj dan, uživao sam u „privatnoj prezentaciji“ igre i porazgovarao sa developerima o tome kako su sjajno skrojili svet oko stvarnog mesta u Poljskoj, Nova Zora.

Cronos Lazarus je još jedna igra za koju sam se apslutno izolovao sve do Gamescoma, jer sam želeo da utonem i osetim sve bez nekih predefinisanih očekivanja. I moram da kažem da je totalno upalilo.
Cronos Lazarus se dešava pre originalne igre, i vi preuzimate kontrolu Wardena, a svi koji su igrali base game sigurno znaju o kome se radi. Upravo zbog toga, Warden je smrtonosniji, odlučniji i ima one poznate one linere koji oplemenjuju atmosferu u Cronos Lazarus. Ne kažem da Traveler iz originalne igre nije bio zanimljiv lik, jeste itekako, ali Warden u Lazarusu donosi nešto totalno drugačije, i tu ne mislim samo na njegov karakter i kako prihvata stvari koje se dešavaju oko njega.
Iako nije bilo previše priče u ovom demou, sada već svi znamo da u Cronos Lazarus će se bolje objasniti ta konekcija između Wardena i Collectivea i šta se sve to dešavalo pre originalne igre. Cela premisa je skroz kul, jer natavno povratak u ovaj svet i još stvari slične iz osnovne igre je uvek dobrodošlo. Mada, Warden nije jedin novina u Cronos Lazarusu. Iskren da budem, očekivao sam da će ovo imati isti ritam kao originalna igra. Ali, nope, nije tako. Da se razumemo, ovo jeste isti engine, ista fora, ista mehanika ali je sve „unapređeno“ ako bih tako mogao da kažem.

Fora sa Cronos igrom je to što nije legla svima. Taj survival element je bio previše „survival“ tako da to nije prijalo nekim igračima. Način na koji je Traveler napredovao kroz igru je delovalo za mnoge sporo i mučno, način na koji je kontrolisao oružje je isto tako delovalo. Samo iz moje okoline, znam par osoba koji su imale zamerke i brige oko ovog naslova, jer jednostavno nisu navikli na old-school fazon, već su želeli nešto drugo od igre i nikada nisu gledali šta ona ustvari jeste i šta želi da pruži igračima. Već ono šta su oni zamislili da jeste, što je u startu pogrešno.
Ali kada ste razvojni tim, naravno da želite da se igra svidi svima, i Cronos Lazarus je u neku ruku „drugi pokušaj“ ili još jedna šansa za te igrače kojima nije legao original. Cronos Lazarus je brža igra, koja se više fokusira na akciju nego preživljavanje. Sam Warden je dosta hitriji i okretniji nego Traveller. Što naravno otvara prostor ka tome da igra bude više akciono orjentisana nego original. A to znači da Wardenu neće biti problem da tamani više neprijatelja od jednom sjajnim arsenalom koji sada ima kod sebe. I naravno, sa sjajnim novim mogućnostima koje dolaze sa ovim likom.

Kada sam krenuo da igram, imao sam sličan utisak kao kada sam igrao Resident Evil Requiem, i prešao sa Claire kampanju na Leona. Znate o čemu sigurno pričam, deo kampanje sa Claire je bilo horor iskustvo, puno stresa i straha sa svih strana. Dok kada uskočite u Leonovu kožu, sve je nekako „lakše i brže“. Municija u obilju, oružja na sve strane, sam ritam igre je prilagođen za brži gameplay. E upravo je tako i ovde. Warden, iako ima isto odelo kao Traveler, jeste hitriji i agilniji nekako. Pored toga, Warden jednostavno želi da upada u što više okršaja sa neprijateljima i nakon svakog ima neki vickasti komentar. Što jeste skroz kul i totalno drugačije od onoga šta smo videli u originalnoj igri.
Pored svega toga, pucanje deluje dosta responzivnije, i znam da će se ovo svideti gomili igrača. Nisam video upgrade menu, ali sam osetio da Warden ne promašuje, da tamani sve oko sebe preciznim hicima bez onog momenta da vas strah obuzima i da vas tera da promašujete mete, bolje rečeno, da vam nišan vrda levo desno. Ipak čak i pored svega toga, nisam bio spreman za ovu kratku sesiju i neke njene delove kada bukvalno tamanite više od 10 neprijatelja oko sebe, dok kombinujete neke nove mogućnosti koje Warden ima.

I ima ih dve, makar u ovom demou. Jedna je Teleport, faktički držite dugme i „pogledate“ bolje rečeno, nanišanite gde želite da se teleportujete i eto tu ste. Ovo je poprilično korisno kada na vas pojuri puno neprijatelja i jednostavno vam je potreban mali predah i repozicioniranje. Druga stvar je nešto na foru holograma. Warden može da postavi hologram koji će skretati pažnju neprijateljima, dok ih vi tamanite sa leđa. Obe mogućnosti deluju skroz okej, i u kombinaciji sa tom većom mobilnošću, akcionom orjentisanom gameplayu i svim ostalim „QoL“ poboljšanjima (za neke) sve deluje kao jako lep paket. Moram da priznam da, iako obožavam prvi deo baš zbog toga šta jeste, Cronos Lazarus je lepo osveženje, i iskreno jako mi je prijalo da igram akciono orjentisani Cronos.
I mislim da je ovo poprilično dobar potez Bloober Teama, jer ovim bukvalno kažu, mogli smo ali jednostavno nismo želeli, jer to nije poenta originala. I upravo to i jeste tačno, jer oriignal treba da ostane takav kakav je. A umesto „prilagođavanja“ te igre drugoj publici, kao rešenje je nastao Cronos Lazarus, i to je jako, jako dobro rešenje.
Cronos Lazarus izlazi ove jeseni na svim platformama gde je dostupna osnovna igra, a za sve kojima originalni Cronos nije prijao, ovo će biti prava poslastica za vas. A onima koji su voleli original, ovo može biti jako zanimljivi eksperiment i mala ekskurzija u sada akciono orjentisan svet Cronosa
