Publika željna Star Trek iskustva u virtuelnoj stvarnosti čeka još od 2017. godine da ponovo zakorači u svet ove kultne franšize. Tada smo dobili Star Trek: Bridge Crew studija Red Storm Entertainment i izdavača Ubisoft, igru koja je brzo stekla kultni status među VR naslovima. Lično moram reći da sam zaista uživao igrajući je. Bridge Crew je bila posebna igra, uprkos svojim ograničenjima. Osećaj prisustva na komandnom mostu i izražen timski duh činili su savršen spoj, ali mnogi su se tada pitali kako bi izgledalo kada bismo mogli napustiti most i upustiti se u pravu svemirsku avanturu ovog univerzuma.

TIŠINA SVEMIRSKOG VAKUMA
Ovog puta Star Trek VR adaptacija stiže iz Poljske, iz studija Played with Fire, poznatog po naslovima poput Mixture. I to u možda najboljem obliku u kojem se VR iskustvo može doživeti, kao survival horor avantura. Star Trek: Infection predstavlja žanrovski preokret u odnosu na prethodnu igru, povezanu sa Bridge Crew gotovo isključivo kroz ime franšize. U ovoj igri preuzimamo ulogu poručnika Feraka, vulkanskog oficira Zvezdane flote, poslatog u tajnu misiju na brod USS Lumen. Na mestu gde se očekivala rutinska operacija, otkriva da je cela posada nestala, a smrtonosni entitet preuzeo ne samo brod već i njegovo telo.
Ferak nosi misterioznu prošlost, deo njegove istorije klasifikovala je Zvezdana flota, a drugi deo on jednostavno ne može da se seti. Zatekao se u krajnje nezavidnoj situaciji već na samom početku igre. Infekcija ubrzo obuzima čitav USS Lumen, a on, naoružan svojim vulkanskim sposobnostima, kreće u razotkrivanje ove mračne misterije. Na papiru Star Trek: Infection ima sve potrebne elemente da bude snažna avantura, ali se, uprkos velikom potencijalu, spotiče upravo na mestima gde bi trebalo da zablista.

SIMBIOZA SMRTI I RAZUMA
Svemirska infekcija je centralni motiv igre. Istraživački brod USS Lumen pokosila je misteriozna pošast, eliminišući skoro celokupnu posadu. Oni koji su preostali, sada kao bezumni zombiji tumaraju hodnicima ove kolosalne metalne konstrukcije. Bolest nije poštedela ni sam brod; ona proždire zidove i prostorije, stvarajući bizarne oblike vanzemaljske faune koji prave snažan vizuelni kontrast inače sterilnom enterijeru.
Ova sudbina nije zaobišla ni glavnog junaka, Feraka. Međutim, on poseduje jedinstvenu sposobnost da zarazu preokrene u svoju korist. Ovde igra uvodi ključnu mehaniku unutrašnje borbe: infekcija mu daruje moć, ali ga istovremeno polako izjeda. Ferak je prototip Vulkanca, inteligentan, analitičan i vrhunski obučen za borbu. Na raspolaganju ima fejzer sa dva režima rada: stun i kill. Dok je omamljivanje beskonačno i služi isključivo za privremeno usporavanje neprijatelja radi bega, kill mod trenutno dezintegriše protivnika, ali uz veoma ograničenu municiju.

Ipak, rekao bih da je glavni adut Vulkanca šunjanje (stealth). Korišćenje čuvenog “vulkanskog zahvata” (Vulcan pinch) omogućava vam da tiho priđete neprijatelju i eliminišete ga jednim potezom. Iako Star Trek Infection kroz gejmplej teži survival horror atmosferi, moram priznati da mi nije previše ubrzala puls. Igra vas primorava na oprez i nevidljivost, što se najbolje vidi po ponašanju zombija, borba u klasičnom smislu ne postoji. Ako vas primete, sledi brzi juriš, jedan zamah rukom i ekran se zacrni. Nema razmene udaraca niti taktičkog nadmudrivanja u direktnom sukobu; na jedan dodir ste mrtvi.
Istražujući svet, pronalazićete predmete različite namene, od onih za odvraćanje pažnje do resursa koje sakupljate u ranac. Ove resurse kasnije koristite na stanicama za crafting kako biste napravili ključne alatke: uređaje za regeneraciju zdravlja, štitove ili bombe. Iako klasičnog sukoba nema, regeneracija zdravlja je presudna u borbi protiv unutrašnje infekcije. Ferak može svesno da dopusti zarazi da preuzme kontrolu, pri čemu mu telo i um mutiraju. U tom “superherojskom” obliku, postajete jači, lakše eliminišete prepreke i pristupate nedostupnim delovima mape. Ipak, svaki ovakav uzlet vas približava smrti, pa je balansiranje između moći i preostalih paketa prve pomoći suština preživljavanja.

SJAJ ZVEZDA I TAMA DIZAJNA
Vizuelno, PCVR verzija Star Trek Infection izgleda odlično. Iako ne donosi nešto revolucionarno, estetika broda serije USS verno je preneta u virtuelnu stvarnost. Svet je bogat detaljima, usput pronalazite razne predmete, dokumente i audio-logove koji produbljuju priču i uvlače vas u univerzum. Tokom istraživanja USS Lumena, susretaćete i druge likove. Razgovori sa njima nude više ponuđenih odgovora (multiple choice), ali oni ne služe grananju priče, već vam omogućavaju da saznate više o pozadini događaja ili da jednostavno produžite ka glavnom cilju. Glasovna gluma je na visokom nivou i na nju je teško imati bilo kakvu zamerku.
Nažalost, kroz svu tu kvalitetnu grafiku i mehanike, provlači se nit duboke frustracije. Ona me je pratila satima, kvareći užitak u onome što je mogla biti vrhunska igra. Najveći problem leži u takozvanom onboardingu, načinu na koji vas igra uči svojim pravilima. Deluje kao da je zakazao QA sistem (kontrolu kvaliteta), jer su ovi problemi mogli biti lako izbegnuti.

Kada Ferak dobije novu sposobnost, igra prikazuje kratak video u petlji uz prateći tekst. Prvo, taj prozor je postavljen na neverovatno neugodnu poziciju u vidnom polju. Drugo, same instrukcije su zbunjujuće. U više navrata sam, nakon uzaludnih pokušaja da shvatim šta igra želi od mene, morao da ugasim naslov i rešenje tražim na forumima ili YouTube-u. Nisam bio jedini, zajednica je puna igrača koji su podjednako dezorijentisani, bar je to bio moj utisak.
Jednom kada savladate mehaniku, sve postaje logično, ali put do tog saznanja je prava glavobolja. Već na samom početku, običan Vulcan pinch izaziva gnev jer uputstva nisu jasna. Da je u pitanju izolovan slučaj, ne bih zamerio, ali isti scenario se ponavlja kod zagonetki i novih načina kretanja koje donosi infekcija. Osnovni sistem tutorijala je slabija strana igre i voleo bi videti malu preradu.

Postoje i drugi tehnički problemi: čudne animacije NPC-ova, nezgrapna borba, pa čak i soft-lock bagovi koji su me fizički sprečili da nastavim igru (razvojni tim navodno ovo popravio – nažalost je testiranje ovoga bilo nemoguće jer igra odbija da se pokrene posle najnovije zakrpe). Iako je full body VR iskustvo korektno izvedeno, interakcija sa predmetima, poput otvaranja ormarića ili podizanja resursa, deluje da ima potencijal poboljšanja. Predmeti “ne ležu” prirodno u ruku, što je u VR-u nedopustivo. Isto se odnosi na jednostavno otvaranje ormana u cilju istraživanja i traženja resursa, jednostavno je clunky i ne funkcioniše glatko. Čini se da je igri bilo potrebno samo još malo poliranja i dodatnog vremena u razvoju da bi zasijala punim sjajem. Zakrpe dolaze redovno, tako je i jedna sasvim sveža stigla na dan završetka pisanja ovog teksta.
Zahvaljujemo se Played with Fire studiju na ustupljenoj igri za potrebe recenzije
Star Trek: Infection (PC-SteamVR)
Star Trek Infection je naslov kojem sam se iskreno radovao još od prve najave, ali konačni utisak je, nažalost, podeljen. Ovo je igra ogromnog potencijala, ali i podjednako velikih problema. Ti nedostaci se poput crvene niti provlače kroz celo iskustvo, kvareći utisak dovoljno da se vam bude žao da se igra spotiče oko stvari koje se lako mogu izbeći. Ipak, nije sve tako mračno. Dobra vest je da su skoro svi problemi rešivi i ne postoje problemi sa srži igre, što znači da se mogu "ispeglati" budućim zakrpama. Star Trek Infection je školska definicija neobrušenog dijamanta. Ukoliko ste strastveni ljubitelj ovog univerzuma, magija istraživanja USS Lumena će vas verovatno zadržati do kraja, uprkos mehaničkim manama. Moja ocena je za igru kakva ona trenutno jeste, ali i glas poverenja za ono što bi mogla postati kada (i ako) razvojni tim reši sve tehničke poteškoće.
