U eri kada su žanrovski hibridi sve češći, BlazBlue: Entropy Effect ostavlja jak utisak tako što potpuno redefiniše jednu od najpoznatijih anime borilačkih franšiza i pretvara je u roguelike akcionu stranu avanturu. Razvijen od strane tima 91Act, ovaj naslov se drastično udaljava od klasičnih 1v1 borbi po kojima je BlazBlue poznat. Umesto toga, dobijamo frenetični, kombat-fokusiran roguelike koji i dalje uspeva da zadrži DNK serijala. Uz dubok sistem prilagođavanja, brzu i preciznu borbu, i višeslojnu progresiju, igra nudi kompleksnu i nagrađujuću gejmplej petlju. Ali postavlja se pitanje: da li ovaj eksperiment zaista opravdava BlazBlue ime, i može li da stane rame uz rame sa najboljim naslovima u roguelike žanru?

U srži igre nalazi se borba – i tu Entropy Effect sija najjače. Za razliku od mnogih roguelike naslova koji kombinuju istraživanje sa resurs menadžmentom i napetošću, ova igra je brutalno direktna. Sistem borbe, baziran na lancima napada i spektakularnim specijalnim moćima, najbliže je onome što podseća na klasični BlazBlue.
Na početku biraš jednog od više dostupnih likova – reinterpretacije starih poznatih iz serijala, ali sada redizajnirani za platformsku akciju. Svaki lik igra se potpuno drugačije – neko je brzi melee ubica, neko zonaš sa projektilima, a neko je fokusiran na kontrolu prostora. Kombosi su intuitivni, ali ostavljaju dosta prostora za skill i improvizaciju. Udaranje, bacanje, dashovanje i aktiviranje efekata se pretapaju u jednu tečnu, kinetičku simfoniju, dok te igra stalno baca u sve teže situacije i boss borbe koje testiraju tvoju refleksiju i build.

Uz to, postoje i elementalni efekti i sistem pasivnih veština zvanih „Remnants” – što čini svaki run jedinstvenim. Možeš da napraviš build oko otrova, kritičnih udara, električnih lanaca… a kako se to uklapa sa sposobnostima tvog lika – tu nastaje prava strategija.
Po strukturi, igra u potpunosti prihvata roguelike identitet. Ulaziš u nasumično generisane misije, čistiš sobe pune neprijatelja, biraš granu progresije i skupljaš power-upove, relikvije i valutu za unapređenja. Runovi traju od 30 minuta pa naviše, pogotovo ako ideš ka „pravim” krajevima. Posle smrti vraćaš se u glavni HUB – digitalni, distopijski centar u kojem tvoji likovi diskutiju o prirodi simulacije u kojoj se nalaziš.

Priča zapravo iznenađuje. Za roguelike, ovde postoji solidna sci-fi naracija vezana za tehnologiju „ACE“ koja ljudima omogućava da ulaze u virtuelne svetove i istražuju „entropiju“ – sistemski kolaps svesti. Postoje više krajeva, a tvoje odluke u toku runa mogu otvoriti skrivene priče i fragmente zapleta. Nije narativ na nivou recimo Hades-a, ali svakako daje kontekst i atmosferu.
Međutim, naracija ume da deluje šturo u momentima. Delovi dijaloga deluju kao placeholderi, a povremeno dolazi do naglih skokova između kineskog i engleskog jezika u voice acting-u. To ume da naruši imerziju, i nadamo se da će biti rešeno u budućim ažuriranjima.
Estetika je oduvek bila jak adut BlazBlue-a, i Entropy Effect to nastavlja. Igra izgleda fenomenalno. Okruženja variraju od urbanih neon pejzaža do glitch-efektnih šuma i digitalnih ruševina. Boje, svetlosni efekti i stilizovani dizajn mapa doprinose osećaju kao da igraš anime u pokretu.

Animacije su besprekorne – likovi se kreću glatko, napadi imaju dobar „impact feel“, a specijalne sposobnosti izgledaju kao mini eksplozije svetla i čestica. Boss fightovi su posebno vizuelno bogati, sa telima koje mutiraju, teleportacijama, i telegraphed napadima koji deluju epski.
Muzika i audio dizajn dopunjuju sve to. Soundtrack je miks elektronske muzike, synth ambijenta i adrenalinskih boss tema koje se pojačavaju u pravim trenucima. Svaka zona ima svoj identitet, a audio efekti su jasni i precizni, što je ključno za brzi kombat. Glasovna gluma postoji, ali kao što smo rekli – još uvek nije 100% lokalizovana, što ume da pokvari doživljaj.
Najveći plus igre možda leži u njenom Legacy System-u – sistemu nasleđivanja moći između runova. Iako gubiš sve trenutne moći kad umreš, zarađeni resursi se koriste za otključavanje novih likova, stalnih buffova, pasivnih skillova i skill drveća specifičnih za svakog lika.

Igra nudi ogroman broj build opcija – doslovno stotine pasivnih veština koje se mogu kombinovati u razne sinergije. Možeš igrati kao melee vampir koji se leči na udarcima, ranged zonaš sa staklenim telom i ogromnim štetama, ili kao elementalni čarobnjak koji izaziva eksplozije pri svakom dashu. I svaki od njih je validan.
Ovakav nivo fleksibilnosti podstiče eksperimentisanje. A kako se otključavaju novi modovi težine, tajne mape, i čak „entropy levels“ – osećaj napretka nikada ne staje. I to je suština dobrog roguelike-a.
Iako igra sija na mnogim poljima, nije bez mana. Lokalizacija i voice acting su očigledne tačke koje traže doradu. Povremeni bugovi, zamrzavanja i problemi sa AI ponašanjem se dešavaju, mada developeri brzo reaguju sa pečevima.

Neprijatelji umeju da se ponavljaju nakon 20+ sati igranja, i mini-boss raznolikost bi mogla biti bolja. Ako tim doda još biome-a, novih pasiva i izazova – biće to roguelike titan.
BlazBlue Entropy Effect
BlazBlue: Entropy Effect je više od običnog spin-off-a – to je hrabra evolucija franšize koja vešto kombinuje borilačku eleganciju sa roguelike haosom. Borba je brza, fluidna i zabavna. Progresija je duboka, sistem moći kompleksan, a prezentacija fantastična. I da, iako je to sada više roguelike nego fighter, duh BlazBlue-a nije izgubljen – samo je preobučen. Za fanove originala, ovo je intrigantna nova era. Za fanove roguelike naslova, ovo je jedna od najsvežijih igara u poslednje vreme. A za sve ostale – pravo je vreme da se upustite u digitalnu entropiju.
