Nikada nisam bio fan slagalica i avantura, još manje igara koje su kombinacija te dve stvari. Uvek me je mrzelo da se upustim u tako nešto – nije mi držalo pažnju, delovalo mi je statično i nekako ne dovoljno dobro. Ali, nije to uvek bilo tako. Sećam se, kada sam bio klinac, uživao sam u avanturi jedne point & click igre, koja je bila i avantura i slagalica, pod nazivom Dracula – ili je makar tako pamtim. Mada, posle te igre ništa nije uspelo da me zaokupira tako efikasno. Ok, ne računam Riven i Myst koji su se desili pre toga. Kada sam se upoznao sa VR igrama, ti naslovi su za mene dobili potpuno novu dimenziju. Pravo je uživanje igrati ih – uvlače vas u svetove kao nikada ranije. Kada sam video najavu za Infinite Inside, novi naslov studija Maze Theory, iskreno mogu da kažem da me je osnovna premisa ozbiljno zaintrigirala. Nekako sam imao osećaj da će me i sama igra oduševiti. Slagalica u 3D prostoru, u VR-u – već sam imao slična iskustva sa Riven Remake-om i Silent Slayerom. Kada sam dobio kod, htedoh proveriti da li je sve ovo istina i znate šta…

Kada se enigmatični drevni artefakt poznat kao „Plint“ misteriozno materijalizuje u vašoj sobi, otvara se portal ka mirnom, sanjivom svetu, ispunjenom nemogućom arhitekturom i skrivenim tajnama koje čekaju da budu otkrivene. Na vama je da razotkrijete tajne misterioznog društva čiji je zadatak održavanje ravnoteže između reda i haosa. Istraživanjem, sakupljanjem fragmenata, rešavanjem trodimenzionalnih slagalica, morate doći do srži ove priče, da shvatite šta je zapravo Plint i zašto ste baš vi pozvani u ovaj zagonetni svet pun tajni i fragmenata tuđih života.
Gameplay je jednostavan, ali briljantno predstavljen. Već na samom početku, kada se pojavi ogromna torba iz koje izlazi misteriozni stub sa simbolima, minijaturnim sobama i fiokama, znaćete tačno šta treba da radite. Na tom stubu – u njemu, oko njega, kroz njega – nalaziće se delovi 3D slagalice koje vi treba da pronađete. Na početku će ti delovi biti jednostavni za lociranje, biće praktično ispred vas. Više ćete se mučiti sa samim sklapanjem slagalice nego njenim pronalaženjem. One su često geometrijske forme ili modeli soba, nalik onima koje ćete kasnije posetiti. Kako budete napredovali, težina će progresivno rasti. Delovi slagalica počeće da se kriju po nivoima, i često će biti potrebno da uđete u neki nivo, rešite jedan deo, izađete, uradite deo slagalice na stubu i tek onda nastavite dalje.

Sve to je veoma pametno osmišljeno. Te male makete sobica isklesane u stubu, kada igra odluči da vam ih pokaže, gotovo uvek imaju neki trag koji bi trebalo zapamtiti, jer će vam pomoći kasnije, kada se teleportujete na konkretan nivo. Miks između Mixed Reality i Virtual Reality okruženja je besprekoran – i mislim da je ovo prva igra koja takav pristup koristi bez i najmanjeg narušavanja imerzije. Obe komponente igranja – i one u sobi i one unutar virtuelnih nivoa – toliko su pažljivo dizajnirane da ćete zaboraviti na sve oko sebe. Fokusiraćete se isključivo na slagalice, jer vas igra tera da razmišljate, da gledate, da slušate, da opažate.
Iako nema klasične dijaloge, glasovnu glumu ili ekspoziciju, igra vas ipak uspešno uvlači u svoj svet mimikom, vizuelnim detaljima i ambijentalnim zvukovima. Zvuci koji dolaze iz različitih delova nivoa, efekti malih portala koje možete aktivirati, pa čak i jednostavna tišina – sve to doprinosi atmosferi. Ovo nije igra koja vas bombarduje svetlom i zvukom – ovo je igra koja vas opija tišinom i atmosferom misterije.

Infinite Inside nudi dva moda igranja: Room Scale i Stationary. Nažalost, nisam uspeo da isprobam Room Scale jer mi soba nije dovoljno velika, ali čak i Stationary mod omogućava određeni stepen kretanja. Tu su anchor points tačke koje vam dozvoljavaju teleportaciju, ali ako imate iole prostora, možete se slobodno kretati između objekata. Iskreno, ovo je prva igra u kojoj sam uspeo da udarim zid svoje sobe – toliko sam se zaneo u istraživanje da sam zaboravio gde se nalazim u stvarnom svetu. Srećom, Quest 3 je preživeo.
Igra možda nije prepuna detalja u svakom trenutku, ali kada naiđete na neki posebno dizajniran segment – prosto ne možete da ga ignorišete. Morate istražiti. Naći ćete tragove koje su ostavili istraživači pre vas. Kako napredujete, posmatraćete jednog izgubljenog astronoma koji pokušava da razotkrije misteriju ovog sveta. Nekada je frustriran, nekada bespomoćan, a ponekad pun nade i čuđenja. Gledati ga je iskustvo samo za sebe – posmatraćete ga s pažnjom, jer se on pita isto što i vi.

Ti tragovi koje pronalazite – knjige, gramofoni, slike, beleške – nisu tu samo kao ukras. Mogu poslužiti kao pomoć u rešavanju zagonetki, ali pre svega – tu su da dopune atmosferu. Fascinantno mi je koliko su ti elementi detaljno izrađeni. Čak i na Quest 3 hardveru sve izgleda glatko, oštro i impresivno. Nema zamućenih tekstura, nema tehničkih kompromisa. Ok, jasno je da se radi o tehnički jednostavnoj igri bez dinamičkih elemenata, ali čak i u poređenju s drugim sličnim naslovima – ovde je nivo detalja neverovatno visok.
Još jedna stvar koja me je oduševila – učitavanja skoro da i ne postoje. Kada se učita jedan chapter, sve dalje se odvija besprekorno. Prelazak između MR i VR režima je potpuno neprimetan. Od trenutka kada rešite zagonetku u svojoj sobi, do momenta kada se pojavite u sledećem nivou – postoji samo jedna kratka animacija. To neprekinuto uranjanje u svet igre je ono što je čini posebnom. Nema momenata u kojima se podsećate da ste u igri. Vi ste tamo – u tom svetu.

I taman kada pomislite da je igra iskoristila sve trikove i da vas više ništa ne može iznenaditi – pojavi se nova mehanika, novi način razmišljanja, nova ideja kako da se približite cilju. Baš kada pomislite da ste se izvikali u slaganju određenih figura, igra vas testira nečim potpuno drugačijim. Zato igra ni ne može da dosadi – bar ne u prvom prelasku. Verujem da bi drugo igranje bilo manje intenzivno, ali to je sasvim u redu. Ova igra vredi da se doživi makar jednom. Sve što u njoj uradite, sve što vidite, pronađete, sklopite – ostaće vam dugo u sećanju.
Infinite Inside (Meta Quest 3)
Kako vreme prolazi, dolazim do zaključka da su najbolja VR iskustva upravo ona koja kombinuju slagalice sa atmosferom. Nakon fenomenalnog Silent Slayera, Infinite Inside je uspeo da me oduševi još više. Iako su to različiti naslovi, ovaj me je uvukao još dublje. Bez kompromisa. Efikasno. Direktno u svet misterije, snova i zagonetki, u avanturu nečijeg izgubljenog uma – u kojoj ste baš vi pozvani da pronađete red u haosu.
