DOOM: The Dark Ages je treća po redu igra iz kuhinje id Softvera koja spada u deo moderne triologije legende o Doom Slayer-u. U pitanju je prequel Doom (2016) i Doom Eternal-u koji vas plasira u tamno sredjevekovno doba da ispriča priču o borbi protiv sila pakla iz malo drugačijeg ugla i na malo drugačiji način.

SUPER ORUŽJE KRALJEVA I BOGOVA
Nakon što je spasao svet, na kraju Doom 64 Doomguy se zaključava u pakao i zaklinje se na dalju borbu protiv sila pakla. Nakon dugačkog perioda borbe protiv demona, on uspeva da pobegne. Rasa vanzemaljaca pod imenom Sentinels, pronalazi Doomguy-a i uzima ga medju svoje redove. Prvobitno su ga koristili u svrhu gladiatorskih borbi, medjutim veoma brzo uvidjaju njegovu pravu moć i mogućnosti. Shvatajući zapravu snagu i opasnost koju Doomguy predstavlja, Sentinelsi ga na neki način zarobljuju u svoje redove. Na početku igre vidimo da nešto nije u redu sa našim glavnim protogonistom. On ima zlatni “sjaj” na odelu i njegove oči svetle zlatno. Deluje kao da je nečim “začaran”, i veoma brzo se ispostavlja da je pretvoren u specijalno oružje u borbi protiv pakla. Kasnije u priči se razjašnjava ova opisana situacija, ali upravo je ovo početna tačka The Dark Ages-a. Matična planeta Sentinelsa Argent D’Nur je napadnuta od strane pakla i demona, Sentinelsi potežu svoje najjače oružje za masovnu destrukciju demona, Slayera!
Doom: The Dark Ages u trećem delu svoje moderne triologije pokušava više nego ikada da ispriča i da nam dočara svoju priču i svoj lore. Više neko ikada pre je to učinjeno kroz visoko budžetne cinematic-e i cut-scene. Ovo je nešto novo i dobrodošlo, mada sigurno i za mnoge igrače dosta nepotrebno. Doom jeste old-school shooter, gde možete bilo kada da uskočite bez mnogo razmišljanja i da raznosite i uništavate demone i druge monstrume pakla na različite i veoma često brutalne i kreativne načine. Iako igra naravno ima relativno staru priču iza sebe, staru decenijama u ovom trenutku, ovo nikada nije bio neki fokus. Verujem da većina igrača pri pomisao na Doom, ne pomisli na priču i narativ, nego radije na zanimljive gameplay mehanike i “bezumno” i zadovoljavajuće uništavanje demona. Priča u Dark Ages je sasvim solidna i odgovarajuća ovom serijalu, sa izuzetno kvalitetno renderovanim cut-scenama koje nas na visoko kvalitetan način sprovede kroz dalju priču. Da li je ovo sve ovom serijalu potrebno? Pa verovatno i nije, ali ne bi bilo ni fer ignorisati njeno postojanje pogotovo zbog kvaliteta u kojem je sve odradjeno. Možemo biti zaintersovani za Doom priču ili ne, ali način na koji je u Dark Ages predstavljena je svakako epski!

BORBA SA NOGAMA NA ZEMLJI
Doom: The Dark Ages pristupa filozofiji borbe na malo drugačiji način, ali ipak zadržavajući sve one elemente koje čine Doom – DOOM. Umesto velike brzine, skakanja i strejfa na koji smo navikli u prethodnom Eternalu, the Dark Ages se fokusira na malo prizemljeniju borbu. Pri upravljaju karaktera Slayera osetite tu njegovu masu i silu kojom uništava vojsku pakla. Kretanje po mapi je malo drugačije sa nekim novim elementima, ali je opet sve prepoznatljivo i ukoliko ste fan Doom serijala svideće vam se prikazano i prihvatiti promene vam neće teško pasti. U tandemu sa promenama u kretanju, promenjena je i dizajn filozofija levela. Ovaj put imate priliku da se krećete iako na linearan način, ipak kroz velike, polu otvorene delove mape. Nemojte ovo nikako mešati sa open-world dizajn filozofijom, jer to nije ni u kom slučaju. Ali oseća se širina mape, i otvorenost koja u kombinaciji sa pomenutim kretanjem donosi sveže gameplay elemente. Neki delovi igre imaju široke polu otvorene nivoe, a neki ne. Imajući na raspologanju ovako polu otvorene nivoe, Doom nam nudi slobodu u pristupu koje neprijatelje želimo prvo napasti, ili možda poneke kompletno ignorisati. Isto tako se proširuju mogućnosti za sakrivanje raznoraznih itema po mapi, bilo nekih koji su potrebni direktno za borbu, ili neke vrste collectables-a. The Dark Ages level design nudi dobre mogućnosti istraživanja mape. Ovi leveli su vizuelno zaista impresivni, i svaki put imate osećaj da ste zaista u nekom epski velikom svetu. Zanimljiv je i dodatak neke vrste mikro destrukcije koja vam omogućava raznošenje odredjenih objekata u svetu.

Doom Slayer je i dalje sila za sebe, i dalje brz, agilan i vojna mašinerija koja se ne može zaustaviti. Kretajući se po otvorenim delovima mape, imate osećaj kao da upravljate tenkom ili nekom super letelicom sa izuzetno razornom moći. Formula je u suštini i dalje ona stara, poznata. Tokom prelaska igre imaće te priliku da otključavate raznorazna oružja i vaš arsenal će se vremenom proširivati. Sve što se očekuje od Doom igara je tu. Oružja za borbu na blizinu, kao shotgun u više varijacija je naravno prisutan. Isto tako ima varijanti koji su osmišljeni za borbu na veću razdaljinu kada niste u mogućnosti da smanjite razdaljinu izmedju vas i protivnika. Postoje i kombinacije kada oružje ima mogućnosti da promenom fire-moda ispali više vrsta projektila. Praktično pretvarajući jedno oružje u dva različita. U departmanu raznolikosti oružja, DOOM: The Dark Ages definitivno ne zaostaje.
Ono što jeste novo, je štit. Štit ima više funkcija u Doom The Dark Ages. Generalno kada pomislimo na štit, pomislimo na defanzivnu alatku. U ovoj igri on ima još par uloga. Prva je naravno osim odbrane, štit se može koristiti i za napad. Bacanjem štita koji je inače i neka vrsta motorne testere jer ima metalne zube po ivicama, možete lakoćom prepoloviti manje neprijatelje baš u pravom DOOM stilu. Kada bacite štit ka nekom većem neprijatelju on će ostati zaoren u njega i proizvesti stun efekat koji možete iskoristiti da ih napadnete ili dokrajčite. Naravno štit se koristi i za parry-odbranu. Neprijatelji će u vašem pravcu ispaljivati različite projektile. Ukoliko je projektil zelene boje imate mogućnost da ukoliko ubodete tajming, da okrenete pravac leta projektila i nanesete damage protivniku. Kako budete igrali igru, štit će dalje da se razvija i dobijaće nove mogućnosti i mehanike.

On je takodje neophodan za kretanje po mapi, uništavanje specijalnih zidova za pronalazak tajnih prostorija, pomeranje objekata itd. Melee borba je takodje prisutna, i daje mogućnost sklapanja combo-udaraca kako bi se naneo najveći mogući damage. Sve ovo se kombinuje u dobro poznati element DOOM-a da protivnik oslabi do te mere kada krene da treperi u odredjenoj boji, što možete iskoristiti da odradite tzv. finisher. Za razliku od prethodnih igara gde ovi finisheri podrazumevaju “glory kills” sa specijalnim brutalnim animacijama uništenja demona, to ovde izostaje. Malo se može žaliti za ovim, jer su upravo ove animacije dovodilo do zaista fenomenalnih, iako predefinisanih scena uništenja neprijatelja. Kada se podvuče crta, oružja su veoma raznovrsna, zanimljiva sa nekim veoma kul idejama, a štit ima centralnu ulogu. U elementu “bad ass” faktora odskače u svakom slučaju tzv. Pulvilizer, puška koja melje lobanje i ispaljuje projektile delova kostiju. Ne pamtim da sam ikada koristio brutalnije oružje u bilo kojoj igri. Zaista možete izabrati stil borbe koji želite, ili u optimalnom slučaju koristiti sve, i isprobati sve mogućnosti. Kombiacija raznolikosti oružja zajedno sa štitom drži gameplay svežim tokom celokupnog trajanja igre.
Koristeći ova oružja susrećete se sa raznoraznim oblicima neprijatelja. Od najobičnijih demona do osrednjih, većih, letećih pa i demona veličine solitera. Veoma često će sve ovo biti ukombinovano u jedan paket, pa će biti potrebno pronaći način borbe protiv svih ovih protivnika zajedno. Projektili dolaze u vašem pravcu sa svih strana i demoni različitih oblika i moći takodje dolaze sa svih strana. Pritom je svaki od njih osetljiv ne neko drugo oružje. Na primer neki će imati štit koji se najlakše prvo mora uništiti sa plazma puškom kada bi uopšte bili ranjivi, ili nekada je neophodno korišćenje štita da se oslabi protivnik do te mere gde su otvoreni za napad… itd. Mehanika borbe je slojevita i raznolikost neprijatelja je zaista dostojne serijala.

MECHS, ZMAJEVI I UPGRADES
Od generalnog šablona igre odstupaju sekvence u igri gde upravljate ogromnim mech robotom ili letite na ledjima “zmaja iz pakla”. Ove sekvence deluju malo kao mini igre za sebe i na momente su vizuelno zaista epske. Ali su po gameplay mehanici prilično jednostavne. Manje više se svode na manji button mashing gde udarate protivnika dok ga ne oslabite, izbegavate napadei onda ga u pravom trenutku uništite sa specijalnim udarcem. Ovi delovi su više wow cinematic element igre nego neki jako zanimljivi deo samog gamepley-a mehanički gledano.
U svetu Doom The Dark Ages-a pronalaziće te tzv. Sentinel Shrines gde možete odraditi upgrade oružja, štita i melee-a. Postoji više načina da odradite upgrade oružja. Pri osnovni upgrade se radi sakupljanjem zlata koje se pronalazi na zemlji na različitim lokacijama na mapi ili radeći odradjene zadatke. Sledeći nivo upgrade-a je moguć sakupljanjem rubina i on nudi mogućnost dvojnog upgrade-a. Što znači da imate izbor “leva-desna” opcija pri izboru na koji način želite da unapredite oružje. Poslednji nivo upgrade-a se postiže sakupljanjem wraithstones-a. Njih će te najteže odnosno najredje pronalaziti na mapi. Upgrade štita takodje funktioniše na prvom nivou upotrebom zlata koje pronalazite po svetu. Kasnije u igri pronalazite “shield-runs” koji vam omugućavaju dalji upgrade štita i otključavanje specijalnih mogućnosti. Isti princip se prenosi i na upgrade poslednje klase, melee-a. Upgrade sistem je sasvim u redu i drži vas zaposlenim tokom prelaska igre pritom pridodaje dalju dubinu glatkom Doom gameplay-u.

DOOM The Dark Ages je “stara dobra video igra” a i pritom fenomenalna evolucija franšize. Štit kao odlični novi element borbe dodaje novi sloj zadovoljavajuće kompleksnosti u borbi protiv demona u ovom sci-fi srednjevekovnom dobu. The Dark Ages uspeva u isto vreme da redefiniše serijal ali i da ostane veran svojoj brutalnosti i epskim haotičnim borbama. Gameplay je zategnut i glatak kao nikada do sada. Ako bi morali negde povući mali minus to bi bilo u audio departmanu. Što bi rekli, on “odradi posao” ali se oseti odlazak prethodne zadužene osobe, Mick Gordon-a. U nekim momentima je muzika i ne baš tako upečatljiva, nekada kao da nedostaje, a nekada pre tiha.
Doom: The Dark Ages je dostupan na PlayStation 5, Xbox Series X and Series S, Microsoft Windows, GeForce Now, Xbox Cloud Gaming platformama. Takodje je igra dostupna u Xbox Game-Pass pretplati.

DOOM: The Dark Ages (PC)
Svi nostalgični elementi plus kreativni novi elementi čine ovu igru prokleto zabavno igrati! Doom: The Dark Ages ostaje veran svom identitetu a pritom uspeva da bude svež, epski i brutalan dodatak ovom kultnom serijalu.
