Pre neki dan smo imali prilike da prisustvujemo prezentaciji o igri Echo Generation 2. Moram da priznam da keca nisam igrao, iako sam ga nedavno uzeo za Xbox i Xbox PC, ali planiram da ispravim tu grešku. Mada, Echo Generations 2 je pozicioniran tako da nije potrebno znanje prvog dela da bi se igrao, iako je lepo odigrati ga, jer priče iako bile zasebne, ipak imaju neke zajedničke niti, a o tome ćete videti i kroz ovaj kratki tekst o igri i onome šta smo videli. Pa da krenemo.

Ako se prvog Echo Generationa sećate po onoj tihoj, misteriji iz predgrađa i dečijoj radoznalosti koja prerasta u nešto mnogo veće, Echo Generation 2 Vas odmah baca u daleko ambiciozniju priču. Ovoga puta fokus je na Jacku, ocu koji se nakon događaja iz prethodne igre nalazi zarobljen u nepoznatoj dimenziji, odsečen od sveta koji poznaje. Njegova osnovna motivacija deluje jednostavno, želi da se vrati kući, ali kako napredujete, postaje jasno da je u pitanju mnogo šira, dublja misterija koja uključuje izgubljene godine, neobične sile i poveznice sa događajima koje tek treba da rasvetlite. Jack je otac klinaca iz prvog dela, oca čiji nestanak oni praktično “istražuju” kao i razlog istog. Ali pošto je ovo Jackova priča, nije potrebno da znate detalje jer generalno, ovo se dešava u totalno drugom “univerzumu” od prve igre, i prati te izgubljene godine Jacka, bez nekog prevelikog osvrtanja na klince, ili makar mi tako mislimo.
Zanimljivo je da uvod u igru, makar iz onoga šta smo videli iz demoa koji je dostupan svima na (skoro) svim platformama, ne stavlja odmah Jacka u prvi plan. Umesto toga, preuzimate ulogu Sister M, devojčice sa psihičkim sposobnostima zatočene u tajanstvenoj instituciji. Taj segment daje naslutiti da će narativ biti ispričan iz više perspektiva, postepeno šireći sliku sveta i konflikta koji stoji u pozadini. Ton je primetno mračniji nego ranije, sa izraženijim sci-fi i kosmičkim elementima, ali i dalje zadržava onu prepoznatljivu nostalgiju i stil koji serijal izdvaja.

Kada je reč o gameplayu, najveća promena dolazi u borbenom sistemu. Umesto klasičnih turn-based fora iz prvog dela, sada koristite deckbuilding mehaniku. Sve akcije u borbi dolaze kroz karte koje sakupljate, unapređujete i kombinujete. To znači da svaka borba zahteva planiranje: morate pažljivo birati koje karte ćete ubaciti u špil, kako biste stvorili sinergiju između napada, odbrana i specijalnih sposobnosti. Sistem donosi znatno veću taktičku dubinu i daje Vam slobodu da oblikujete stil igre prema sopstvenim preferencijama. A pored toga, u igri možede sakupiti do različitih karata, što vam praktično otvara milion mogućnosti kako ćete ići kroz bitke. U kecu, sve je bilo više straight-forward ako bih mogao tako da kažem, a ovde sa deck-bulding mehanikom se nekako produbljuje celo to gameplay iskustvo. Pored toga tu su i bedževi koji će vam omogućavati da unapredite lika sa bonusima, kao i opušteni skill tree sa kojim ćete se levelovati i preko njega faktički definisati vašeg lika kako će se on boriti i snalaziti u igri.
Istraživanje i dalje igra važnu ulogu, ali sada u znatno raznovrsnijim okruženjima, od zatvorenih, misterioznih kompleksa do neobičnih, gotovo nadrealnih prostora drugih dimenzija. Vizuelni identitet ostaje veran voxelizovanom stilu, ali sa većim kontrastima i ambicioznijim scenama koje naglašavaju da je ovo nastavak sa znatno širim dometom. Ima tu takebacka na prvi deo, pogotovo neke delove, ali generalno, ceo gameplay sistem i kako je priča i istraživanje povezano sa njim deluje stvarno obećavajuće.

Grafički, igra odvaljuje! Makar mene, jer mi se totalno sviđa stil koji tim juri sa ovim naslovom. Dok je kec bio nešto “dečiji” ako smem tako da kažem, dvojka je više ozbiljnija, što se vidi i preko dizajna nivoa a i likova. Pogotovo o tome što neki nivoi duboko govore o mračnim temama kao što su depresija, izolovanost i težina ljudskog uma u tim stanjima. A kako bi to bilo drugačije opisano već da je ceo nivo crno-beli. Iako nisam imao prilike da vidim ovaj nivo u pokretu, verujem da će izgledati fantastično.
Zanimljivo kod dizajna je ta stvar što svaki nivo izgleda drastično drugačije, svi neprijatelji su toliko maštovito i razdragano odrađeni, ma koliko mračni i krvožedni bili, da je to prosto fantastično. Moram da stvarno pohvalim dizajnerski tim jer je uspeo da pomeša tu neku, staru nostalgiju, stil koji sam voleo još kada sam bio klinac, sa novim tehnologijama. Mnoge igre se “igraju” tim stvarima u proteklih par meseci, a ovo je još jedna koja će odskakati od konkurencije, makar kada je vizuelna prezentacija u pitanju.

Sve u svemu, da ne zalazimo previše u sve ostalo, Echo Generation 2 deluje kao nastavak koji ne želi samo da ponovi formulu, već da je proširi i produbi. Ako ste cenili atmosferu i šarm prvog dela, ovde ćete dobiti ozbiljniju, strateški zahtevniju i narativno ambiciozniju avanturu koja od Vas traži i razmišljanje i strpljenje. A igra izlazi 27. maja, tako da spremite se, avanturisanje je poprilično blizu. A u međuvremenu, možete probati demo igre na Steamu!
