Imao sam te sreće da smo uživali u satelitskoj televiziji u 90tim, i upravo zbog toga, mogu slobodno reći da sam odrastao na WWE, iliti bolje rečeno WWF, kao klinac, sa ocem, uživao sam u mečevima, vrištali po stanu kada se desi nešto neočekivano, baš kako i danas svi ameri uživaju u tome, I tako su godine prolazile, ali često nisam našao vremena da sednem i uživam kako treba u novom WWE naslovu. Jer znate kada vidite novi WWE naslov svake godine i pomislite: „Opet isti roster, isti move-set, isti showcase mod, hoće li bar nešto da bude bolje ili je samo još jedan update sa novim licima i DLC-om?“ Ja sam isto tako razmišljao godinama, igrajući povremeno naslov onoliko koliko mi je vreme dozvoljavalo, ali po svemu sudeći, posle 2K24 i 2K25 koji su bili poprilično mediocre, rekao sam sebi „hajde da dam šansu još jednom kako valja” I posle mnogo sati u poslednjih par dana u Universe modu, MyRise-u i online mečevima, osetio sam se kao taj klinac koji je uživao u WWF dalekih 90ih. WWE 2K26 nije revolucija, ali je, po svemu sudeći, najkompletniji WWE naslov još od pre-2020 ere, sa odličnim gameplayom, sjajnim modovima i tim osećajem da je neko konačno slušao fanove. Hajde sada, uđimo u ring, da vidimo šta nam je Visual Concept sada spremio.

Da krenemo od najbitnije stvari. Gameplay u WWE 2K26 predstavlja najjači segment igre i ono zbog čega će se većina igrača vraćati u ring. Ne zato što donosi revoluciju, već zato što konačno deluje zaokruženo, utegnuto i sigurnije u onome što želi da bude. Borbe su sporije kada treba da budu sporije, eksplozivne kada momentum pređe na jednu stranu, a udarci imaju osećaj težine koji je ranijim delovima često nedostajao. Kada pogodite snažan potez, to se vidi i oseća, animacije su glatkije nego ranije, tranzicije prirodnije, a sudari deluju konkretnije nego pre. Osnova sistema i dalje leži u balansu između napada, odbrane, stamine i reversala, ali sada ti elementi rade skladnije. Ne možete bez razmišljanja da napadate u bukvalno u nedogled, jer vas stamina brzo spreči u tome i kazni. Ako ostanete bez energije u pogrešnom trenutku, protivnik će to znati da iskoristi. Reversali su i dalje ključni deo meča, ali zahtevaju bolji tajming i pažnju. To daje borbama ritam koji podseća na pravi wrestling spektakl, meč ima svoj tok, svoje uspone i padove, i često se odlučuje u poslednjim sekundama.

AI je dosta unapređen. Protivnici ne stoje i ne čekaju da odigrate kombinaciju do kraja, već znaju da preseku potez, promene tempo i kazne ponavljanje istih akcija. Mečevi zato deluju dinamičnije i manje skriptovano. Momentum sistem dodatno pojačava taj osećaj neizvesnosti, dovoljno je nekoliko dobrih poteza da se potpuno promeni tok borbe, ali isto tako jedna greška može vas vratiti na početak. Veliki plus donose i različite stipulacije mečeva koje menjaju pristup borbi. Specijalni tipovi poput I Quit ili Inferno varijacija ne svode se samo na estetsku razliku, već utiču na taktiku i kontrolu prostora u ringu. Okruženje ima veću ulogu nego ranije – barikade, stolovi i ivice ringa nisu samo dekor, već deo strategije. Interakcija sa njima deluje uverljivije, a fizika sudara je stabilnija i prirodnija. Naravno, nije sve onako baš perfektno jer i dalje se mogu pojaviti sitni tehnički problemi ili neobične animacije, a pojedini sistemi progresije i otključavanja znaju da uspore tempo otključavanja sadržaja. Ipak, kada se sve sabere, ono što se dešava između konopaca predstavlja najzreliju verziju WWE gameplay formule do sada. WWE 2K26 možda ne menja pravila igre, ali ih izvodi sigurnije, taktički dublje i sa više samopouzdanja nego prethodnici, pružajući iskustvo koje konačno izgleda kao korak napred, a ne samo godišnje osveženje.
Meni je uvek bilo fascinantno kako preneti skriptovani show u interaktivnu igru, ali za razliku od stvarnosti, ovde ne možete da skriptujete borbe jer bi onda sve izgubilo smisao, tako da ta težina i fokus na realizmu u toku borbi dosta doprinelo tome da ovo izgleda kao stvarno jedna stvarno odlična borbena igra, samo naravno upakovana u spektakl WWE-a.

Mada gameplay nije sve u ovoj igri, jer kada pričamo o rvanju, većina ljudi prvo pomisli na same mečeve. Dva borca, ring, publika i spektakl. Ali istina je da je moderni wrestling, makar u video igrama, odavno prerastao samo pritisak na dugme za grappling i finisher. Upravo tu na scenu stupa WWE 2K26, naslov koji možda na prvi pogled deluje kao još jedan godišnji nastavak, ali ispod svega krije daleko više sistema i modova nego što biste očekivali. Ako ste tip igrača koji voli da samo upali igru i odigra brz meč, naravno da to možete. Exhibition je tu, sa ogromnim rosterom i raznim stipulacijama, od klasičnih 1v1 mečeva do haotičnih multi-man obračuna. Ali prava vrednost ove igre leži u modovima koji vam daju razlog da se vraćate danima, pa i nedeljama.
Universe Mode je i dalje glavna fora cele ove priče za one koji vole da kontrolišu širu sliku. Ovde vi ne igrate samo mečeve, već upravljate čitavim WWE svetom. Zakazujete rivalstva, birate ko ide na koga, odlučujete ko juri titulu, a ko polako tone u mid-card zaborav. Nije to samo niz random borbi. Ako se malo posvetite, videćete kako se rivalstva prirodno razvijaju, kako publika reaguje i kako određeni borci dobijaju na težini kroz kontinuitet. Vi ste taj koji vuče konce, i ako volite da imate kontrolu nad svakim detaljem, ovaj mod će vas zadržati najduže. Sa druge strane, MyRise vam daje potpuno drugačiji ugao. Tu ne vodite ceo šou, već jednog borca. Kreirate ga od nule i krećete od samog dna. Nema instant slave, nema titule na tacni. Morate da gradite ime, prolazite kroz rivalstva, dokazujete se u svakom meču. I ono što je dobro urađeno jeste osećaj napretka. Kako napredujete, tako se menja i način na koji vas svet doživljava. Publika reaguje drugačije, otvaraju se nove priče, novi izazovi. Nije samo grind statistika, već putovanje koje ima neku težinu. Super stvar je ta što možete da imate dve kampanje, da napravite ženskog ili muškog lika. Malo je drugačije, ali smisao je isti, tako da je jako kul što imamo izbora sa kojim polom želimo da igramo u toku MyRyse kampanje.

Tu je i MyFaction, mod koji meni iskreno nije bio previše zanimljiv, najviše zbog toga što nisam baš toliko upušten u celu WWE priču kao nekada. Koncept je zanimljiv na prvu ruku i zasnovan na skupljanju superzvezda i pravljenju sopstvene frakcije. Kombinujete različite borce, eksperimentišete sa timovima i izlazite na crtu drugim postavama, bilo protiv AI-a ili drugih igrača. Ovde više dolazi do izražaja taktički deo – nije sve u sirovoj snazi lika, već u tome kako se uklapaju stilovi i sposobnosti. Ako volite da skupljate, optimizujete i testirate različite kombinacije, MyFaction će vam biti zanimljiviji nego što možda mislite na prvu loptu. Showcase mod ove godine stavlja fokus na CM Punk i njegove ključne momente u karijeri. To znači da ne igrate samo generičke mečeve, već rekreirate konkretne istorijske trenutke, uz dodatne scenarije koji ubacuju malo kreativne slobode. Za starije fanove to je doza nostalgije, za mlađe prilika da upoznaju neke od najvažnijih epizoda moderne WWE istorije. I ono što je bitno, ovaj mod nije samo puko prisećanje, već ima strukturu i izazove koji vas teraju da ispunite određene ciljeve unutar meča.
Online komponenta takođe ima svoju težinu. Borba protiv AI-a je jedno, ali kada znate da je sa druge strane stvarna osoba, dinamika se menja. Mečevi postaju nepredvidivi, tempo skače, a svaka greška se kažnjava. Ako volite kompetitivni deo, ovde ćete testirati koliko ste stvarno savladali mehanike igre. I kada se sve na kraju sabere, WWE 2k26 nije samo igra gde igrate neke tamo mečeve i tako vam prolazi vreme, već ima gomila, pa i tona sadržaja, modova koje možete igrati i gde vam neće biti dosadno. Svaki od modova koje smo pomenuli imaju svoju svrhu u ovom naslovu. Jedan vam daje kontrolu nad kompletnim WWE univerzumom, drugi vas stavlja u ulogu jednog, na početku totalno nepoznatog borca, treći vas tera da razmišljate taktički i skupljate tim, četvrti vas vodi kroz istoriju. Upravo zbog te raznovrsnosti igra ne deluje kao nešto što ćete preći za vikend i zaboraviti. Upravo zbog toga i planiram da nastavim da igram ovo, jer iskreno, deluje kao da sam tek zagrebao površinu svega šta WWE 2K26 može da pruži.

Mada manica uvek ima, pogotovo kada se radi o igri ovakvog kalibra. Uvek je teško napraviti life-like animacije i mečeve u ovakvim igrama, tako da je to slučaj i kod ovog naslova. Tu i tamo se desi neki glitch u animacijama i neka glupost, ali daleko od toga da će to odbiti nekoga i uskratiti mu uživanje. To su stvari na koje smo već navikli (na žalost) ali isto stvari koje jednostavno moraju biti u igri koja je kompleksna kao ova, makad što se tiče animacija i količine svega i svačega šta ima u njoj. Možda nekada, nekada tamo dobijemo igru koja je kompletno bez glitcheva kao što je ova, ali oni su nekako postali deo WWE igara, sastavni deo kao što je i ceo spektakl koji okružuje mečeve.
A grafički gledano, pa ne znam da li je potrebno da bilo šta kažem. Igra izgleda sjajno, neverovatno u trenucima, i vidi se taj napredak iz godine u godinu. Možda su to suptilne, malene promene, ali one itekako daju osečaj autentičnosti celom ovom WWE univerzumu, približavaju još više celokupno uživanje ka nečemu kao da gledate na TV-u, što jeste sjajan osećaj.

Zahvaljujemo se CD Media Greece na ustupljenoj igri za potrebe recenzije
WWE 2K26 (Xbox Series X)
Na kraju dana, WWE 2K26 je baš ono šta se očekuje od jednog naslova u ovoj dugovečnoj franšizi. Bolje, veće, zanimljivije i spektakularnije nego ranije, sa sjajnim osećajem kao da pripadate u ringu u toku borbe i tom osećaju težine svakog lika koga vodite, svakog pokreta koji budete uradili u meču. Modovi su tu samo da vas još više zadrže, i verujte mi, ako krenete da igrate i istražujete sve, svaki od njhi može kompletno da vas uvuče u ovaj univerzum da totalno zaboravite na stvarnost. Što je i cilj svake igre, zar ne?
