Double Fine je jedan od mojih (i od moje supruge) omiljeni gaming studio. Njihove igre ne koriste ultra-naprednu grafiku niti inovativan gameplay, već se fokusiraju na tri stvari, da budu unikatne, da budu zabavne, i možda najviše, da budu smešne. Keeper zadovoljava dva ova kriterijuma. U suštini, ovo je vrlo kratak walking simulator sa par zagonetki, ali je svakako jedno prelepo i nezaboravno iskustvo i vrlo mi je drago što smo ga (supruga i ja) odigrali, i što sada možemo da podelimo naše mišljenje.
Svetlost u tami

Keeper počinje poprilično naglo. Igra vas baci u ulogu svetionika koji se sruši ali mu izrastu paukove noge, nakon čega dobija sposobnost da se kreće. Cela igra nema ni jednu reč dijaloga, i potrebno je da priču shvatite na osnovu okoline kroz koju se krećete.
Ukratko, pojavila se mračna sila koja je zavladala svetom mračnim trnjem koje sisa životnu energiju. Sila je vrlo moćna, ali ima jednu veliku slabu tačku: svetlo. Kao veliki izvor svetlosti (i nade) na vama je da uništite silu i da se popnete do najvišeg vrha planine kako bi prosvetlili svet.

Možete otkriti detalje kroz kamene lore, koji su skriveni tokom igre, mada uživaćete čak i da ih ne nađete. Samo treba da se krećete ka vrhu planine, da prelazite prepreke i da se divite prelepim okruženjima.

Srećom, niste sami u ovom poduhvatu. Na samom početku igre, dobijate i vernog saputnika: egzotičnu pticu po imenu Twig. Ova lepa ptica će se ugnezditi na vašem vrhu i putovaće sa vama i pomagaće vas. Ako treba neka ručica da se povuče ili neki predmet da se prenese, verni Twig je uvek tu da vam pomogne. Iako ume samo da krešti, neverovatno je koliko smo se zbližili sa ovim pernatim pomoćnikom.
Hodanje i zagonetke

Keeper je vrlo linearna igra, i imate samo par opcionih skretanja gde ćete skupljati lore kamenje koje će malo više objasniti priču. Osim ovoga, bićete manje-više zakovani za jednu putanju koja će vas voditi od početka do samog kraja igre. Ako vam ovo deluje dosadno, imamo dobre vesti: igra koristi ovakve momente da prikaže gameplay iz raznih uglova kako bi dočarala iskustvo. U prva dva sata igranja, moja supruga i ja smo verovatno 20 puta rekli koliko je Keeper lepa igra. Jasno je da je reč o vanzemaljskom okruženju, ali i dalje se vidi da je u pitanju priroda. Malo je šarenija i rapavija od ove na koju smo navikli, ali je svakako lepa.

Zagonetke su druga stvar na koje ćete nailaziti. Iskreno, nijedna nije teška. Najteže zagonetke na koje smo naletali su platforme koje je potrebno da aktivirate kako biste nastavili dalje, ili neka zaključana vrata. Nemojte očekivati nešto komplikovanije. Zagonetke su dovoljno jednostavne da ih pređete za svega par minuta. Ipak, vrlo su kreativne. U prvom aktu, imate zagonetku gde manipulišete vremenom i pretvarate Twiga u jaje (vraćanje u prošlost) ili u duha (putovanje u budućnost) kako bi prešli određene prepreke.
Kad već pomenusmo aktove, ne bih da dajemo spoilere, ali igra se deli na četiri akta, i u svakom ćete malo promeniti oblik. Stvarno ne bih mnogo da odajemo, jer želimo da sami iskusite, ali ajde samo da kažemo da će se gameplay pomeranja i zagonetki promeniti u svakom aktu.
Kreativnost pre svega, ali da li je to dovljno?

Ako do sada nije jasno, i meni i mojoj supruzi se jako svidela ova igra. Uživali smo u ovih 3,5 sati igranja od početka do kraja i rado bismo je iskusili ponovo. Nema dijaloga, nema mnogo račvanja, nema mnogo mozganja, samo jedna lepa šetnja do vrha planine… samo što igrate kao svetionik. I baš to je ključno, Double Fine je uspeo da napravi igru gde smo se emotivno vezali za prokletu nekretninu… koja je pokretna , i super smo se proveli.
Već smo napomenuli koliko je Keeper lepa igra, ali ne zato što je grafički realistična, nego zato što su je pravili ljudi koji su hteli s nama da podele nešto novo i unikatno. Ovo važi za skoro sve Double Fine igre. Ono što nam je falilo je humor. Skoro sve igre od ovog studija imaju unikatan i šašav humor, dok je Keeper samo lepa i emotivna igra.

I hteo bih da završim ovu recenziju sa jednom molbom. Ako vam se išta svidelo od ovog mog piskaranja, želim da vas zamolim da odete i odigrate Keeper. Ne samo da biste videli igru od hodajućem svetioniku, nego da pomognete Double Fine studiju. Jasno je da je Microsoft u poslenje vreme pozatvarao gomilu studija, i nažalost, Keeper mi deluje kao poslenji pozdrav ovog kreativnog tima, pre nego što budu zatvoreni. Kao i sve igre od Double Fine studija, ovo će najverovatnije biti zapamćeno kao kultni naslov, koji će mnogi propustiti, a da ne spominjem dužinu igre. Mada, Tim Schafer (osnivač i glavni dizajner Double Fine studija) je uvek našao način da napravi igre, i mislim da će to i dalje biti slučaj.
Keeper (PC)
Keeper je kratka ali slatka igra gde se penjete na prelepu veliku planinu kao hodajući svetionik u pratnji penatog prijatelja. Igra je raj za oči, laka za mozak, i naravno, jedno nezaboravno iskustvo, kao i sve Double Fine igre. Ako vas zanima kako je moguće da se emotivno vežete za svetleći toranj, odgovor je: Keeper.
