System Shock 2 je igra koja mi je, još dok sam bio klinac, delovala kao nešto što dolazi iz potpuno druge dimenzije. Moram da napomenem, da do tada, nikada nisam igrao keca. To nije bila samo pucačina, nije bila ni samo horor avantura, niti čista RPG igra, to je bio nekakav Frankenstein žanrova, spakovan u metalne hodnike, sa glasom koji ti šapuće iza leđa dok hodaš, a ti nisi siguran da li ti pomaže ili te vodi pravo u zamku. Godinama kasnije, 25th Anniversary Remaster se pojavio kao prilika da se vratim tim dobrim starim vremenima, samo sada na savremenim konzolama, sa modernijim kontrolama i grafičkim tweakovima, a da pri tom ne izgubi srž, dušu i sve ono šta je ovaj naslov činilo fantastičnim.

Da ne idem previše u detalje, ali priča vas smešta u 2114. godinu, na svemirski brod Von Braun, prvi FTL brod u istoriji čovečanstva, poslat na putovanje koje će, naravno, poći po zlu. Vi ste u ulozi vojnika specijalno obučenog prema izborima koje napravite na početku, budite se iz krio-sna usred potpune katastrofe. Posada je ili mrtva ili pretvorena u groteskne hibride, hodnici su puni mutanata i robotskih čudovišta, a jedini vodič vam je misteriozna žena koja se javlja preko interkoma. Igra ne gubi vreme, vrlo brzo shvatite da ste u jako lošoj situaciji, da brod propada, i da vaš jedini saveznik možda i nije toliko na vašoj strani koliko želi da verujete.
Ovaj Remaster na prvi pogled deluje verno originalu, ali čim krenete da se krećete, primetite koliko su sitne modernizacije promenile osećaj. Kontrole su fluidnije, aiming je precizniji, interfejs je prečišćen, a teksture i modeli imaju više detalja. Ne očekujte da ćete gledati fotorealistične modele lica, ovo je i dalje stara, surova estetika kasnih ‘90-ih, ali doterana taman toliko da ne bode oči današnjem igraču. Ono što je još važnije, sve radi glatko i brzo, bez onih bizarnih problema sa starim verzijama koji su umeli da vas nateraju na pet sati modovanja pre nego što uopšte zaigrate. Level dizajn u System Shock 2 je prava lekcija iz kako napraviti prostor koji je i funkcionalan i narativno bogat. Svaka paluba Von Brauna ima svoju temu i svrhu, ali i priče skrivene u audio logovima, porukama i rasporedu tela po hodnicima. Remaster ne menja layout, ali ga oživljava boljim osvetljenjem i jasnijim teksturama, tako da sada još više primećujete te sitnice, tragove borbe, improvizovane barikade, očajničke poruke ispisane krvlju.

Gameplay u System Shock 2 je i dalje jedan od najlepših primera kako spojiti žanrove bez da se iko oseća izostavljeno. Krećete sa osnovnim oružjem, par granata i slabim veštinama, a onda, kako istražujete brod, otključavate nove sposobnosti, oružja i psi moći. Ovde nema „nabijanja levela“ kao u klasičnim RPG-jevima, svaka nadogradnja se oseća kao mali korak ka opstanku. Hoćete li uložiti resurse za bolje nišanjenje sa puškama, ili ćete razviti telekinetičke moći da pomerate objekte i otvarate vrata? Hoćete li naučiti da hakujete sisteme da zaobiđete sigurnosne kamere, ili ćete sve rešavati metkom u glavu? Igra ne prašta pogrešne odluke. Možete doći u situaciju da ste potrošili sve municije jer ste previše verovali vatrenoj sili, a onda shvatite da bi vam tih 20 poena u hackingu sada spasilo život. Enhanced Edition u tom smislu nije ništa olakšao, balans je ostao isti, a to znači da i dalje imate taj konstantni osećaj „nikad nemam dovoljno resursa“. I to je dobro, jer vas tera da planirate, da vagate rizike, da se saplićete kroz mrak i nadajte se da iza sledećeg ugla neće biti nešto što može da vas pošalje pravo na loading screen.

Boss borbe su retke, ali zato svaka od njih ostaje upamćena. Nisu to uvek klasični „veliki neprijatelji sa hiljadu HP-a“, ponekad su to scenariji gde se protivnik bori i prostorijom i vašim strahovima. Jedna od najboljih stvari kod System Shock 2 je što zna kada da vas baci u borbu, a kada da vas iscrpi psihološki. Enhanced Edition je tu posebno dobar jer čisti tehničke nesavršenosti koje su nekad mogle pokvariti tenziju — sada, kada vam se svetla ugase i čujete poznati metalni šum iza leđa, nema „štuca“ u framerate-u, samo čista panika. Ono što je i dalje briljantno je taj osećaj izolacije i paranoje. Nema GPS-a, nema velikih markera koji vas vode. Imate mapu, ali ona je gruba i ne pokazuje sve. Morate sami da povezujete gde ste i kuda idete. To znači da ćete se ponekad vrteti u krug, što je frustrirajuće, ali kada nađete pravi put, taj osećaj trijumfa je dvostruko sladak. Enhanced Edition vam ne pruža ruku, i dobro je što ne pokušava, jer bi to uništilo srž ovog iskustva.
Zvuk… ovde je zvuk skoro pola igre. Glasovi neprijatelja, njihovo mumlanje i vrištanje, škripa metala pod nogama, zujanje aparata — sve je i dalje jezivo kao nekad. Enhanced Edition je remasterovao audio dovoljno da bude čist, ali nije izgubio onaj prljavi, lo-fi kvalitet koji daje osećaj autentičnog starog SF horora. Glasovna gluma SHODAN-a, verovatno jednog od najboljih antagonista u istoriji video igara, ostala je netaknuta, a to je jedina ispravna odluka koju su mogli doneti. Njena kombinacija hladne logike i otvorenog prezira prema ljudskoj rasi jednako je hipnotišuća i zastrašujuća kao i 1999. godine.

Naravno, nije sve savršeno. Remaster, iako sjajan u vizuelnom i tehničkom poliranju, ostavlja osnovnu mehaniku netaknutom. To znači da su animacije ponekad ukočene, AI zna da ima trenutke kad se ponaša čudno, a sistem inventara i dalje može biti nespretan. Ali, ako mene pitate, to je deo šarma, to su sitne mane koje vas podsećaju da igrate igru iz vremena kada se sve gradilo na ideji i atmosferi, a ne na milimetarski ispeglanim sistemima. Nakon više od 20 sati provedenih u Remaster verziji, mogu da kažem da System Shock 2 i dalje funkcioniše kao horor, kao RPG i kao akcioni shooter. Čak i ako znate priču, čak i ako se sećate obrata i pravog lica „saveznika“ koji vas vodi, atmosfera i dalje grabi i ne pušta. Za nove igrače, ovo je verovatno najbolji mogući ulaz u legendu. Za veterane, ovo je povratak u kabinu Von Brauna, sada bez onih frustracija koje je tehnički napredak doneo originalu.
System Shock 2: 25th Anniversary Remaster (Nintendo Switch 2)
Enhanced Edition je uradio ono što bi svaki remaster trebao, sačuvao duh i dizajn originala, ali ga upakovao tako da ga možete igrati bez muke. Igra vas i dalje baca u hladne, klaustrofobične hodnike, tera da slušate svaki zvuk i preispitujete svaku odluku, i na kraju vas nagradi osećajem da ste preživeli nešto što je bilo podjednako mentalni test i akcioni spektakl. System Shock 2 25th Anniversary Remaster je, iskreno, lekcija iz dizajna koja stoji rame uz rame sa najboljim igrama danas, a u nekim stvarima ih i nadmašuje. Ako volite igre koje vas ne vode za ruku, koje vas teraju da se znojite i razmišljate, a pritom pružaju priču koja je i danas originalna, ovo je naslov koji morate imati u kolekciji.
