Ljubitelji Dead Cells-a, pažnja! Zašto? Zato što se studio Evil Empire, koji je preuzeo razvoj, održavanje i kreiranje DLC-a iste, sada vratio i doneo nam, zajedno s Ubisoftom, pravi treat. I to u najnovijem 2D platformer, roguelike obliku legendarne franšize – Rogue Prince of Persia. Što se mene tiče, može, to je sve što mi je ovih dana i trebalo. Jer ovaj naslov nije samo melem za oči i uši, već i solidan izazov za sve ljubitelje roguelike igara, odličan introduction u ovaj žanr svim ljubiteljima Prince of Persia franšize i neopisivo zabavno iskustvo.

Princ zaista nije imao vremena za predah već od samog početka, odmah da vam kažem. A to znači samo jedno – nećete ga imati ni vi. Huni i njihov vođa Nogaï baš i ne znaju za diplomatiju i glavni grad uništen je skoro do temelja. Naivni princ mislio je da će uspeti da pobedi Hune, ali se nije nadao njihovim prljavim trikovima crne magije. Sreća u nesreći je što mu prijateljski nastrojena Paachi pomaže i on se budi u Oazi, mestu odakle treba da krene u ponovni pokor Huna kako bi povratio svoje voljeno kraljevstvo i spasio svoj narod, tri dana nakon pada prestonice. Njegova amajlija – Bola – vraća ga nazad u Oazu nakon svakog poraza, a vi u never give up stilu možete opet protiv Huna.
Art style, za mene jedna od make it or break it komponenata ovakvih igara, odnosno moj guilty pleasure, bio je ljubav na prvi pogled. Podseća da stil crtanja koji bi mogli videti u stripovima, a dizajn likova, enterijera i vizelni efekti učinili su tu sliku živom. Igra ima solidan broj bioma koji obiluju predivnim detaljima, jarkim bojama i pomagalima – od kanapa, preko stubova pa sve do liftova koji su i više nego potrebni da biste mogli da izvodite različite kombinacije pokreta i napada. Međutim, mehanika koja je mene oborila s nogu jeste postojanje zidova koji nisu samo puka pozadina i estetika. Po njima se zapravo možete penjati! I ne, nije lako kao što se čini. Ali kada prebrodite poteškoće parkur amatera, ova mehanika postaje apsolutni highlight u combatu. Ukoliko vam je problem da se naviknete na ovo, visual cues u vidu otisaka stopala često vam mogu poslužiti i kao podsetnik.

Još jedna mehanika koja ovoj igri daje onaj element adrenalina kao kada napravite neki suludi combo jesu medaljoni – vrsta itema koje možete naći u chestovima, choice altarima dok istražujete grad i njegove odaje, kod prijateljice Paachi u Oazi gde ih možete kupiti ili ukoliko uspete da se dokažete u challenge sobi. Medaljoni dolaze u raznim varijantama – neki su jači u paru, drugi su high risk high reward, dok neki pored korisnosti mogu da vam daju i jako kul efekte na ekranu.
Pored glavnog oružja, od ranged do melee varijanti, imate naravno i sekundarno (tools) oružje. Za njega vam treba energija koju, između ostalog, možete da dobijete ubijanjem neprijatelja, a tu je i skill tree gde možete otključati energy regen. Iako bih volela da igra nudi veći izbor što se tiče sekundarnog oružja, ima dovoljno kombinacija koje čine igru zanimljivom i uzbudljivom.

U igri ćete naići na raznovrsne tipove neprijatelja – neki će imati zaštitnu auru, neki će summonovati pojačanje, neki će crpeti vaš HP. Za jedan roguelike, sasvim standardna postavka. Ne bih rekla da se ovi neprijatelji i njihove karakteristike mnogo ističu od ostalih iz istog žanra, što u isto vreme i ne umanjuje doživljaj ove igre zbog ostalih mehanika i raznorsnih oružja. A ako se ikad isfrustrirate previše, uvek možete da šutnete obližnju stenu na njih. Verujte, pomaže. Ono što se ističe jesu boss fightovi – svaki njihov biom dizajniran je specifično i u kombinaciji s oružjem, medaljonima i parkur mehanikom može znatno otežati ili olakšati borbu.
Vaš progress kroz biome dovešće vas kako do novih neprijatelja i bosseva, tako i do novih prijatelja i mrvica priče. Sukhra će postati vaš lični kovač i kod njega ćete poboljšati oružje, a Laleh ima sve vrste skinova, koje naravno morate da otključate – za sve moje kolekcionare out there. Svi likovi biće vam od pomoći na ovaj ili onaj način. Ali razgovor sa njima i celokupna priča, iako podeljena u nekoliko činova, deluju nekako manjkavo i zbrzano. Volim kada mogu da se sa likovima povežem ili poistovetim i volim kada znam više o svetu i kada me je briga za isti. U par navrata to ovde nije bio slučaj. Mada lepo je što su sve bitne informacije na dohvat ruke u Mindmap sekciji i što možete doći do željenih destinacija koristeći teleport.

Zahvaljujemo se Ubisoftu na ustupljenoj igri za potrebe recenzije
The Rogue Prince of Persia 1.0
Ukoliko volite comic book estetiku, klasičnu roguelike akciju začinjenu parkurom, ali najviše i Prince of Persia svet, ovo bi bila prava igra za vas. A ukoliko vam je priča bitan element ovakve igre, preporučujem da je ipak probate, jer zabava vam ne gine, a možda vas na kraju i osvoji ostalim kvalitetima, kao što je i mene.