Kada sam video najavu za Sniper Elite Resistance, pomislio sam da je još neki promo Sniper Elite 5 igre. Tek na kraju trailera sam ustvari video da se radi o totalno novom naslovu, koji je građen na istom engineu i koji krasi naizgled ista mehanika kao u petici. Upravo zbog toga sam bio malčice razočaran, jer svako očekuje da sledeći deo neke franšize bude veći, bolji, lepši od prethodnika, pogotovo u 2025. godini. Kada sam dobio igru za potrebe ove recenzije, mišljenje se promenilo, jer sam se ustvari podsetio koliko je zabavno igrati ove igre, nebitno da li se manje ili više razlikuju od prethodnog dela. Sam gameplay loop Sniper Elite igara je prosto fantastičan, mehanika koja je usavršena sa peticom. Tako da mi je nekako bilo logično što Sniper Elite Resistance izlazi u skoro pa nepromenjenom obliku u odnosu na peticu, jer svi fanovi petice će uživati i u ovoj igri.
Priča u Sniper Elite Resistance se dešava paralelno sa dešavanjima u Sniper Elite 5. Vi preuzimate ulogu engleskog specijalca, Harry Hawker, člana elitne Special Operations Executive jedinice. Posle šuškanja da nacisti pokušavaju da naprave super oružje u srcu Francuske, dobili ste zadatak da saznate o čemu se radi i upropastite im planove. Moram da kažem da ovo nije najmaštovitija priča kao ni najbolji plot, ali u ovom naslovu, služi svrsi.

Sniper Elite Resistance se drži formule koja je, za sada, dostigla svoj vrhunac sa peticom. Iako je u imenu Sniper, to ne znači da ste vi, igrač, ograničeni da igrate samo tim oružjem. Igra jeste dizajnirana sa snajperom na umu, taktičkim prilazom svakom cilju i hirurško preciznom egzekucijom plana. Čak i pored toga, niko vas fizički ne forsira da imate takav pristup i u tome jeste draž ove igre. Ukoliko ste nestrpljivi i jednostavno želite malo akcije u svom životu, možete se napucavati sa neprijateljima, sve dok glavna misija od vas ne zahteva da budete tihi i neprimetni. Gameplay mehanika u tim trenucima je i više nego odlična, najviše jer je ovo u neku ruku nadogradnja petice ili bolje rečeno, deluje kao expanzija petice, koja je imala odličnu gunplay mehaniku. Starije igre, makar par njih koje sam ja igrao, su bile smotane, ako bih tako mogao da kažem, kada bi uzeli bilo koje rafalno oružje ili kada bi morali da se izvlačite iz nezgodne situacije napucavanjem sa neprijateljima. U petici se to promenilo, i akcioni pristup je postao totalno validna opcija. Prilikom korišćenja oružja koje pokupite ili imate kod sebe, prebacićete se sa nišanjenjem iz prvog lica i haos može da krene. Moram da priznam da je igra čak i zabavna tada, jer naravno niko od neprijatelja ne očekuje da praktično poludite i trčkarate okolo kao Valter sa svojim šmajserom ubijajući sve naciste na koje naiđete. Sjajna stvar u svemu tome je što u tim trenucia, AI koji nije toliko inteligentan najbolje deluje u tim trenucima, sa svojim pogubljenim pokretima kao da se desilo nešto totalno neočekivano, što i jeste, jer snajper je ušao u vaš vidokrug i kolje sve pred sobom, automatskim oružjem. Jedini problem tom pristupu je to što, koliko god haosa pravili, toliko podrške će neprijateljske trupe dobijati, tako da više neprijatelja za ubiti. Sve do trenutka kada se ne pojavi neka vrsta specijalnih vojnika čiji je zadatak da vas praktično ulove. Tada haos staje i prelazi se u igru mačke i miša. Te jedinice su poprilično efikasne, ubitačne, tako da u tom trenutku najbolje je predahnuti i napraviti drugi plan, kako pobeći od njh ili kako ih eliminisati, i vratiti glavnoj misiji.

Sve je okej dok završite misiju. Sa druge strane, najbolji osećaj igrati ovu igru je onako kako je to i zamišljeno, strpljivo i polatko, u totalnom stealth fazonu. Tada imate onaj osećaj kao da ste stvarno specijalac za vreme drugog svetskog rata, osoba koja je temeljna, efikasna, tačna i pre svega, tiha i precizna – in and out, cela filozofija ove igre. Dizajn nivoa i podržava ovaj način igranje, a on je poprilično sličan, ako ne i identičan kao u Sniper Elite 5 naslovu.
Svaka misija se dešava na jednoj velikoj mapi. Krećete sa početnog mesta odakle se polako usmeravate ka glavnom cilju. Svaka misija je u neku ruku open-end fazona, dakle dokle god da ste na mapi, možete raditi šta god želite. Na mapi, kao i u prethodnim igrama ćete imati mesta od interesa, gde ćete naći detalje o vašoj meti ili informacije o drugim aktivnostima neprijatelja na tom nivou. Temeljnim istraživanjem i češljanjem mape ćete dolaziti do sporednih misija, koje su često baš to, sakupljanje određenih intela, kojim vam se otvaraju novi ciljevi, sabotiranje određenih meta na nekom delu mape i tako dalje. Način egzekucije tih ciljeva je apsolutno na vama, ali pošto sam krenuo da pričam o stealth prilazu, nastaviću u tom fazonu.

Najbolji osećaj u toku igranja je kako sam napomenuo i ranije, temeljno, strpljivo i stealth. Igra je dizajniran sa tom idejom i najviše nagrađuje igrača koji se odluči za takav prilaz. Šunjanje iza protivničkih jedinica, infiltracija u objektima koja su od velikog značaja za vašu misiju i za jedinice otpora, pažljivo sabotiranje određenih objekata na mapi, sve je fantastično odrađeno. Stealth mehanika me je podsetila na neke igre koje sam igrao od ranije, i daje mi taj „fix“ koji mi nedostaje sve od Splinter Cell ili Ghost Recon naslova. Jedini problem igrajući totalno stealth je AI koji sam već pomenuo da je malo priglup.
Na raspolaganju će vam uvek biti neke stvari koje će vam koristiti da napravite diverziju na određenom delu mape. Često će se desiti da protivnici neće uopšte primetiti te stvari oko vas, totalno će ih ignorisati. Mnogo puta kada sam pomislio da sam se zeznuo u planiranju, i da će mi ceo stealth pristup propasti zbog stavljanja neke stvari na pogrešno, vidljivo mesto, ali to se nije desilo. Neprijatelji će često totalno ignorisati vaše greške u stealth pristupu i onda ćete ui nekim trenucima biti „wait what, kako?!“. Isto tako, polu frontalni prilaz neprijateljima će isto, jako često biti totalno nekažnjen. Dešavaće se da dok sedite u zasedi sa telom totalno izloženom pogledu neprijatelja, on vas jednostavno neće primetiti do poslednjeg trenutka. Ili ako se šunjate iza nekog objekta koje očigledno ne sakriva celo telo, nebitno koliko brzo ili sporo to činite, neprijatelji neće obraćati pažnju na vas, čak i kada im priđete sa strane kako bi ih oborili. Sve to ubija imerziju na neki način, ali to je problem većine stealth igara na žalost, sem onih koje su isključivo i samo osmišljene za apsolutni stealth pristup bez mogućnosti drugog načina igranja.

To je u slučaju da igrate sa default podešavanjima, bolje rečeno, da uskočite u igru bez ikakvog tweakovanja sistema same igre. Kao i u Sniper Elite 5, Sniper Elite Resistance daje mogućnost igračima da totalno kustomiziraju svoje iskustvo dok igraju ovaj naslov, tako da mnoge mehanike koje su prisutne u modernim igrama mogu biti isljučene. Bolje rečeno, mnoge pomoći. Jedna od najboljijh opcija je isključivanje markiranje neprijatelja kao i ikonice ciljeva na mapi. Tada ćete morati stvarno da planirate svaki pokret, i budete ekstra pažljivi dok rešavate misije. Plus istraživanje na mapi dobija pravi smisao, jer svaka mapa, ma koliko velika bila, sa pomagalima koja su uključena na početku, će vas uvek usmeriti ka cilju. Na ovaj način ćete imati osećaj kao da ste stvarno specijalac iza neprijateljskih linija koji mora da nađe svoj put do mete kako zna i ume.
Jedna prijatna novina su Propaganda Misije koje se otključavaju nakon što završite određeni nivo. Bolje rečeno, ovo je samo još jedan, da kažem malčice drugačiji način da odigrate istu misiju još par puta i otkrijete sve šta niste. U Propaganda misijama ste stavljeni na mapi gde je potrebno da nađete poster koje će vas usmeriti ka ciljevima i zadacima koje je potrebno rešiti. Većina tih zadataka će biti isti ili blaga varijacija identičnih iz kampanje. Mada dobra stvar kod ovih misija je to što ćete pod jedan, imati tajmer koliko brzo morate da ih završite, a pod dva, dešavaće se u drugom periodu u toku dana, tako da nekada može biti jutro, mrak, dan, sumrak. To je, po mom mišljenju sjajni način da vidite nivoe u drugom svetlu, u bukvalnom smislu, a često će se od perioda dana, razlikovati i raspored neprijateljskih jedinica na mapi.

Pored tog moda, tu je i popularni Axis Invasion popularni multiplayer mod, u kojem napadate drugog igrača koji rešava svoju misiju i praktično mu remetite progres, pokušavajući da ga eliminišete. Misija se završava kada vi ulovite njega ili on vas. Po meni, ovo je jedan od boljih Multiplayer modova u gamingu, jer je napet i strašno zabavan. Pored Axis Invasion tu je i klasični Multiplayer mod sa do 16 igrača. Imamo i Survival mode koji možete igrati sa još tri igrača, i za kraj Coop mode koji vam dozvoljava da odigrate celu kampanju sa prijateljem. Ovo je možda i ultimativni način da doživite ovu igru, jer planiranje u dvoje, exekucija objektiva i napada je prosto fantastična kada igrate sa nekim.
Sniper Elite Resistance je igra koja je mogla da opušteno bude i neka vrsta ekspanzije za Sniper Elite 5. Generalna mehanika, animacije i grafika su praktično nepromenjenje, tako da Resistance praktično samo donosi sve viđeno. Pošto je gameplay loop strašno zabavan, ma koliko puta igrali, Sniper Elite Resistance će dobro doći svim fanovima franšize, jer više Sniper Elite 5 znači više zabave za sve. A za one koji se tek upoznaju sa ovom franšizom, ovo je odličan prvi naslov.
Pros
- Good ol' Sniper Elite
- Solidan dizajn nivoa
- Miks akcije i stealtha
Cons
- Malo promena u odnosu na peticu
- AA jank tu i tamo
- AI neprijatelja
-
Gameplay
-
Grafika
-
Priča
-
Zvuk