Bygone Dreams je druga igra bosanske produkcijske kuće Prime Time. Njihovo dvodecenijsko iskustvo u animaciji i filmskoj produkciji daje poseban duh i lepotu ovoj igri. Nije ovaj naslov bez razloga dobio nagradu za izvrsne vizuale 2017. na Reboot Develop konferenciji. A 2021. su osvojili još jednu nagradu u sklopu WN Dev Contesta. Koliko pažnje i truda je uloženo u art igre vidi se već na samom početku, sa glavnim menijem i uvodnom špicom. Ovaj trend se nastavlja kroz čitavu igru – od dizajna sveta, preko magičnih i neretko zabavnih karaktera, pa sve do vizuelnih efekata i ikonica brojnih itema. Dizajn glavnog junaka je upečatljiv. Čim sam ga videla, jedva sam čekala da uskočim u tu ulogu! Od svojih prvih scena, Bygone Dreams obećava uzbudljivu avanturu prepunu neizvesnih borbi i izazovnih pazlova. Pitanje je koliko ispunjava to obećanje.

Glavna radnja ove igre se fokusira na dobro poznat i utemeljen narativ – heroj spašava svet. U svetu snova zvanom Lume gde su čak i božanstva pala pod uticaj opasne noćne more, samo jedno biće može spasiti sve. To biće je Wa. Njega je odabrala vrhovna boginja da oslobodi sve Guardiane kako bi oni ujedinjeni spasili nju. Wa, odnosno karakter koga mi igramo, je obuzet duhom Alvara. Alvar predstavlja vodiča i usmerava priču. Često se umeša i u razgovore, posebno kada je Wa nepromišljen. Njihova dinamika je zabavna i podsetila me je na sporečkanja Kratosa i Mimira iz God of War. A čitava glavna priča Bygone Dreams neodoljivo me podseća na Torchlight 2.
Bygone Dreams sadrži mnogo elemenata odličnih i poznatih igara, a uspeva da ih uklopi u originalnu avanturu. Prime Time tim je počeo da je razvija još 2016. i za tih 9 godina uspeli su da joj udenu pregršt zanimljivih detalja i zabavnih trenutaka. Tu su šale u dijalozima, opisima materijala, pa i imenima karaktera. Dugo se nisam toliko obradovala kao kad sam se susrela sa Mihailom. Taj ogromni kameni slon mi je dobro istrenirao živce, ali me je i slatko zasmejao.

Mihailo udara kao… pa kao slon, i jurša po areni iz koje nema bekstva. Tako uostalom funkcioniše svaka borba protiv velikih neprijatelja. Zatvoreni ste u arenu i borite se do kraja. Svidelo mi se to što vas igra ne kažnjava mnogo ako izgubite tu borbu. Daje vam šansu da se lako vratite u neki od prethodnih nivoa da skupite resurse kako biste ojačali i probali ponovo. Ova igra sadrži klasične elemente RPG igara kada je u pitanju kombat sistem kao i njemu bliski upgrade i loot sistemi. Ponekad podseća i na soulslike, ali bez te težine, mada jeste izazovna. Govorim ovde o normalnoj težini. Postoji i heroic opcija za koju ne sumnjam da je teška jer boss neprijatelji imaju dodatne napade. Ono što mi je bilo najzanimljivije kada je reč o kombatu su oružja i njihovi napadi.
U Bygone Dreams nema klasa, pa samim tim niste strogo vezani za jedan tip oružja. U isto vreme možete koristiti moćne mačeve koji seku sve pred sobom, i eksplozivnu magiju. Kao pravi battle mage! Što je u mojoj knjizi ogroman plus. Niste potpuno u mogućnosti da birate šta ćete i kad korisiti jer vas na to uslovljavaju tipovi neprijatelja. Odnosno, njihove slabosti. Svaki tip neprijatelja, to jest svaki chapter, sadrži određeni weakness koji zahteva određeno oružje. Naravno, vi možete da potpuno iskulirate tu rutu i jačate odabrano oružje raznim buffovima. Zavisi od vašeg stila igranja. A bogami i toga koliko ste dugo spremni da gubite od jednog te istog neprijatelja. Da. Mihailo je u pitanju. Kada sam ga napokon pobedila osećala sam se otprilike isto kao kada sam uspela da iz prve pobedim Margit the Fell Omena. A uspela sam jer sam vala posle jedanaest puta naučila Mihailove napade, a takođe sam se i dobro pripremila i buffovala sve što sam mogla da buffujem.

Ti buffovi su u srži loot sistema. Pored standardnih health i mana napitaka, sakupljate brojne materijale i iteme. A ima ih na pretek! Zaista se ovde vidi pažnja i trud u osmišljavanju svakog, jer svaki ponaosob ima svoj art i propratni tekst koji objašnjava namenu ali i lore. Iteme možete da konzumirate kako biste ojačali napade ili odbranu, a materijale koristite da craftujete te iteme. Napitke unapređujete zasebno, a takođe sakupljate i souls… ovaj, pardon… dream essence. Sve u svemu, vrlo poznat sistem koji odlično funkcioniše, a doprinosi ne samo mehanici već i worldbuildingu.
Uz kombat imamo i puzzle sistem, koji je pristojan i pomalo nalik na pazlove iz Immortals: Fenyx Rising. Prilično je jednostavan i nenametljiv sistem, a posebno briljira u trećem chapteru. Tu su i upgrades, koji iako ponekad zbunjujući, rade svoj posao. Možete da unapređujete oružja, armor i napitke, a na sve to trošite resurse. Dakle, standardna priča. Postoje i specijalni itemi koji se zovu curios. To su retki i moćni talismani koje slotujete u oružja ili armor i koji vam daju pasivne buffove a ponekad i napade.

Što se tiče UI sistema, on je klasičan i vrlo pregledan. Dizajnom podseća na estetiku starijih igara, pa mi je posebno drag. Tu su tabovi za iteme, glavnog junaka, curios i sistemski tab sa dosta opcija. Od uobičajenih kontrola zvuka i grafike, do onih za accessibility i kameru. Možete podešavati i bindings za tastaturu i džojstik. Najbolje je igrati sa džojstikom, što uostalom i devovi preporučuju. Sa tehničke strane postoje sitniji problemi i manji bagovi. Na primer par puta sam se zaglavila i morala sam da restartujem igru, ili da pustim da mi karakter umre jer se jadan zaglavio u vatri. I to u borbi sa Mihailom i naravno baš onda kada mi je ostalo samo još jednom da ga udarim. Manjak sreće, svakako, ali i greška u kolizijama. Dešava se i da nekad stvari prolaze jedna kroz drugu kad ne bi trebalo, pa i da se stamina nekad troši kada trčiš, a nekad ne. To su sve sitnice koje malo odmažu, ali su vrlo rešive i ne predstavalju preveliki problem. Postoje veći problemi, o čemu ću uskoro.
Pre toga samo da naglasim da Bygone Dreams odlično prati standarde žanrova. To je prava role playing action adventure igra, koja ostavlja prostora i za akciju, i za avanturu, ali i za priču. Ovo zvuči kao ispunjenje onog obećanja sa početka, ali nažalost, to nije do kraja ostvareno.

Deluje mi kao da se cela igra toliko fokusira na detalje, da ponekad zaboravlja na širu sliku. Imamo sva ta lepo napisana objašnjenja materijala i itema, imamo brojne karaktere i razna imena, ali nemamo beleške koje to pamte. Imamo pažljivo dizajnirane nivoe, svaki sa svojom atmosferom i prelepom muzikom, ali nemamo mapu. Imamo razvijene sisteme, ali ne i jasna objašnjenja kako funkcionišu. Bez svega toga osećala sam se kao da lutam kojekuda, zbunjena i izgubljena u svetu koji me je toliko oduševio svojom estetikom.
Mapa, beleške i bolje razvijen tutorial bi rešili te probleme. Razumem da treba sakriti određene tajne i dopustiti igraču da uživa u razotkrivanju, ali ne treba kriti ključne informacije i lokacije. Više puta sam se gubila po šumi iz prvog chaptera. Lutala sam pećinom koja je manje-više bezbedna zona, ali nisam odmah razumela šta predstavlja niti šta treba dalje da radim. Quest sistem je vrlo rudimentaran, sa listom ciljeva za svaki nivo ali bez dodatnih pojašnjenja. Zaista se nadam da će sve ovo da se unapredi kroz updates. Jer da postoji sve to ključno što fali, uživanje u samom svetu i priči bi bilo mnogo veće.

Bygone Dreams (PC)
Ali jesam uživala, i zabavila se, i divila se prelepim prizorima i vidicima. Dočarana je ta visoka fantastika u igri koja iako nije open world ipak uspeva da postigne utisak veličine. Developeri su uložili ogroman trud i ozbiljno se posvetili ovoj igri. Vidi se da je ovo passion project. Nadam se da će nastaviti da rade na njoj i da je unapređuju, jer Bygone Dreams ima veliki potencijal i predivan svet koji je vredno iskusiti.
