Džordž Majkl je bio velika pop zvezda, i generalno bi mogli sumirati njegovu čitavu karijeru, kao uspešnu i plodonosnu. Retki su izvođači koji ostvare golemi broj hitova, prvo sa matičnim bendom WHAM!, a kasnije više u svojem solo radu, i fascinatno je da nikada nije prestao da bude relevantan.
Svaki od albuma je imao singlove koji su brzo postajali hitovi i držali se na listama dugo vremena i kasnije objavljivani na raznim kompilacijama sa najvećim hitovima. Što je učestalo i potvrda kvaliteta jer ako ima potrebe za kompilacijama najvećih hitova i da ne jenjava interesovanje kod publike, to je dobar pokazatelj da su te pesme evergrin.
Moram priznati da se nikada nisam bavio njegovim privatnim životom. tako da ovaj dokumentarac dolazi poput pogleda iza kulisa.
Dobijamo uvid u čoveka koji je bio veoma ambiociozan, i pretalentovan kada je u pitanju komponovanje muzike. Početak dokumentarca je posvećen formiranju i brzom uspehu benda WHAM!.
Čak i kao mladić, Džordž je imao osećaj za pravljenje hitova, i dobro je razumeo važnost imidža i reklamiranja kroz singlove i spotove. I verovatno najbitnijeg aspekta koji danas manjka u muzičkoj industriji, a to je autentičnost kao pojedinca.
Vodili su bitku za oslobođenje od izdavača Innervision Records, koju su im ponudili najgori moguči ugovor koji im nije donosionikakvu zaradu. A hitovi su se samo ređali. I sam Džordž je to opisao na najjednostavniji i jasan način: moderno robstvo. Što i nije daleko od istine jer ako pogledamo kroz decenije mnogi uspešni izvođači su uvek morali da se bore da bi dobili zarade ili zadržali prava na fonograme svoje muzike.
Objavljivanjem singla Careless Whisper, dalo je naznake da želi da se upusti u solo vode, što se i eventualno dogodilo. Na tom daljem usponu, došao je na radar medija, koji su počeli da ga ispituju o njegovoj seksualnosti. Postoji isečak iz jednog intervjua gde ga novinar maltretira u vezi pesme I Want Your Sex sa albuma Faith, i otvoreno ga prozivao da prizna da je homoseksualac. Ali Majkl se sjajno snašao u tom intervju i poklopio ga.
Bilo je očigledno da mu nije bilo lako da javno prizna svoj seksualni identitet, naročito u vremenu kada su mediji jedva čekali da takve priznanja iskoriste protiv njega. Ipak, pažljivim slušanjem pesama iz perioda WHAM!-a i njegovog solo debija mogu se prepoznati tragovi unutrašnje borbe i čežnje da bude ono što zapravo jeste, slobodan i svoj.
Najličniji period koji je prikazan u dokumentarcu iz njegovog života je odnos sa roditeljima, koji ostavio duboke emotivne posledice. Otac, patrijarhalni Grk, nije prihvatao sina i smatrao ga je porodičnom sramotom. Odbacivanje od strane roditelja je zaista jedno od najvećih emotivnih ukopavanja, a Majkl je tu prazninu pokušavao da ispuni slavom i ljubavlju publike, koja je ipak dolazila od stranaca i nikada nije mogla da nadomesti roditeljsku ljubav.
Najinteresantniji segmenti dokumentarca su definitivno razgovori sa njegovim muzičkim saradnicima i video kolaboratorima. Od njih dobijate zapravo i najviše informacija o njegovim procesima i idejama kao umetniku. Pesma Praying For Time, je nastala u studiju dok je tražio pogodnu muziku i konstantno menjao reči dok nije našao ono što je i želeo. I svi govore da je bio neverovatan perfekcionista i da je bio uključen u svaki proces i ništa nije ostavljao slučaju.
Čak i pored najpoznatijeg skandala iz 1998. godine. Kada je u javnom toaletu na Beverli Hilsu bio uhapšen od strane policajca, i pošto su ga razvlačili po silnim tablodima. Iz toga je zapravo izašao još jači i slobodniji, i to mu je bila odskočna daska da se totalno oslobodi u svojem umetničkom izrazu i seksualnom i da ima potpunu slobodu. Iako je pobedio u neku ruku u datom momentu, njegova bitka sa tabloidima se vodila do samog kraja njegovog života.
Jedna od zanimljivih vinjeta sa snimanja spota Freeek! koji je režirao Džozef Kan, jeste da je sam spot za to vreme bio jedan od najskupljih, budžet je bio preko dva miliona. Ali na stranu toga, i zaista neverovatne kostimografije i dizajna sveta koji bi i sam Moebius aminovao. Ispričao je Majklovu inicijalnu ideju da njegov lik koji nosi kibernetičko odelo, ima i impozantni falus sa kojim bi se igrao. Pošto to ne bi prošlo cenzuru, ipak su odbacili tu ideju.
Za života Majkl je krio da je bio veliki dobročinitelj i pomagao razne fondacije,iako je slava zaista izmenila njegov život, ipak je ostao normalna osoba koja je i mislila na potrebe drugih i pogotovo LGBTQ zajednice.
Poslednji segment njegove priče, je nažalost i najtužniji jer je prikazan pad pri kraju karijere kada mu stvari u životu nisu išle najbolje. Imam utisak da je režiser Sajmon Nejpijer-Bel, koji je i bio njegov menadžer tokom WHAM! perioda. Uspeo sa jedne strane da napravi jasnu sliku o njegovoj trajektoriji sa uspehom i ostvarivanjem sebe u veliku pop zvezdu. Ali u poslednjoj trećini filma, otišao je u patetiku i to sve ostavlja gorak utisak, i čak daje naznake da je ovo jedan mali vid osvete.
Takođe ovaj dokumentarac nije baš najreprezentativniji kada je u pitanju sama režija i montaža. Osim čestih prikaza raznih sagovornika kako pričaju, i čudnih tranzicija retkih fotografija sa ubacivanjem jako kraćih segmenata hitova kroz spotove niskoga kvaliteta, odaje utisak aljkavosti. Zvezda njegovog kalibra je zaslužila da dobije mnogo bolju prezentaciju u tom smislu.
Ujedno, pojavljivanje raznih ličnosti iz sveta tabloida i psihologa i psihijatara, koji preuzimaju veliki deo vremena. I pričaju o raznim intimnim stvarima, a sigurno je da niko od njih nije poznavao njega lično. Bilo bi bolje da su kompletno isečeni iz dokumentarca.
Ali čak i sa svim tim nedostacima, siguran sam da ćete naučiti nešto novo o njegovom životu, samo uzmite dozu sumnje, i budite selektivni sa informacijama koje odabere kao neopozivu istinu. Jedna stvar je sigurna, posle ovog dokumentarca, preslušaće se čitava diskografija.
Film možete pogledati na ovogodišnjoj Slobodnoj Zoni u sledećim bioskopima:
8. 11. u 20č ARENA CINEPLEX
8. 11. u 19č CINEPLEXX KRAGUJEVAC
8. 11. u 19č CINEPLEXX NIŠ
9. 11. u 21č UK PAROBROD
