Ubisoft je možda jedina kompanija koja čuva svoje naslove koji dobro prođu kako kod kritika, tako i kod igrača. Jedan primer je recimo The Division 2, i ekspanzija koja je izašla pre par meseci, iako je igra stara više od šest godina, Upravo je to kako Ubisoft teži da održi svoje igre relevantnim i posle izlaska, a poslednji primer je Claws of Awaji za Shadows. Ovaj DLC ne pokušava da bude veći od osnovne igre, već dovoljno koncentrisan i fokusiran da vas natera da ponovo obučete odeću samuraja i ronina i izgubite se u svetu feudalnog Japana. A opet, iako je „samo“ DLC, ima dovoljno mesa i karaktera da bi mogao da stoji kao zasebna priča.

U Claws of Awaji DLC-u, Naoe se suočava sa emotivnim izazovima dok istražuje misteriju nestale majke, Tsuyu. Tokom svoje potrage, Naoe otkriva da je Tsuyu još uvek živa i da je bila ključna figura u zaštiti japanskih carskih relikvija. Međutim, Tsuyu je sada zatvorena na ostrvu Awaji, što dodatno komplikuje Naoein put. Ovaj DLC pruža igračima priliku da istraže Tsuyinu prošlost i njen uticaj na Naoe, što dodaje dubinu i emotivnu težinu celoj priči. Dok Naoe istražuje Tsuyinu prošlost, suočava se i s novim prijetnjama. Glavni antagonist ovog DLC-a je Yukari, vođa Sanzoku Ippa, koja ima vlastite ambicije za ostrvo Awaji. Yukari i njeni podređeni, uključujući kapetane i špijune, predstavljaju ozbiljnu prijetnju Naoe i njenim saveznicima. Kroz niz misija, Naoe mora balansirati između otkrivanja istine o svojoj majci i suočavanja s opasnostima koje donosi Yukari, što čini ovaj DLC dinamičnim i emotivno snažnim iskustvom.
Atmosfera ostrva Awaji je posebna priča. Za razliku od prostranih pejzaža glavne igre, ovde imate kompaktniji prostor, ali nabijen detaljima. Gušće šume, uska sela, tvrđave koje deluju kao da su proizašle iz noćnih mora, sve to doprinosi osećaju klaustrofobije, gde svaka greška znači da ste gotovi. I tu dolazi do izražaja novi ritam igranja. Naoe u ovakvom okruženju deluje još smrtonosnije, jer teren diktira da morate igrati proračunato, da se oslonite na senke i brzinu. Yasuke, sa druge strane, i dalje nosi tu sirovu snagu, ali mu ovde dolazi teže nego ranije, borbe su intimnije, prostori uži, pa svaki njegov zamah ima veću težinu i rizik. Generalno, zbog same priče, ceo DLC ima veći fokus na Naoe nego na Yasukea, što je meni posebno jako prijalo. Ono što me posebno iznenadilo jeste koliko su misije u Claws of Awaji bolje tempirane. Umesto da vas razvlače kilometrima, svaka misija ima jasnu strukturu i često se završava klimaksom vrednim pamćenja, bilo da se radi o zasjedi u bambusovoj šumi ili sukobu na krovu stare tvrđave dok ispod vas besni oluja. Ubisoft kao da je ovde shvatio da je manje zapravo više. Sve deluje fokusiranije, sa manje praznog hoda, a više trenutaka koji ostaju urezani.

Što se tiče gameplay mehanika, Claws of Awaji ne donosi radikalne inovacije, ali ono što uvodi deluje smisleno. Naoe dobija nekoliko novih trikova, poput kratkotrajnog dimnog plašta koji omogućava dodatne sekunde za skrivanje ili bekstvo. Yasuke može da otključa nove kombinacije koje prate njegov stil, pa iako nije nužno da menjate pristup igri, dobijate dodatne slojeve koji obogaćuju borbu. Takođe, nekoliko novih tipova neprijatelja nateralo me je da preispitam taktiku, posebno oni koji koriste vatrene zamke i mogu momentalno da vas izbace iz ravnoteže. Naoe je dobila novi arsenal oružja između kojih je i Bo Staff, motka koju može da koristi na razne načine. Samo jedno oružje dodaje dosta prilaza jednoj borbi, zbog tri stava koji ono dozvoljava i načina na koji se Naoe kreće sa njim.
Vizuelno, ostrvo Awaji je fantazija boja i senki. Ubisoft je ovde iskoristio sve ono što nove konzole mogu da izvuku, zalasci sunca kroz mreže bambusa, kišne oluje koje ne samo da izgledaju impresivno već i menjaju gameplay (vidljivost, zvuk koraka), i sitni detalji poput papirnih lampiona koji osvetljavaju mračne ulice sela. To nije samo dekoracija, već deo atmosfere koji vas uvlači dublje. Moj predlog da, ukoliko igrate na PS5 ili Xbox Series X i imate VRR displej, igru gurate u 40 frejmova. Performanse su odlične, a igra izgleda prosto prelepo. Zvuk i muzika takođe zaslužuju posebnu pohvalu. Tradicionalni japanski instrumenti prepliću se sa modernijim orkestracijama, stvarajući muziku koja vas nosi kroz nivoe. Zvuk koraka u blatu, škripa drvenih vrata, zvižduk vetra, sve to gradi sloj realizma koji pojačava imerziju. Sve je to važilo iza originalnu igru, ali čini se kao da je to podignuto na novi nivo sa ovim DLC-om.

Na kraju, Claws of Awaji možda nije revolucija, ali je primer kako DLC treba da izgleda. Dovoljno dug da pruži vrednost, dovoljno fokusiran da ne zamori, i dovoljno ambiciozan da ostavi utisak. Ako ste već voleli Shadows, ovo je samo još jedan razlog da mu se vratite. A ako ste tražili nešto što će vas podsetiti zašto i dalje volite Assassin’s Creed posle svih ovih godina, onda je upravo ovo sadržaj koji će vas podsetiti, ne grandiozni istorijski narativi, već intimne priče o ljudima, njihovim slabostima i njihovim ambicijama.
Assassin's Creed Shadows - Claws of Awaji
Claws of Awaji nije samo dodatak. on je dokaz da Ubisoft i dalje zna da izvuče maksimum iz svog sveta kada se fokusira na ono što je važno. Igra vas ne tera da brojite ikone na mapi, već da osećate svaki korak, svaku senku i svaki udarac. I to je možda najveći kompliment koji jedan Assassin’s Creed DLC može da dobije.
