Iako mi vožnje nisu omiljeni žanr, nekada davno, pre nekih 20+ godina, prosto sam uživao u arkadnim igrama. Prvo Burnout serijal, sa naglaskom na Burnout 3, a onda posle toga i Split/Second, u trenucima kada je nešto trebalo da popuni tu prazninu koju je Burnout napravio. Godine, decenije su prolazile i niko se nije usudio da napravi nastavak Burnouta.. kada kažem niko, mislim na EA Games. Iz nekog razloga, bukvalno čuče na franšizi koja je unela toliko zabave kod igrača početkom 2000ih godina.

Ali u industriji važi ono pravilo, ako neko ne napravi nastavak nečega, ima studija koji to žele, i koji će to uraditi. Tako je Three Fields Entertainment u saradnji sa THQ Nordicom, izbacio Wreckreation, koji je sve ono šta sam ikada želeo od modernog Burnout naslova, plus još mnogo toga, što iskreno, nisam očekivao. Mada, zanimljivo je da ovo nije prvi naslov ovog studija koji je pokušao da rekreira tu Burnout magiju. U proteklih pet šest godina, izbacili su dve igre pod nazivom Dangerouns Driving i Dangerouns Driving 2, koje isto tako, kanališu taj nedostatak Burnout franšize. Mada igre su ubrzo nestale sa Steama, i sada su dostupne samo na Epic Games Storeu. Nego, krenimo mi lepo sa našim Wreckreationom.
Gameplay u Wreckreation je zapravo jedan veliki poziv da radiš šta god ti padne na pamet, bez previše razmišljanja da li to „treba“ ili „ne treba“. Sama vožnja je čisto arkadna. Brza, glasna i namerno overblown u svakom smislu te reči, onako da ti odmah vrati osećaj kad si nekad u Burnoutu samo jurio da vidiš koliko ćeš delova auta da otkineš. Automobili imaju dovoljno težine da osećaš svaki drift i udarac, ali dovoljno su „labavi“ da možeš da radiš gluposti, tipa da se zaletiš u rampu pod nemogućim uglom pa da te izbaci preko pola mape. Sve je dizajnirano tako da te tera da eksperimentišeš u pokretu, neće ti kazniti grešku, nego će ti greška postati još jedna scena zbog koje se smeješ.

Što se tiče same vožnje i njene dinamike, sve se svodi kao u Burnoutu. Poenta je da budete što brži, što luđi u toku trke. Vožnja u pogrešnoj liniji vam puni boost, nitro, nazovite ga kako hoćete, ali prava nagrada je kada zakucate vozilo protivnika. Tada vam boost raste i puni se odmah, što vam omogućava da vozite konstantno pri maksimalnoj brzini. Sve dok ne dođete do sledećeg vozača i njega izgurate sa puta, onda vam se još više povećava „burnout meter“ i sve tako dok ne dođete do maksimuma, a to znači, maximum speed, maximum strenght! Ne ne, ne mislim kao u Crysisu, ali ovo je definitivno veća ludnica.
Igra se odvija u ogromnom otvorenom svetu koji je napravljen da ti pruži prostor da se igraš kako god hoćeš. Možeš da juriš po autoputu, letiš s rampe u more, testiraš svoje kreacije ili da se, bukvalno, sudaraš sa svime što se kreće. Wreckreation kombinuje adrenalin trka sa kreativnošću sandboxa, i daje ti potpunu kontrolu. Smešno je koliko brzo zaboraviš na “ciljeve” kada shvatiš da možeš da praviš svoje. Sve što vidiš možeš da menjaš, prepravljaš, ubacuješ rampe, tunele, prepreke… i sve to u realnom vremenu, dok si u autu. Bukvalno usred vožnje odlučiš da ispred tebe padne džinovska spirala, i bam, tu je. Nisam baš hteo da se odmah dodirnem tome, ali pored Burnouta, Wreckreation je kombinacija ovog naslova i recimo, Ubisoftovih Trackmania igara, i moram iskreno da priznam, da se meni lično taj deo, nije svideo, ali verujem da će većini biti ultra zabavan.

Ono gde gameplay stvarno „klikne“ je u kombinaciji vožnje i editora. Bukvalno usred vožnje možeš da ubaciš rampu, ogroman skok, spiralu, zid, petlju, šta god, i odmah da probaš. To daje osećaj da se igra razvija oko tebe, kao da nisi samo vozač, već i arhitekta sopstvenog haosa. Kad si online sa drugima, haos se duplira: neko doda prepreku, ti voziš kroz nju, treći ubaci katapult usred ničega… i to je baš ta magija Wreckreationa. Gameplay nije samo vožnja, to je kombinacija kreativnosti i improvizacija. Jedan veliki, šareni cirkus u kom su svi učesnici i publika u isto vreme.
Vizuelno, igra izgleda vrlo čisto i čitko. Nije grafički spektakl, ali sve funkcioniše kako treba. Fizički efekti i destrukcija su najlepši deo – svaki udarac, svaka eksplozija, svako iskrivljenje metala izgleda zadovoljavajuće. Okruženja su dovoljno raznolika da te drže angažovanim, ali nisu previše “ozbiljna”, sve je u tom duhu igre, malo karikirano, malo crtačasto, ali dovoljno da te uvuče. Zvukovi motora, sudara i škripanja guma su baš onakvi kakvi treba da budu, sirovi i glasni. Bandažira ih odličan soundtrack koji te vozi napred, sa miksom energičnih i opuštenih pesama. Radio stanice, baš kao u Burnoutu ili GTA, imaju taj šarm. nije poenta samo u muzici, već u atmosferi koju stvaraju dok divljaš autoputem. Mada iskren da budem, više mi se svideo soundtrack starih Burnout igara. Alternativni Rock sa početkom 2000ih se jednostavno savršeno uklapa u ovaj tip vožnje. Možda još uvek nisam “zagrizao” soundtrack kako treba, ali iskreno, dobro se uklapa u sve to, mada nije to kao u Burnoutu.

Iako je igra uglavnom fokusirana na zabavu i slobodu, ima i svojih trenutaka frustracije. Fizički engine, koliko god bio zabavan, zna da “poludi” kad preteraš sa objektima ili kada se auto zakuca u nešto što ne bi trebalo da postoji. Kamera zna da napravi haos kada se prevrneš naopako, a ponekad se dešava da se vozilo zaglavi niotkuda. Ali, realno, sve to nekako ide uz šarm igre. Kao da i sama igra kaže – “hej, i haos je deo zabave”.
Zahvaljujemo se THQ Nordicu na ustpuljenoj kopiji igre za potrebe ove recenzije
Wreckreation (Xbox Series X)
Wreckreation nije kopija Burnout naslova, niti Trackamnia igara. Već je poprilično dobar i kreativan miks svega toga. Lude trke koje traže od igrača pažnju i brze reflekse, gde je poenta da budete što agresivniji i divljni u toku vožnje u kombinaciji sa super kontrolama i sjajnim svetom izgleda stvarno odlično. Naravno da ima tih sitnih bugova i nelogičnosti u ovom svetu, ali to je nekako razumljivo, uzevši u obzir koliko je on ogroman. Kada se sve uzme u obzir, Wreckreation je odličan naslov, strašno zabavan i svakom fanu Burnout franšize će izmamiti osmeh na lice, i to ne jednom, već jako često. To možda nećete ni primetiti, ali posle odigrane sesije, shvatićete koliko je iskustvo zabavno.
