Trejler za igru Tiny Garden me je odmah privukao. Dopao mi se cozy vibe, simpatična estetika, i prijatna muzika. Odmah sam pomislila – ovo je igra za mene!
A onda sam počela da je igram i, nažalost, sve to je palo u vodu.
Tiny Garden bi trebalo da bude opuštajući farming sim sa building elementima. U osnovi, ova igra to tehnički jeste. Farming mehanika je vrlo jednostavna, ali zabavna. Sadite seme na odgovarajući tip zemlje, okrećete ručku za protok vremena neophodan broj puta, i za kraj harvestujete. Kako napredujete kroz igru, tako vam se otključavaju različiti tipovi zemljišta kao i načini da utičete na to zemljište. Za savršeno optimizovanu farmu biće vam potrebni puzzle solving skills, što me je oduševilo. Izazovno je uklapati sve to semenje jedno sa drugim kako biste stvorili novi tip zemlje ili rešili zadatke. A tu i je i fontana da zauzima mesto, ali i otvara nove mogućnosti.

Kada ste sve to savladali, otvara vam se mogućnost da gradite svoj minijaturni dom. Nameštaj jeste cute, ali je vrlo basic. Možete da mu menjate boju ako kupite farbu, ali to nije baš sjajno implementirano jer boji i ono što treba i ono što ne treba. Tu su i stikeri koje lepite na loptastu igračku u kojoj je uostalom smeštena vaša farma.
Da, farma se nalazi unutar otvorene igračke. Ona predstavlja porodično nasleđe koje je sad dospelo u vaše ruke. Ako sam dobro razumela, zovete se nešto na M, a jedan od vaših roditelja je T. Što me je u isto vreme oduševilo i uplašilo, jer kako znaju??? Slučajnost samo, naravno, ali jedan od boljih trenutaka u igri za mene. Koncept je fascinantan, zaista me je zaintrigirala mogućnost porodične drame kroz epistolarnu priču dok igram opuštajući sim. Taj kontrast bi bio neviđeno uzbudjliv. Ali to su samo bila moja očekivanja, ne mogu igru previše da krivim za to jer jedan je Concerned Ape. Sa druge strane, njegov Stardew Valley stvarno jeste podigao standarde za chill farming sims, da ipak mogu malo da krivim Ao Norte, jer igre postoje u zajedničkom ekosistemu. Kao ljudi, ni igre nisu ostrva. Treba se negde držati standarda prethodnika, ne kad je reč o kopiranju, već kad govoriomo o očekivanjima igrača.

Pokušaj priče svakako postoji u Tiny Garden, ima tu i različitih karaktera. Dopalo mi se što je svaki određen različitim fontom, ne samo prvim slovom imena, tako da dobijemo karakterizaciju i kroz vizualno pripovedanje, ne samo kroz narativno. Čak je i tekst dobro napisan, i sve to bi me verovatno mnogo više zanimalo da čitam i otkrivam da je igra pa… playable.
Ne kažem to sa strane tehničkih aspekata. Lično nisam imala nikakvih problema što se performasni tiče. Igra je lagana, brzo se pokreće, ima sve neophodne elemente u Options tabu, kao i Save i Load. Zvuk je prijatan za slušanje, a UI je fluidan i stilski uklopljen. Kad smo kod UI ima tu jedna stvar koja mi je zasmetala, a to su notifikacije. Kad god otključate mogućnost da kupite nešto novo, u glavnom shop meniju vam iskoče znaci uzvika za sve otključano pa skakuću i bodu oči konstantno. Da biste ih ugasili morate da pređete kursorom preko svakog otključanog itema i to počne mnogo da dosađuje a vala i frustrira posle određenog vremena. Ovo zvuči kao sitan problem, i bio bi, da nije svih ostalih.

Kao što sam spomenula, ova igra tehnički jeste opuštajući farming sim. Ali u praksi je frustrirajući grind fest. Imamo farmu gde sadimo seme, okrenemo ručicu da prođe vreme, i voila! Seme izraste uz slatku animaciju i zvuk. Otključali smo tu voćku, povrćku ili travku, pa možemo da nastavimo dalje, da otključamo sledeću, pa dobijemo još malo prostora, pa možemo da nastavimo dalje da otključamo sledeću, pa dobijemo building space, pa možemo da nastavimo… Ova igra nema core loop, ima hard core loop. I to bi vrlo lepo funkcionisalo da je currency system bolje definisan.
Namerno nisam spominjala currency i kako kupujete seme, nameštaj, stikere i farbu. Da, sve to košta. Verovatno mislite: “Pa dobro kad zasadim i izraste, prodam i zaradim novac za sofu, ili onu preslatku kopiju slike Vrisak, ili stikere karaktera iz boljih igara!” Znate, sve te toliko željene nepotrepštine. I u pravu ste, tako bi trebalo da funkcioniše, ali iz nekog razloga za sve trošite biljke.

ZA. BUKVALNO. SVE.
Seme? Košta biljku ili više. Nameštaj? Biljku. Farba? Pogodili ste – biljku! I tako dalje, kontate već. Ako kontate to, ali ne i zašto je ovako definisan currency problematičan, vrlo je prosto. Konstantno morate da sadite, da pazite gde sadite, da planirate unapred i pamtite šta koliko košta i jao ne istrošio sam poslednji kuruz da kupim bure, sad opet moram da ga sadim ali nemam prokleti lokvanj, i već mi je puna farma i šta sad da radim!
Tiny Garden (PC)
Taj konstantni tamo-vamo ciklus u koji vas Tiny Garden forsira neviđeno brzo postane naporan i dosadan. Ogromna je šteta jer igra ima potencijal i zanimljivu dinamiku u pozadinskoj priči, i prelep art i soundtrack. Ali kad se sve sabere, ne ispunjava očekivanja za ono osnovno što je zacrtala da bude. Iako se tako predstavlja, Tiny Garden jednostavno nije opuštajući farming sim.
