Jedno od prijatnijih iznenađenja u proteklih par nedelja, okej možda i par meseci je bila najava za Surviving Mars: Pioneer naslov. Igra koja prenosi jednu od najkompleksnijih tycoon igara u VR okruženje. Upravo zbog toga, znajući da je originalni Suviving Mars bio toliko kompleksna, zahtevna i neverovatno zabavna igra me je ovo i zaintrigiralo. Sa druge strane, mnogi razvojni timovi su shvatili da suvivor igre su skoro pa savršene za VR okruženje, pa me je zanimalo, kako će se ova igra razlikovati od prethodnih.

Upravo zbog toga Surviving Mars: Pioneer je poprilično ambiciozan pokušaj da se klasična strategija preživljanja na Marsu prenese u virtuelnu realnost. Igra je razvijena od strane Bolverk Games i objavljena u saradnji sa sa Paradox Interactive pre nekoliko dana. Surviving Mars: Pioneer je trenutno dostupan u Early Access fazi na Meta Quest i SteamVR. Imali smo prilike da igramo nekoliko dana pre izlaska i dan dva nakon, kako bi izneli ove prve impresije. Pošto se još uvek radi na igri, verujem da će se dosta toga menjati, tako da ćemo vremenom nastavljati da pokrivamo ovu igru. Ali krenimo ispočetka.
Vi ste astronaut na kojem je da istraži napuštenu koloniju pod imenom New Amsterdam. Poslednji izveštaji koji ste dobili govore o tome da su naišli na neke strukture koje onemogućavaju komunikaciju sa bazom i rešili su da istraže. Ubrzo nakon toga su odlučili da se evakuišu, ali niko ne zna gde ni kada. Na vama je da, ma koliko budete mogli, istražite šta se ustvari desilo sa njima, koje su to strukture koje ometaju komunikaciju. Taj momenat u kojem ne znate ustvari u šta se upuštate daje još veći osećaj jeze kada prvi put kročite na planetu.

Već sam rekao kako su suvival igre skoro pa odlične u VR-u, najviše zbog toga što vam baš efikasno prenose taj osećaj preživljavanja, nebitno da li se nalazili u džungli, napuštenim skladištima ili kao u ovom slučaju na totalno vanzemaljskoj planeti. Surviving Mars: Pioneer se ipak poprilično razlikuje po izvođenju od dosadašnjih suvviral VR igara baš zbog toga što se ne nalazite na našoj planeti, te imate nekoliko stvari o kojima treba da brinete kako budete nastojali da napravite funkcionalnu koloniju.
Prvi utisak kada sam startovao igru je kako ona predivno minimalnistički izgleda. Iskreno nisam očekivao mnogo od grafike ali dobio sam više od toga. Iako sam prvo igru probao na Meta Questu, nije me razočarala. Možda zbog toga zato što sam obraćivao više pažnje na objekte u daljini i na nebo iznad Marsa, koje izgleda prelepo. A onda je svanulo. Ne meni, khm.. već u igri i tada sam mogao da vidim mane vizualnog prikaza u ovoj igri, makar u stand-alone verziji. Falile su senke, recimo stvar koja je meni zasmetala nekako, ali ostalo, je bilo pa okej, ali taj nedostatak senki mi je nekako davao osećaj da se ipak nalazite u igri, nekako mi je po malo ubijalo imersiju u ovom naslovu, sve dok se nisam navikao. Mada kako je vreme prolazilo, tako sam pronašao načina, što pa i nije bilo toliko teško, da nađem lepotu na ovoj usamljenoj planeti. Stvari koje su se videle u daljini su najlepše izgledale. Zalazak sunca, stene iza kojih se rasipala sunčeva svetlost i dolazila do mene je stvarno izgledala prelepo.

U kombinaciji sa maglom koja je prekrivala vidno polje, sve je izgledalo baš tako, izolovano i usamljeno, minimalistički ali toliko prostrano, neistraženo čekajući vas da napravite prve korake u kolonizaciji ove planete. Najbolje od svega što sam imao taj neprijatni osećaj znajući da sam ovde potpuno sam, totalno sam, i na meni je da napravim bazu operacije i načinim svoj žviot malo lakšim. U trenutku sam pomislio, ok sada znam kako se Doktor Mann osećao u Interstellaru, ako se iko seća toga.
Čim sletite na planetu imaćete nekoliko osnovnih zadataka, kao i u svim survival igrama. Da nađete sirovine koje će vam pomoći da napravite svoju malenu bazu. Samo ste ovde u trci sa vremenom, jer vam je kiseonik ograničen, mehanika koja će se provlačiti kroz celu igru. Tako da brže bolje sam morao da pronađem rude gvožđa i leda kako bih napravio malu prostoriju gde bih išao svaki put kada bi mi ponestao kiseonik da se „dopunim“. Mislim, sumnjam da su rude na Marsu tako lake za sakupljanje, ali u ovoj igri je jednostavno moralo tako nešto da se napravi.
Sa sobom ćete imati laser kojim ćete kopati rude, detektor koji će vam reći gde se rude nalaze najbliže od vas i alate za građenje objekata. Tu sam i naišao na prvi problem, a to je bilo način na koji je odrađen inventory sistem kao i način kojim grabite sve šta možete, što nije uvek rukama, već nekako teleportujete od pozicije gde se to nalazi do vas. To mi je iskreno zasmetalo jer kako je vreme prolazilo, shvatio sam da kontrole ni malo nisu intuitivne, i da sam često mašio kontrole očekivajući da ću nešto sa lakoćom moći da završim, a nisam mogao, jer eto, problemi sa načinom na koje su one prenešene na igrače. Nekako mi se čini da je sistem kontrola, uperi u objekat, klikni da se privuče ka tebi i tada će upasti u ruku, delovao kul razvojnom timu, ali da jednostavno nisu probali u praksi. Tako da verujem da će taj sistem, sistem interakcija sa objektima, biti poboljšan kako se igra bude razvijala u Early Access fazi.

Ali zanimljiv mi je taj fenomen u ovoj igri je to da koliko kontrole nisu intuitivne, toliko me je igra terala sve duže i duže da je igram, da na kraju prvog playthrougha, kada su mi se istrošile obe baterije, sam bio poprilično tužan što nisam mogao da odmah nastavim svoju avanturu na Marsu. Ima nečega privlačnog u toj nesavršenosti kontrola i svih sistema koji su u igri. U osnovi, sve ostalo se praktično pravi u kombinaciji sa nekoliko elemenata, makar na početku koje treba da pronađete, koji su često baš tu oko vas. Tako da ćete praviti kratke krugove po „sirovine“ sve dok vam se kiseonik ne istroši, dok ne dođete do nekog apgrejda i onda nazad da napravite supu mešajući gvožđe i led, moram da priznam, jako je ukusna i dala mi je sve potrebne minerale i vitamine da preživim na Marsu!
Mada, preživljavanje nije glavni cilj, nego kao što sam već napomenuo, napraviti funkcionalnu bazu operacija na Marsu. U igri ćete imati ciljeve koje ćete moći da završavate, a njihovim kompletiranjem ćete dobiti Research poene. Njih ćete onda koristiti da bi istražili druge mašinerije za obradu sirovina i pravljenje drugih objekata ili alata. Tako da taj začarani krug, praviti nešto da bi nastavio istraživanje savršeno funkcioniše u ovoj igri. Krenućete samo od jednog objekta, onda ćete morati da napravite generatore za struju i tako dalje, a kasnije i prve rakete sa kojima ćete slati sirovine svojoj bazi u svemiru, a zauzvrat ćete dobijati više research poena. Moj osmeh i sreća kada je poletela prva raketa koja je poslala nekoliko kockica leda mojim prijateljima je bilo neprocenljivo. Tako mala stvar, koja tako mnogo može da vas obraduje u virtualnoj realnosti, jer ipak, vi ste to napravili, rukama, bukvalno, ne kliktanjem dugmića kao u flat verziji.

Kako budete napedovali, tako ćete moći više da istražujete planetu, a to je i najveći motor u toku igranja ovog naslova. Kada izađete sa limitiranim kiseonikom na početku da pokupite par sirovina, i videte te ogromne stenovite monolite u daljini, poželite da odete i istražite ih, ali jednostavno ne možete. Upravo zbog toga, želite što brže i više da radite kako bi videli što više ove misteriozne planete. Tada shvatite da možda ipak niste sami ovde, već postoji šansa da ćete pronaći nešto, možda prijateljski, ili neprijateljski nastrojeno. Taj osećaj istraživanja je fantastično prenesen na igrača. Napor i želja da uradite što više za što manje vremena. Tada shvatite da vam igra polako ulazi pod kožu i da jednostavno želite još i još da je igrate, iako ima mana koje sam već napomenuo.
Mada, tokom par dana, nisam baš previše odmakao. Izgradio sam bazu sa stabilnim sistemom snabdevanja struje, napravio mrežu za dostavljanje sirovina svojim bazama u svemiru i krenuo u malo dalje istraživanje planete, ali ponovo, iako sam toliko malo uradio, za sigurno oko 10tak sati, toliko sam više želeo da je igram, i toliko više želim da je igram da ću vremenom to i uraditi.

Surviving Mars: Pioneer za sada pruža tu želju za istraživanjem nepoznatog, a sa druge strane, pruža vam taj mir, opuštenu atmosferu kada izađete ispred vaše baze i pogledate u sve te zvezde i sazvežđa na nebu. Tako je lep i potpuno zen osećaj, tako da iskreno, jedva čekam da nastavim avanturu, a ne sumnjam da će se mehanike koje jednostavno smetaju u VR izvođenju biti unapređene kako vreme bude odmicalo.
