Izdavač Dread XP se udružio sa tvorcem igre, Titom Martinezom (titolovesyou) i donose nam naslov koji deluje kao da je izašao iz vremenske mašine iz razdbolja PC gejminga kada je bilo kul biti edgelord. Imam osećaj da Pigface dosta crpi ideje za stilizaciju i gejming mehanike iz dotičnih naslova: Manhunt, Condemned: Criminal Origins, Kingpin: Life of Crime i Hotline Miami serijala.

Ipak donosi nešto novo i sveže za svakog igrača. Akcija je maltene neprestana i poželjna, ali sama nihilistička atmosfera i dizajn nivoa, uvući će vas u svet koji deluje skoro pa apokaliptično. Neće vas držati za ruku, to je sigurno.
Priča je sledeća, vi ste žena (Pigface) koja je završila u skladištu, gde dobijate uputstva od glasa preko telefona koji vam kaže, da vam je postavljena bomba u glavi. I ako ne budete sledili uputstva, biće bum-bum.
Od uvodnog nivoa igra nam stavlja do znanja da nema milosti, i da će vas dobro maltretirati dok ne postanete bolji. I sam sam to osetio tokom igre, često sam hteo da izigravam Ramba i da izlećem pred sve neprijatelje, a to je više dovodilo do smrti.
Vi svakako možete da se oprobate u raznim stilovima, tiho šunjanje i ubijanje jednog po jednog neprijatelja, ili da izigravate omiljenog akcionog heroja iz osamdesetih. Imate potpunu slobodu i tu zapravo igra zaista dolazi do izražaja.

Dopada mi se i taj balans da iako naiđete na dobro oružije, u njemu će uvek biti mala količina metaka. Tako da vas navodi da strateški razmišljate da li ćete ispucati to što imate na par neprijatelja ili sačuvati za mnogo veće grupe koje će vas vijati po raznim lokacijama na koje vas glas sa telefona šalje da odradite specifične zadatke.
Trenutno igra ima svekupno 5 nivoa, i da moram priznati da još nisam prešao četvrti, mučim slatke muke. Možda će se to nekome činiti kao mali broj mapa, ali ono što igra nudi jesu i razne nadogradnje koje možete nabaviti za većinu vatrenog oružija i dodatke koje olakšavaju šanse da heroina izgura još jedan dan.

Zapravo je osvežavajuće što za jednu pucačinu nemate ikonu za nišan, tako da ćete morati za svako vatreno oružije da steknete osećaj, i tu moram pohvaliti što su sva zapravo autentična. Počevši od dizajna zvuka, i kako se trzaju i ponašaju kada pucate sporije ili kada krenete da sipate rafale.
Od hladnih oružija imate izbor sekire, lopate, bejzbol palice i omiljene štangle i još mnoštvo drugih. I daju jako fini efekat kada se nekome unesete u facu i razlupate ih u deliće. Pohvale idu i na gib momente, gde ćete vizuelno i zvučno dobiti karneval raznešenih udova i krvi koji će siguran sam doneti mnogim igračima veliku satisfakciju.

Dizajn nivoa je odlično promišljen, i bogat detaljima koji nam samo daje male naznake šta se zapravo dešava u priči, koja je za sada svedena na animacije pošto završite svaki od nivoa, ali ne otkrivaju detalje previše. Samo znanje da se ovde nešto jako pogrešno dešava.
Apropo nivoa koje sam prešao, zaista su predetaljno dizajnirani i na vama je da odaberete puteve kojima ćete ići i izvršavati zadatke. U mnogim instancama me je “lepota” parkinga, krekhaus domova i vozne stanice, sa ambijentalnim detaljima uvukla da još više istražujem. Pigface vas nagrađuje za znatiželju i istraživanje. Osim što ćete moći da nađete municiju, ili lekove za lečenje i oružija, u svakom nivou se nalaze maske.
One su specifične po tome što vam dodaju ili oduzimaju prednost kada su neprijatelji u pitanju. Jedna od maski recimo daje usporeno vreme posle ubijanja, kao u legendarnom F.E.A.R. serijalu. Druga mogućnost da držite više injekcija sa kojima se lečite. Tako da ćete moći svaku da iskoristite iznova kada budete prelazili nivoe i na sasvim drugačiji način testirali koliko ste dobro razvili vaše veštine.

Zanimljivo je to da ne postoji neki unutrašnji meni. Tito je kroz stan, koji služi kao vrsta mesta iz kojeg birate misije, i imate mogućnost da menjate garderobu i da preko laptopa nađete nove zadatke i da poručite online nove nadogradnje i oružija. Čim odaberete zadatak stavljaju vas u kombi koji zapravo služi kao meni gde birate šta ćete poneti sa sobom. Kao idejno rešenje je na mestu jer se uklapa sa tematikom igre. I na taj način akcija je konstantna i fluidna tokom nivoa.
Imam i neka opažanja gde bi igra mogla da se poboljša sa vremenom. Iako su neprijatelji generalno korektno dizajnirani, ne mogu da se otmem utisku da su svi jako slični dizajnom. Pomogla bi veća raznovrsnost modela, i da se poradi na njihovoj inteligenciji. Desiće se povremeno da pokušaju da vas napadnu sa leđa, ili da se drže konstantno u grupi, ali voleo bih da se ubace i mnogo nepredvidivija ponašanja.
I zaista bi bilo super kada bi naša protagonistkinja dobila više karakterizacije ili barem delić priče kako je završila u ovom gadnom sosu. Iznenađujuć detalj u vezi nje jeste, kada ubije neprijatelja, ona često krene da se kikoće. Ne mora da bude brbljiva poput Duke Nukem, ali samo da se maknemo od arhetipskog tihog protagoniste.

Pošto je ovo sve rad jednog čoveka, moram da pohvalim trud. Maštovit je dizajn nivoa, jako dobra i gusta atmosfera. Sam gejmplej jeste zarazan, i nazire se singleplayer klasik od pucačine koja će spojiti stare boomer shooter i nove mlađe fanove koji vole brze igre. Ako vam treba nešto da se razmrdate u budućem periodu, i generalno volite estetski retro naslove, ali sa modernim pristupom i konstantnom akcijom i adrenalinom koji će vas oblivati u hladnom znoju, Pigface će biti prava igra za vas.
