Da li biste ikada pomislili da bi jedna igra koja vas stavlja u ulogu mačke uspela da svojom pričom i atmosferom ostavi toliko snažan utisak na svoje igrače?
Leto 2022. Igrom slučaja, čula sam od svojih drugara da će igra u kojoj igrate kao zalutala mačka biti dostupna za igranje Day One za Playstation Plus. Bez previsokih očekivanja, kao ljubitelj mačaka, počela sam te iste večeri da igram nešto što će uskoro postati jedna od bitnijih igara te godine.

Stray je ove godine, 28. maja izašla i za Nintendo Switch 2 konzole i ovo je bila divna prilika osvrnuti se na to koliko je igra zapravo predivna. Međutim, da krenemo ispočetka kako bismo neke podsetili da Stray apsolutno vredi ponovo odigrati, a ostale inspirisali da daju šansu ovoj igri.
Ovo je jedna jedinstvena avantura u kojoj glavni protagonista nije čovek, niti robot već jedna mačka. Već na samom početku upoznajemo našeg četvoronožnog junaka dok bezbrižno provodi vreme sa svojim mačjim društvom. Zajedno istražuju napuštene prolaze i kreću u potragu za hranom, vešto preskačući kanalizacione cevi i oronulu građevinu koja je ostala iza nekadašnje civilizacije. Čitavo okruženje odiše osećajem zaboravljenosti. Deluje kao mesto koje su ljudi odavno napustili, prepuštajući ga vremenu i prirodi. Svaki kutak ovog mesta svedoči o tome kako je priroda polako, ali sigurno povratila ono što joj je nekada pripadalo.
Tokom potrage za hranom, cev puca, a vaša mačka, uprkos bezuspešnom pokušaju da se ipak popne gore, pada u neko nepoznato mesto, dok vaše društvo ostaje gore posmatrajući taj prizor. Nakon nekog vremena, mačka je, srećom, nekim čudom preživela, te povređena nastavlja svoj put prolazeći kroz nedavno otvorena vrata u ovoj, čini se, kanalizaciji. Prolaz vas vodi u vrlo čudan grad obavijen tamom koji deluje prilično tiho i usamljeno. Ipak, dok hodate ovim ulicama, imate osećaj da nešto nije u redu, budući da će nekad neonski znak pokazati reči ,,HELP”, videćete prepolovljeno telo robota koji se ubrzo u potpunosti gasi nakon što mu priđemo, ali i čudna vanzemaljska stvorenja koja će pobeći od vas čim do njih dođemo malo bliže.
Međutim. vrlo brzo otkrićete da ova bića uopšte nisu prijateljski nastrojena tako što će krenuti da vas jure sve dok ne uskočite u stan gde ćete naći nekoliko televizora na kojima piše ,,Follow Me”, sa sve strelicama koje vam pokazuju put. Bez ikakvog drugog izbora, penjete se po terasama i zgradama ove ulice, sve dok ne uđete u jednu prostoriju gde vas čeka vaš novi prijatelj. U ovom stanu, jedan kompjuter se iznenada pali i govori vam da je nekome potrebna pomoć. Budući da ste mačka, jedino što možete da uradite jeste da hodate po tastaturi čime šaljete sve samo ne nešto što je od pomoći, međutim, pošto ste u stvarnosti ljudsko biće koje kontroliše mačku, pratićete ono što na kompjuteru piše, te ćete pronaći vrata i videti laboratoriju gde ćete upoznati svog pratioca po imenu B12. B12 očajnički pokušava da razgovara sa vama, i iako kao mačka ništa ne razumete, na neki način se povezujete i zajedno krećete u avanturu da spasite ovaj Cyberpunk svet i istovremeno nađete put kako biste dospeli nazad na površinu.
Gameplay je prilično specifičan. Imate mogućnost da skačete na prilično visoka mesta, ali možete i mjaukati kada god poželite, čime ćete nekada i privući pažnju obližnjih robota. Takođe, igra se oslanja i na dosta zagonetki, ali i na stealth. Isprva, vaš zadatak biće da pronađete određene iteme koji su raštrkani svuda po gradu, te ćete morati da pažljivo birate gde ćete skočiti, pratiti dijalog robota koji će B12 prevesti za vas, pratiti neonske znakove do stanova određenih robota koji imaju nešto za vas, pronalaziti kodove, itd.
Kada god pronađete neki item, B12 će ga uzeti i nositi umesto vas, te ćete imati opciju da raznim robotima predate taj item kako biste od njih dobili ili deo dijaloga ili rešenje gde sledeće treba da idete. B12 će umesto vas otvarati razne kapije uz pomoć računara ili će, kada zatreba, ukucati neki kod kako bi otvorio određena vrata ili sef. Nešto kasnije, dobićete i oružje kojima ćete moći na neko vreme da ubijate mala vanzemaljska, ali izuzetno opasna stvorenja, pod nazivom Zurks, tako što ćete dobiti poseban item koji funkcioniše poput UV svetla koje ih istog trenutka uništava, ali mu treba malo vremena da se ponovo napuni.
Pored svega ovoga, postoje i vrlo zabavne chase sekvence, gde morate da izbegavate neprijatelje ili da pritiskate jedno dugme ukoliko neki od njih skoči na vas. Malo kasnije, stealth dolazi na red, te ćete morati strpljivo da se šunjate pored smrtonosnih robota, izbegavajući njihova svetla. Ukoliko vas uhvate, ukoliko ne nađete kutiju u koju ćete uskočiti i sakriti se, roboti će pucati na vas. Osim svega ovoga, igra vam nudi neka tipična ponašanja za mačku, poput rušenja stvari sa stolova/polica, grebanja tepiha ili vrata ili će vam naprosto dopustiti da se ušuškate negde i odmorite.
Ono što, pored priče, igru čini fenomenalnom jeste njena atmosfera koja kombinuje cyberpunk estetiku i postapokaliptični svet sa iznenađujuće mnogo prirode. Međutim, poseban utisak ostavlja osvetljenje gde neonske reklame izazivaju neki osećaj topline na ovom napuštenom, hladnom mestu. Grad je ipak ispunjen detaljima i svaki kutak priča svoju priču o civilizaciji koja je davno nestala, a to radi zajedno sa robotima koji ga okružuju, a koji su poprimili ljudske osobine. Ono što dodatno izdvaja Stray jeste perspektiva mačke. Posmatrajući svet iz ove perspektive, igra uspeva da poznate urbane prostore učini ogromnim i fascinantnim. Cevi, krovovi i uski prolazi postaju prirodne staze za istraživanje, a svaki kadar naglašava osećaj radoznalosti i slobode.
Rezultat svega ovoga jeste ta cyberpunk estetika i postapokaliptična atmosfera, ali i prirodna lepota koja sve ovo spaja u jednu predivnu celinu. Stray nije samo igra koju igrate, već i svet koji sa zadovoljstvom posmatrate, a koji odiše nekom melanholijom. Prisutan je taj osećaj usamljenosti koji nikako nije neprijatan, baš naprotiv, s vremena na vreme kada se popnete negde visoko i posmatrate ceo grad taj osećaj usamljenosti zajedno sa toplim osvetljenjem i prijatnom muzikom doći će vam poput prijatnog zagrljaja. Ovde nema voice actinga (osim mjaukanja od strane našeg protagoniste), te igra čak ni tokom nekih intenzivnijih trenutaka ne zvuči preglasno. Soundtrack u ovoj igri savršeno pristaje njenoj atmosferi i tematici.
Još jedna stvar u nizu koja Stray čini posebnom igrom jeste to što, iako igra traje prilično kratko, developeri su uspeli da priču o mački i njenom pratiocu robotu učine izuzetno dirljivom, kao i da izgrade prilično bogat lore. Navikli smo da roboti obično predstavljaju opasnost, ali ovde deluju toliko…ljudski. Međutim, ono što je zanimljivo jeste da na početku roboti imaju te ljudske osobine, ali što se više bližite površini te osobine nestaju i roboti zapravo deluju kao – roboti, kao bezdušna, nesavršena bića upravo jer su od nesavršenih bića i nastali. Građenje sveta u igri je takođe na jednom zavidnom nivou, što ćete moći da primetite ukoliko obratite pažnju na okolinu, na grafite, na imena robota, ali i njihovo ponašanje u određenim delovima grada.
E, sad, ono što vas verovatno najviše zanima jeste kako igra funkcioniše i izgleda na Nintendo Switch 2 konzoli. Pre svega, Stray je zaključana na stabilnih 30fpsa, što uopšte nije loše jer igra ne zahteva brze reflekse, niti precizne reakcije, pa ovo uopšte ne utiče na celokupno iskustvo tokom igranja. Draw distance i ostali elementi u pozadini izgledaju izuzetno dobro sa mnogo sitnih detalja koji ostaju oštri i jasni. Međutim vegetacija i krzno na mački ponekad mogu delovati čudno i grubo, no, ipak, ukoliko je ovo prvi put da igrate Stray, teško da ćete to i primetiti.
Ukoliko ste već imali Stray na Switch 1 konzoli, Switch 2 nudi besplatan upgrade, ali i predstavlja značajno poboljšanje, tako da ukoliko ste do sada propustili Stray na ostalim platformama, Nintendo Switch 2 verzija je idealna prilika da konačno uskočite u ovu jedinstvenu avanturu.
Nikada neću zaboraviti The Game Awards 2022. Jedna malena indie igra stala je pored velikana poput Horizon Forbidden West, Xenoblade Chronicles, A Plague Tale: Requiem, God of War Ragnarok i na kraju Elden Ring. Znate onaj deo kada orkestar meša muziku iz svih igara nominovanih za igru godine? Stavite se na mesto developera Stray i pokušajte da zamislite koliko je njima značilo da svoju igru vide upravo tokom ovog dela. Međutim, osim što je za njih ovo bio ogroman uspeh, Stray je (pre Expedition 33) dokazala da jedna manja indie igra može stati rame uz rame sa masivnim AAA naslovima, a pored toga odnela je i značajne nagrade od kojih su neke Best Indie Game i Best Debut Indie Game, te je uspela da ovim potezom inspiriše mnoge indie timove.
Zahvaljujemo se Annapurna Interactive na ustupljenoj igri za potrebe recenzije
Stray (Nintendo Switch 2)
Na kraju, Stray je mnogo više od igre o mački koja pokušava da pronađe svoj put kući. Ovo je tiha, emotivna priča o usamljenosti, pripadanju i nadi, smeštena u svet koji je istovremeno hladan, ali i izuzetno topao. Kroz oči jedne male lutalice, igra nas podseća da i na najmračnijim mestima može postojati osećaj nežnosti, prijateljstva i lepote. Bilo da je igrate prvi put ili joj se ponovo vraćate, Stray ostaje jedno od onih iskustava koje vas podseća zašto volite video igre, ne zbog nekog spektakla, već zbog priča koje ne želimo da zaboravimo.