Kako godine prolaze, tako stealth igre polako izumiru u industriji igara. Bolje rečeno, već su izumrle, što je naravno veoma tužna stvar, uzevši u obzir naslove kao što su Metal Gear Solid i Splinter Cell. Mada, pored tih velika,a uvek se izdvajala još jedna igra sa sjajnom stealth mehanikom, a to je Styx franšiza. U tim igrama glavnu ulogu ima mali prgavi, pohlepni goblin koji će sve uraditi kako bi došao do svog plena. Na ovogodišnjem Gamescomu smo imali prilike da sednemo i igramo nekih sat vremena poslednji naslov ove franšize, što je faktički čini trilogijom, Styx: Blades of Greed.

Mala istorija franšize
Sada malo istorije. Styx naslovi su nastali iz jednog, manje popularnog naslova sa Xbox 360 i PS3 konzole i PC. Of Orcs and Men je bio RPG u svetu orkova gde ste imali dva glavna lika, Styxa goblina i Arkaila brutalnog ratnika orkovskog klana Bloodjaws. Iako smo tada imali dva lika, jedan je ukrao šou, a to je Styx. Upravo zbog toga, studio Cyanide je odlučio da ispriča Styxovu priču i kako se upleo u dešavanja u igri Of Orcs and Men. Dobili smo dva naslova, a to je Styx: Master of Shadows i Styx: Shards of Darkness, koji je sada izašao već davne 2017. godine. Ipak, uvek je falila ta karika koja će spojiti dešavanja igre Of Orcs of Man i Styxove priče.
Upravo zbog toga, Cyanide se praktično digao iz mrtvih sa istim članovima tima koji su napraivli ove dve sjajne igre i rade na sledećem delu Styxove priče, ujedno i one koje će napokon povezati njegov narativ sa Of Orcs and Men dešavanja a to je, kao što već rekoh, Styx: Blades of Greed.

Gameplay mehanike i osećaj kontrolisanja Styxa
Nego da krenemo sada na ono bitno, a to je Gameplay. Styx naslovi su uvek išli ka tome da ovo bude maksimalno stealth igra. Dakle, diverzije, kretanje po senkama, iskorišćavanje malog „form factora“ Styxa kako bi se krio svuda, i naravno tiho eliminisanje neprijatelja i dolazak do vašeg cilja. Sve je to savršeno funkcionisalo, i od Styxa napravilo ikonu stealth igara, u doba kada su već vladale MGS i Splinter Cell naslovi. Ipak, Styx je već u startu bio sa malim hendikepom, a to je zbog njegovog izgleda, verovali ili ne.
Vidite, u industriji ljudi žele da se poistovete sa glavnim likovima, zbog toga dizajneri gledaju da oni budu privlačni igračima, nebitno ko oni bili. Cyanide se odlučio za drugu rutu, ubaciti lika koji je da ne kažem totalni anti heroj, ali sve samo ne uzor mladim igračima šta treba da postanu kada porastu. Styx je prgav, ružan, stalno ima šta da dobaci i kaže i nema previše savesti. Ali upravo zbog toga je on možda i jedini lik u ovakvim igrama koji ga odvaja od drugih. A pored toga, ovim je Cyanide još sa prvim naslovom odlučio da izgled nije sve, već motivacija i naravno krajnji cilj u ovoj igri, a on je u najmanju ruku plemenit. I naravno, gameplay, koji je bio fantastičan, kako u prvom delu, tako i u drugom, a evo sada i u trećem.

Na Gamescomu smo imali prilike da odigramo tri nivoa, jedan na početku, drugi na sredini i treći u poslednjoj trećini igre. Zanimljivo je da se Styx: Blades of Greed dešava na tri ogromne mape, između kojih možete putovati ići na misije. A da, zaboravih, svojim Cepelinom, ili brodom koji leti kroz vazduh. Ipak ima ovde malo i magije, ali sve se savršeno uklapa u ono šta se dešava u igri. Prvi je bio uvodni nivo, praktično učenje šta je sve bitno da igrač zna kako bi bio super tihi goblin-lopov u ovom svetu. Ja sam naravno, to preskočio, misleći, eh sve će mi se vratiti! Ne sluteći koliko je ustvari godina prošao od kada sam se poslednji put igrao sa Styxom i zamišljao kako bi bilo divno da mi se leđa skroz pogrbe, da hodam nekada četvoronoški i krijem se i kradem od svih koji ne zaslužuju bogatsvo koje imaju.
Kontrolne šeme su u osnovi iste, UI je doživeo male promene kako bi se prilagodio modernim gejmerima, ali taj osećaj kontrolisanja Styxa je skoro pa identično kao u prethodnim naslovima. To znači da će Styx i u ovom naslovu biti nešto „lakši“ u odnosu na likove koje kontrolišete u većini drugih naslova. Njegovo kontrolisanje će biti više „floaty“ što nekako ima smisla. Ipak vodite polu-golog goblina koji pokušava da bude što agilniji i što tiši.

Stealth mehanika i novi-stari alati
Na raspolaganju će vam biti svakakvi alati koji će vam pomoći da ili skrenete pažnju sa sebe kako bi došli do svog cilja, ili naravno da ubijete zle vojnike u oklopima koji vas jure kao ludi ako vas primete. Upotreba ovih alata je mnogo više fluidnija nego što je to bila u prethodnim delovima, sve vam je na dohvat ruke, baš kao da ste vi Styx u igri. Najbolje od svega je što su tu sada razne zamke koje možete craftovati sa sirovinama koje budete nalazili kako bi pravili smicalice i smanjivati broj protivnicima. Sve je to odlično odrađeno, i taj osećaj progresije u toku igre. Trenuci kada dobijete baš neko oruđe koje vam je bitno baš na toj mapi, sve nekako klikne.
Mada, najbolja stvar u svemu ovome je stealth. Nivoi su dosta veći, širi, prostraniji ali najbolje od svega, vertikalniji nego ikada ranije. To znači da iako vidite cilj da je negde na mapi, negde ispred vas, potrebno je da stvarno dobro istražite ceo nivo kako bi došli do cilja. Vi ćete na nivou imati marker gde je vaš cilj, ali ne i obeležene stvari koje su vam potrebne kako bi došli do tog cilja. Istraživanje je jako, jako važno u ovoj igri tako da ne pokušavajte niti se trudite da zbrzate sve, jer pod jedan, naletećete na gomilu protivnika, pod dva, ništa neće dobro izaći ako brzgate.

Upravo zbog te širine, veličine i vertikalnosti nivoa, igra vam dozvoljava da eksperimentišete, da istražujete, da nađete savršen put gde ćete doći. Kada recimo otključate sva vrata, skontaćete kako je dizajn nivoa sjajno napravljen, kako možete do jednog mesta doći na toliko načina da ni sami nećete znati koji da izaberete. Ali ipak pažnja i taj osećaj prostorije je bitniji od svega. A da, umalo da zaboravim, sada ćete imati i Glider, koji će vam pomoći da dođete do neka mesta poprilično brzo i lako. Jer zbog veličine nivoa, je ovo a must, pogotovo kako igra bude odmicala.
Poslednji nivo koji sam igrao je bio totalno otvoren, što je naravno kompletno drugačije nego što je to bio slučaj do sada u Styx igrama. Ali, to ne znači da nisam imao prostora da se sakrijem, uradim nešto tiho, u „senci“. Okej, ovde senki nije bilo, već žbunjevi i druge stvari, ali neverovanto je koliko je dizajnerski tim mislio na sve, kako je napravio da tako prelepo osvetljena i otvorena zona ustvari krije toliko stvari iza kojih možete da se sakrijete i milion načina kako da budete neprimećeni. Generalno gledano, dizajn nivoa je mnogo, mnogo bolji nego u prethodnim igrama.

Borba, o da, ima je!
Jedna jako zanimljiva stvar je borba u ovom naslovu. Do sada, ona nije postojala, makar ne u ovom obliku, a sada se Cyanide odlučio da ipak malo začini sav gameplay i malo akcionim scenama. To znači da će Styx biti sposoban da onesposobi ili neutrališe neprijatelje i svojim malenim noževima. Naravno da ovde ne mislim da će on moći da se bori recimo sa četiri pet vojnika istovremeno, ipak ovo nije character action igra, ali kada prigusti, više ne morate bežati, već možete neutralisati neprijatelje i koristeći silu. Noževi, mačevi, bacanje peska u očima neprijatelja kako bi napravili diverziju i pronašli trenutak za ubitačan udarac, sve je ovo super odrađeno.
Ideja Cyanide je da se Styx ovim približi malo i modernom publikom, da ovo bude ne samo stealth igra, već i akciona avantura po malo, tako da „sila“ iako bi trebala da se koristi samo kada nemate izlaza, može da bude poprilično dobar način da dođete do cilja. Najbolje od svega je što su kontrole snappy i sa odličnom reakcijom, tako da nećete imati onaj osećaj kao da vas Styx ne sluša ukoliko želtie da se borite protiv nekoga. Ali ukoliko se odlučite na borbu, morate da budete snalažljivi, jer pozicioniranje i brzina, snalažljivost u prostoru će biti od velikog značaja.

I na kraju…
Sam bio aposlutno oduševljen. Iskreno, mnogo dugo je prošlo od kada se Styx šunjao po mojim konzolama, tako da mi je strašno prijalo sve šta sam video i igrao na Gamescomu. Moram da napomenem da je Cyanide možda odabrao i najbolji trenutak kada da stvara ovaj naslov, jer trenutno smo u vremenu kada nemamo toliko Stealth igara, i ovo je prava prilika da se ljudi vrate Stealth igrama i naravno da se upoznaju sa možda i najjedinstvenijim likom u igrama – Styxom.
