Pošto sam već video dve igre u Thunderful business bootu, očekivao sam da će makar biti jedna koja mi se neće svideti. Pošto su me praktično vozali sa jedne strane na drugu, nisam očekivao šta će sledeće doći na red, ali u glavi mi je bilo, nemoguće da će svaka igra biti sjajna. A onda je na red došao REPLACED. 2D Side-scrolling igra o kojoj iskreno nisam puno znao, ali sam na kraju prezentacije i demoa koji sam odigrao, bio i više nego zadovoljan, pa čak i oduševljen igrom, toliko da me je razočarala vest da će se u prodaji pojaviti tek sledeće godine.

U gomili indie igara koje pokušavaju da se istaknu samo piksel-artom, ovde je odmah bilo jasno da se radi o nečemu pažljivije sklopljenom. Nije samo retro na foru “gledaj kako je simpatično pikselizovano”, već svaki kadar izgleda kao da je izvučen iz nekog distopijskog filma koji nikad nije snimljen. Kamera se povremeno okreće, menja perspektivu i daje dubinu, pa svet zaista deluje živ i slojevit.
Ali ne samo to, zanimljivo je kako su ukombinovali u grafici taj 3D svet koji ima, kao što rekoh, dubinu, sa 2D pixelated likom koga vodite. Jer on ipak ima interakciju sa svetom oko sebe, ali sa druge strane, to je teško napraviti jer je sve sem njega, ustvari 3D model nečega. To je samo jedna od stvari koja me je oduševila dok sam igrao igru, ali cela prezentacija ovog naslova ka igraču deluje prosto fantastična. Ah da, osvetljenje i način na koji se svetlost prelama preko stvari koje obasjava izgleda neverovatno. Bolje rečeno, taj način na koji svetlost pada na objekte, travu i sve ostalo, dosta podseća na ono iz Octopath Traveler igara, nekako ima taj šmek, ali ponovo dovoljno originalno da bude svoja stvar.

Ono što me iznenadilo jeste sama borba. U prvi mah sam očekivao da će to biti klasično “udri dok ne padne”, ali zapravo sistem traži ritam i pažljivo tempiranje. Pariranje i kontra-napadi su važni koliko i napad, pa kad uđeš u taj tok, osećaš se kao da vodiš malu koreografiju, a ne samo da lupaš po dugmićima. Udari imaju težinu, animacije su gladke i svaki put kad prođeš borbu kako treba, stvarno imaš osećaj da si je zaslužio.
Što se sveta tiče, atmosfera Phoenix Cityja odmah uvlači. To je onaj mračni, poluraspadnuti cyberpunk, pun neona i sivih fasada, gde ti je jasno da se svet odavno raspao, ali ljudi i dalje pokušavaju da ga sklepe i nastave dalje. Glavni lik je AI zarobljen u ljudskom telu, i kroz igru se oseća ta konstantna dilema, šta znači biti čovek, a šta mašina. Narativ nije nametljiv, ali dovoljno intrigantan da ti zadrži pažnju.

Zanimljivo kod Phoenix Citya jeste to da se evropski razvojni tim koji radi na igri, Sad Cat Studios, dosta fokusirao na istraživanje o time-accurate izgleda reklama u amerizi tih 80tih godina, pa od svega toga napravio tu distopijsku, cyberpunk verziju. Sve se fantastično uklapa, preko atmosfere, do grafike, izgleda likova, interakcije između lika, sve je prosto fantastično.
Sve u svemu, Replaced je za mene bio jedno od prijatnijih iznenađenja sajma. Ne pokušava da bude previše “velik” ili prenatrpan, već jednostavno kombinuje vrhunski urađen piksel-art, atmosferu i borbu koja ima glavu i rep. Ako tražiš indie igru koja ne ide linijom manjeg otpora, ovo je definitivno naslov za koji vredi sačekati izlazak.
