Kada se neko odluči da pravi neku Lovercraftian igru, to skoro uvek, možda i uvek bude nešto slow paced, horor avantura iz prvog lica, ili u nekim slučajevima pucačina. Recimo poslednja igra koja je inspirisana radovima H.P. Lovercrafta je Stygian: The Outer Gods, i igra je stvarno fantastična! Možete pročitati naše impresije na ovom linku. Ali isto preuzima izvođenje kao ostale igre koje su sličnog dizajna. Mada Fulqrum, koja je izbacila Stygian: The Outer Gods izgleda da pažljivo bira šta će imati u svom portfoliju, i posle Stygian igre, odlučili su da upotpune svoju biblioteku baš onim šta im fali, a to je Lovercraftian pucačina smeštena negde tamo u 20tim godinama prošlog veka. Ja bih rekao, pravi recept za uspeh, i to me je baš nateralo da overim ovu igru na Gamescomu ove godine.

Kad sam video Decadent na Gamescomu, odmah sam osetio da ovo nije običan FPS. Igra prati Johna Lorna, veterana Prvog svetskog rata i okultistu, koji se nakon susreta sa misterioznim parazitom upušta u ekspediciju do Arktika da pronađe nestalu grupu istraživača. Ali kako demo napreduje, brzo ti postane jasno da ovo nije samo “idi tamo i pucaj” priča. Mentalno stanje glavnog lika igra ogromnu ulogu – sve što radiš, susreti sa stvorenjima i stresne situacije utiču na njegovu psihu. Ludilo nije samo vizuelni trik; ono menja način na koji doživljavaš svet oko sebe, a igra ti konstantno stavlja dilemu, iskoristiti ludilo za prednosti ili pokušati da ga kontrolišeš.

Borba je brutalna i brza. Oružja iz 1920-ih kombinuju se sa okultnim i biološkim eksperimentima, dajući ti osećaj moći, ali i opasnosti. Odmah kada nalete na vas neprijatelji skontate da trebate brzo da razmišljate i planirate svaki pokret jer ako pogrešiš, posledice su ozbiljne. Na Gamescomu je jasno bilo da igra balansira između taktičkog i impulsivnog pristupa, često je najbolje čekati, posmatrati i onda reagovati, a ne samo blind pucati. Mada iskren da budem, nakon što mi je pokazano nekoliko oružja i upgradeova, delovalo mi je toliko brzo, zabavno da sam se setio starih Serious Sam dana. Okej, nije toliko haotično, ali ima taj vajb haotičnog napucavanja u nekim trenucima. što jeste stvarno plus uzevši u obzir, kao što sam rekao, da nemamo ni jednu igru ovog tipa sa inspiracijom Lovercrafta.

Ono što me posebno oduševilo jeste atmosfera. Svet je hladan, izolovan i pun misterje.. Postoje ti “Weirds”, čudni džepovi van prostora i vremena, koji su istovremeno fascinantni i jezivi. Čak i dok istražuješ, stalno se osećaš kao da svet “ždere” tvoju sigurnost i razum. Svaka nova lokacija, svaka soba, svako otkriće deluje pažljivo osmišljeno da te drži napetim, ali i znatiželjnim. Demo koji sam video je bio kratak, ali dovoljno da osetiš šta igra želi da bude, kombinacija horora, okultizma i introspektivne priče. Saputnici nisu bili prisutni u ovom delu, ali ideja da će moći da pomažu i razvijaju bazu daje igri dodatnu dubinu i osećaj strategije. AI neprijatelja u demou nije bio savršen, znaš odakle dolazi napad i možeš to iskoristiti, ali svejedno dodaje tenziju i uči te da prati situaciju stalno.

Sve u svemu, Decadent me je ostavio sa osećajem da ovo može biti jedna od onih igara koje se pamte ne samo po vizuelnom stilu i borbi, već i po načinu na koji te tera da razmišljaš, balansiraš i osjećaš svaki korak u svetu koji je pun opasnosti i misterija. Ako ekipa održi ovu raznovrsnost kroz celu igru, a ludilo i borba budu istinski izazovni, mislim da će Decadent biti jedan od onih naslova koji ostave utisak, ozbiljna priča, dobro balansiran gameplay i mračna, misteriozna atmosfera.
