Moj prvi utisak ove igre, kada sam pokrenula tutorijal, nije bio najsjajniji. Mehanički me je podsetila na Anno 1800 i odmah su se javili traumatični flešbekovi. Međutim, kako sam nastavila da igram tako se ispostavilo da ova igra samo površinski podseća na Anno. U svojoj srži ona je potpuno drugačija. I to je ono što me je skroz kupilo.
Gameplay je prilično jednostavan. Upravo onakav kakav treba da bude za jedan strategy citybuilder sa kompleksnim sistemom. Gradite različite industrije i farme kako biste pospešili prodaju resursa i zadovoljili stanovnike, a pre svega udovoljili hirovitom kralju. Svaka građevina ima neke svoje prohteve i radiće bolje ukoliko ih ispunite. To znači da će proizvodnja biti veća, a samim tim i vaša zarada.

Kao kraljevski menadžer gradova, vaša odgovornost je da naučite sve te prohteve i najbolje ih iskoristite kako bi kraljevstvo bilo što bogatije, a kralj što zadovoljniji. A kralj je zadovoljan samo onda kada sve što radite, radite za njega. Želi statuu od zlata? Nema problema! I sve to dok se šaljivo ismeva radnicima, koji naravno nisu nimalo srećni što kralj troši toliko bogatstvo na gluposti koje nikome ne trebaju. Tu su i nevaljali banditi koji kradu od trgovaca, pa je važno da uvek imate vojsku spremnu da brani kraljevu robu i zlatnike.
Trgovina je upravo centralna vena ove igre. Upravljanje resursima je ključno za uspešnu trgovinu. U početku je važno da svaki vaš grad ima monopol nad jednom industrijom. Na taj način možete brzo da osigurate profit kako tih gradova, tako i zamka. A kada gradovi profitiraju, onda profitirate i vi jer uvek možete od grada ili tri da uzmete novac na ime neke izmišljene takse. Ja sam to radila samo kada se baš istrošim, ali i kada vidim da se neki grad muči pa da njemu udelim kako bi mu posao krenuo na bolje. Kasnije malo, kada se ozeleni profit i skoči na prihvatljivu cifru, možete da proširite industrije gradova. Na primer, grad koji je posvećen gajenju ovaca logično je da ima i krojača. A zanimljiva stvar je što ovčice vole krompir i žito pa možete taj grad da okrenete i na tu stranu. Možete imati mešavinu seljaka i radnika, građana i aristokrata, a možete da imate i posebne gradove za svaku vrstu radne snage. Sve zavisi koji je vaš stil igranja i šta želite da postignete.

Najzanimljivije od svega, i ono što me je najviše oduševilo jeste što možete sami da pravite svoje mape. Postoje već napravljene, naravno, ali postoji i dizajner mape koju možete da sačuvate i onda je pokrenete sa liste dostupnih mapa. I ranije je to bilo u igrama, znam da bi sad trebalo da navedem kojim, ali ne mogu da se setim e pa to ti je. Ali bilo je. Verujte mi. Poenta je da ovo nije novina igre Let Them Trade, ali jeste fantastična odluka. Jer ne samo što možete da pravite mape, možete i da skidate tuđe sa Steam Workshopa, pa i da sačuvate svoju za skidanje. Ovo je jedan od najboljih načina građenja zajednice oko igre, i već ima preko petstotina mapa što znači da je itetako uspešan način.
Ali to i ne čudi jer je dev tim Spaceflower, koji dolazi iz Nemačke, jako posvećen igri i trude se da poštuju sav feedback i da načine igricu što boljom. To se i vidi. Od dizajna mehanike, preko arta, pa sve do savršene funkcionalnosti. Igrica zaista radi bez greške. Nisam primetila ni jedan jedini bag. Zato mačka na simsu nema šta da lovi i lenjo se odmara kako samo mačka ume. A mačka u igri je uvek veliki plus. Danas je to već nekako postalo obavezno. I naravno – možete da je pomazite. Jedino što bih volela jeste da mačka ima još petting animacija, ali šta je tu je.

Tako da zamerki nemam. Čak ni što se tehničkog dela tiče. Grafika je oštra i UI je odlično dizajniran tako da se stilski potpuno uklapa u ostatak igre. Art je jako simpatičan i dok čekam da mi se akumuliraju pare neretko samo spustim kameru u neki grad i posmatram. A sve to uz prelepu zaraznu muziku koja mi svira glavom po ceo dan, igrala igru ili ne. Kad već spomenuh kameru, ona je vrlo fleksibilna. Lako se vrti tamo amo, gore dole. Kretanje po mapi je fluidno i bez poteškoća.
Ono što mogu da istaknem kao manu jeste jačina zvuka. UI zvučni efekti su previše glasni, a preglasno je i sve ostalo. Pa se mora čovek malo igrati sa tim u opcijama. Same opcije su vrlo proste, tu su one opšte za kontrolu jezika, profila i čuvanja sa tri zanimljive: pauziranje igre u pozadini, mutiranje igre u pozadini i kontrola drmusanja kamere. Zatim imamo one najvažnije, grafička, audio, i key podešavanja. A tu je i nešto što se zove Controls a sadrži par važnih stavki a to su brzina skrolovanja, rotacije i zumiranja. Ono što nema, i što bi trebalo da ima, jesu accessibility opcije. Smatram da je ovo neophodno za svaku igru, i to što dev tim nije ubacio ništa u tom smislu, osim možda kontrole drmusanja kamere, me pomalo brine.

Takođe, nisam baš sigurna kako saving funkcioniše u ovoj igri. Deluje mi veoma uprošćeno i čuva samo ograničen broj. Postoji opcija da importujete iz save directory, ali zašto bih to radila? Nije mi jasna odluka da tako dizajniraju saving, ali nadam se da će to da se popravi. Volela bih da mogu uporedo sa kampanjom da igram svoje mape.
Let Them Trade (PC)
I možda bi ove dve stavke trebalo da mi predstavljaju veći problem, ali sam toliko oduševljena igrom da me to nimalo ne frustrira. Zvuk sam smanjila, to je rešeno. Završila sam kampanju, pa ne moram da brinem o preklapanju save fajlova. Mogu da se opustim i uživam u ovom opuštajućem city builderu i njegovoj prelepoj muzici. Ova igra me je oduševila jer je našla način da uprosti i načini chill onaj annovski kompleksni sistem. Više puta sam to rekla, i ponoviću opet, Let Them Trade mi je zvanično ušla u top 5 omiljenih strategija.
