Zamisli sledeće: šetaš po Gamescomu, stojiš u redu na sve strane, zujanje, svetla, buka, i onda naletiš na štand gde na ekranu piše Planetenverteidigungskanonenkommandant. Prvo se nasmeješ, jer ko normalan smisli ovako dugačko ime, a onda se zapitaš, čekaj, šta to zapravo znači? Onda krene objašnjenje: ti si komandant ogromnog topa za odbranu planete, i cela igra se vrti oko toga da tvoj top radi, puca i da ti i tvoja planeta ostanete živi. I shvatiš, okej, ovo može da bude haotično na najbolji način.

Demo na Gamescomu me odmah uvalio u tu kombinaciju ozbiljnog zadatka i totalnog apsurda. Imaš ogroman kanon, sve izgleda grandiozno, ali onda shvatiš da ti moraš da balansiraš struju, hlađenje, rotaciju topa, punjenje municije i istovremeno da paziš da ti ceo sistem ne eksplodira. Ako ti nešto od toga propadne – pa, nema pucanja, a neprijatelji neće čekati da ti popraviš kablove.
Najbolji deo mi je bio taj osećaj da igraš neku čudnu mešavinu Keep Talking and Nobody Explodes i FTL. Sve ti se raspada, alarmi sviraju, ekran treperi, a ti juriš da pritisneš sve te glupe prekidače u pravom trenutku. I naravno, taman kad misliš da si sve sredio, pojavi se nova grupa neprijatelja, ili neki kvar koji te natera da se zapitaš da li je developer imao loš dan kad je smišljao nivo.

Što se atmosfere tiče, PVKK ne ide na ozbiljnu naučnu fantastiku, već više na satirični pristup. Ogromno oružje, maleni ljudi oko njega, i ti koji deluješ kao najveći nesposobnjaković na svetu dok pokušavaš da odbraniš čitavu planetu. I to je ono što ga čini šarmantnim – ne osećaš se kao heroj, nego kao tip koji je greškom dobio posao koji mu ne pripada, a sad mora da preživi i da ne eksplodira zajedno sa svojim topom.
Na Gamescomu su ljudi koji su probali demo izlazili iz njega ili smeškajući se kao da su upravo igrali najbolju šalu ikada, ili frustrirani jer nisu mogli da ukapiraju sistem na vreme. Ja sam bio negde između, frustriran i oduševljen istovremeno. I to je, realno, najbolji dokaz da igra ima potencijala.

Ako bih morao da je uporedim s nečim, rekao bih da je to igra za one koji vole da se znoje nad tastaturom ili džojstikom, ali da se na kraju nagrade osećajem da su preživeli nemoguću misiju. Planetenverteidigungskanonenkommandant je previše komplikovana reč, ali dovoljno luda igra da opravda svako čekanje u redu na Gamescomu.
