Znate šta je najbolje? Kada čujete da na Nintendo Switch 2 dolazi igra koju uopšte niste očekivalim kao na primer Cyberpunk 2077, Hitman World of Assassination i naravno, nezaobilazni Street Fighter 6. Prvo što mi je prošlo kroz glavu je: “Nema šanse da ova igra radi kako treba na handheld konzoli.” Jer realno, pričamo o igri koja je zahtevna, koja traži od mašine da je gura u 60 frejmova po sekundi, bez padova ili ikakvog seckanja, jer se ipak radi o fajting igri, gde nema prostora za takve budalaštine. Ali eto, desilo se. I ne samo da se desilo, nego me potpuno razvalilo koliko dobro funkcioniše.

Ajde da budem odmah iskren, ako očekujete 1:1 identičnu verziju sa PS5 ili PC-ja, e pa… zamislite ovo jeste to! Sve šta ima u Xbox Series i PS5 i na PC-u, ima i ovde, dakle potpun sadržaj bez izbacivanja bilo čega. Mada ipak, ovo je Switch 2, i da, ima tu kompromisa, koji, ako hoćemo da budemo iskreni, će retko ko primetiti ukoliko ne uzimete da brojite piksele. Ali ono što me je oduševilo jeste koliko je Capcom zapravo uspeo da zadrži srž cele igre. I što je još važnije, osećaj. Onaj trenutak kad baciš savršen Hadouken ili izvedeš brutalan Drive Impact i protivnik samo padne kao džak krompira , to je tu, to radi, i radi besprekorno.
Vizuelno je igra možda malo “omekšana”, teksture nisu baš oštre kao žilet, a efekti su skromniji, ali Switch 2 verzija ne pada ispod 60 FPS-a ni kada je vatromet na ekranu od svih efekata i udaraca koje možete odraditi u SF6 igri. I to je ono što je važno u jednoj borilačkoj igri. Sve je tečno, precizno, odzivno. I to nije nešto što bih tek tako prešao olako. Capcom je ovde napravio čudo optimizacije.

World Tour mod je i dalje prisutan, i da vam kažem odmah, ovo je mesto gde Switch 2 pokazuje i svoje mane, ali i šarm. Hub zone su malo praznije, teksture znaju da budu “mutne” kao da gledate kroz maglu, ali gameplay ostaje netaknut. Levelovanje lika, trening sa legendama, istraživanje gradova – sve je tu. Ako ste od onih što vole da svaki ćošak prečešljaju, ništa vas ovde neće sprečiti da to radite. Ali ako očekujete grafiku kao na “velikoj braći”, bolje pripremite oči na “switch filter”. Naravno, onaj pravi Street Fighter, Versus mod, online, Ranked i Casual borbe, to radi kao sat. Najveće iznenađenje mi je bio rollback netcode koji funkcioniše gotovo identično kao na PC-ju. Okej, da budem realan, ping ume da poludi ako igrate protiv nekoga ko igra sa mikrovalne, ali to nije do konzole, nego do interneta. Važno je da input lag nije problem i da fightovi teku glatko.
Roster je isti. Nema nikakvih rezova ni izbacivanja likova. Ako ste naučili da igrate s Kimberly, JP-jem ili mojim miljenikom Marisom – sve je tu. Animacije su možda malo “ublažene”, ali i dalje prepoznatljive. I ono što je najvažnije – kontrole su precizne. Joy-Con analog je dobar, ali moj savet: ako mislite da ozbiljno ulazite u SF6 na Switch 2, uzmite neki kvalitetan fight stick ili Pro Controller. Vaši palčevi će vam biti zahvalni. Soundtrack je ostao fenomenalan. Svaki udarac ima onaj sočni “thwack” koji volim, muzika pumpa adrenalin, a voice acting je odličan. Ne znam da li je do Switch 2 zvučnika ili mojih slušalica, ali zvuk mi je možda čak i bolji nego što sam očekivao.

A što se tiče novajlija? Ovo je savršena verzija za početak. Controls su pojednostavljene ako želite (Modern Controls su spas za prste), tutorijali su odlični, World Tour vam polako uvodi sve mehanike, i stvarno je prilagođeno da i najobičniji laik uđe u SF univerzum bez stresa. A onda polako, kako se razvijate, igra vas lagano navlači na sve te dublje i dublje slojeve taktike, mind game-ova i insane komboa koje možete videti samo u finalima turnira.
I sad dolazimo do pitanja koje svi imaju na umu: “Vredi li ovo igrati na Switchu 2 ako imam drugu konzolu?” Moj odgovor je i da i ne. Ako ste hardcore turnirski igrač – nećete preći na Switch. Ako ste neko ko voli da se opusti, igra u krevetu, na putu, u pauzi na poslu – ovo je više nego solidan port. Iskreno, nikada nisam mislio da ću moći da igram punokrvni Street Fighter na konzoli koja mi staje u ranac, ali eto, živimo u čudnim vremenima. Mane naravno da ima. World Tour na Switchu 2 je primetno slabiji vizuelno. Neki sitni bugovi su mi se desili tu i tamo, ništa strašno, ali vredi pomenuti. Takođe, loadingi su duži nego na PS5 ili PC. Ne preterano, ali dovoljno da ih primetite. I naravno, ekran Switcha 2, iako bolji od prethodnog modela, ipak ne daje onu istu sliku kao OLED TV. To su jednostavno hardverska ograničenja.

Ali ako me pitate da li sam uživao? Itekako. Zaboravio sam na te tehnikalije nakon što sam satima tukao AI u arcade modu ili se znojio u ranked matchu protiv nekog lika iz Japana koji mi je očitao lekciju sa Chun-Li kao da igra SF još iz vremena Super Nintendo-a.
Zato mogu da kažem: Street Fighter 6 na Nintendo Switch 2 je prava mala borilačka bomba. Neće baciti sa trona velike konzole, ali će vam dati ono što je do sada delovalo nemoguće, punokrvni SF6 gde god da se nalazite. I to nije mala stvar. I samo da napomenem, ova verzija je odobrena za turnirske mečeve, tako da u teoriji, ukoliko se takmičite u SF6, možete poneti svoj Switch 2 i boriti se na njemu, how awesome is that!

Street Fighter 6 (Nintendo Switch 2)
I za kraj, ako ste odrasli uz Street Fighter, ako ste bacali žetone po igraonicama i lupali po džojsticima dok vam prsti nisu utrnuli, ovo je verzija koja vas može vratiti u to vreme. Samo sada ne morate da sedite u zadimljenoj prostoriji, nego možete na terasi, u vozu, pa čak i na WC šolji. Jer da budem realan, svi znamo da su najbolje partije baš tamo igrane. Street Fighter 6 na Switch 2? Skidam kapu, Capcom. Skidam kapu.
