Sve više i više VR igara iskorišćavaju dinamiku koja im je data u gameplay svrhe. Mislim, realno, dinamika je bitna kod većine igara, nebitno šta igrate, ali sve se to svodi malo na pomeranje ruke i tela. Postoje izuzeci, kao što su Action Hero, SuperHot, Vendetta Forever i tako dalje, igre koje vas teraju da mrdate celo telo, kao i gomila fitness igara. Mada retko koja igra u poslednje vreme uspeva da spoji takozvani VR fitness sa smislenijom pričom i tokom same igre. Ipak, VR ume da iznenadi sa vremena na vreme, pogotovo sa originalnim dizajnom i forama koje se mogu ubaciti u ovo okruženje. Baš kada sam mislio da me više ništa toliko ne može iznenaditi, stigao je Path of Fury: Episode I – Tetsuo’s Tower.

Leonardo Menchiari, nezavisni developer koji je inače bio direktor na stvarno jedinstvenoj igri Trek to Yomi, uz pomoć Nox Noctis studija iz Španije je uspeo da me iznendi, da napravi igru koja ne samo da će me uvući u svet, nego će me naterati da se osetim kao pravi osvetnik i glavna figura kung-fu hong kong sineme!
Vi ste lik koji želi osvetu, osvetu nad čovekom pod imenom Tetsuo, koji se krije u svom soliteru, koji svi znaju kao Dragon Tower! Nije kao da imate nešto više od priče na početku, ali odmah posle kratkog uvoda gde vam igra objašnjava mehaniku, naćićete se u svojoj sobici sa polaroidima zalepljenim po zidovima. Svaki polaroid predstavlja jednu metu, a ona na vrhu je najbitnija, Tetsuo. Kako bi došli do njega, morate da se probijete kroz tone telohranitelja, njegovih pristalica, pa čak i policajaca, jer u ovom scenariju, svi su protiv vas.

Priča se poprilično lepo razvija kako krenete da idete, iako nema tih dosadnih dijaloga i stvari koje bi vam uništile ritam, li sam svet u kome se nalazite priča priču za sebe, tako da je on dovoljan, kao i celokupna akcija, kako bi igru načinili što imerzivnijom za vas. Ceo svet deluje kao da je izašao iz PS1 ere, takva blokasta grafika, ali sa svojim šmekom i bez onog shimmeringa. Sve je mračno, i odlično osvetljeno, svaki deo ulice, svaki deo kluba, zgrade gde ćete lomiti kosti i lica svima koji stanu ispred vas.
Trek to Yomi je već bio poznat po svom stilizovanom izgledu. 2D crno bela igra, dok ova preuzima malo druge odlike, ali je jednako jedinstvena. Tako da gospodin Menchiari nastavlja sa svojom jedinstvenošću i sa ovim naslovom. Uvek je teško u VR igri objasniti jednostavnu grafiku, ali način na koji je ona predstavljena u ovoj igri je odlična i izgleda spektakularno, nostalgično, jedinstveno dok ste u njoj. Neverovatno je kako se jednostavnošću može verno predstaviti jedan grtki i brutalan svet. Ništa u ovoj igri nije poslednja reč tehnologije, ali sa druge strane, sve je ukombinovano i krajnji rezultat je sjajan!

Sada nešto o mesu ovog naslova iliti bolje rečeno, gameplayu. Path of Fury je on-rail beat em up. Da to možda zvuči čudno nekima jer smo navikli na on rail shootere, ali je ovo definitivno bolje. Vi se nećete kretati u ovoj igri, makar ne na levom analogu, već ćete se teleportovati od protivnika do protivnika. A onda kreće zabava. Na vama je da pratite promptove udaraca koje morate vezati. Jako mi je žao što nisam stigao da uradim preview ove igre, ali po onome šta sam video kod drugih kolega, dosta njih karakteriše ovu igru kao ritmički fajting naslov. Mada, ovde nemate ritam koji trebate pratiti, sem onog vašeg.
Promptovi će biti različiti, nekoliko vrsta. Svaki prompt je označen bojom kako bi vam rekao kojom rukom morate da zamahnete, ako to uradite pogrešnom, promašićete protivnika. Isto tako, tu je neka vrsta bloka ili zaustavljanja udaraca. Na početku, ceo gameplay iako fluidan je spor, upravo zbog toga što je potrebno igračima da se naviknu na nešto ovako, jer ovde nisu bitni samo udarci, već i intenzitet istog. Ako lagano zamahnete rukom, praktično ćete samo pomaziti protivnika, tako da potrebno ga je udariti, onako muški što bi rekli! Mada, kako se igra razvija, broj protivnika ispred vas postaje sve veći i veći, pored intenziteta udaraca će biti potrebna i brzina. Gde ima brzine i intenziteta, tu je potrebna i koordinisanost vaših pokreta, tako da igra postaje sve komplikovanija i zahtevnija za igrače.

Dok sam igrao ovu igru razmišljao sam, kako bi bilo dobro da imam boksersku vreću ispred sebe jer bi tada doživljaj bio potpun! Ali čak i bez nje, kako napredujete kroz igru ćete polako pomerati celo telo. Znate kako je Muhamed Ali pričao, float like a butterfly, sting like a bee. Tako je i u ovoj igri, jer je samo pitanje vremena kada će vas ona poneti i toliko uvući da ćete se kretati fizički u prostoriji i tamanili baddies u VR-u. Obični protivnici na početku će imati mali health, praktično par udaraca i biće na podu, ali na kraju svakog nivoa vas čeka određeni lik sa polaroida, iliti boss, a tada je potrebno da pokažete sve šta znate, šta ste naučili u toku nivoa. Taj test spremnosti je isto odlično prenesen iz igre na igrača, jer vas faktički testira da vidi da li ste dovoljno dorasli izazovu koji sledi u sledećem nivou. Svaki sledeći nivo isto kreće lagano, ne toliko kao prethodni, ali sigurno možete razumeti celokupan flow ove igre u tom trenutku.
Atmosfera u igri, kada se pomeša akcija, grafika, ambijent i celokupna priča je stvarno odlično odrađena. Nikada vam neće biti dosadno i uvek ćete videti nešto novo na nivou, a tu će sigurno biti par njih koji će vam postati omiljeni. Sva sreća pa možete odigrati ponovo nivoe ili resetovati ceo progres kako bi pokušali da igru pređete u celosti što pre možete. Ne kažem da igru ne možete završiti za recimo par sati, ukoliko ste kung fu majstor ili jednostavno izučite svaki pokret, svaki udarac i nabijete intenzitet i brzinu i koordinisanost kao da ste pravi kung fu majstor ili glavni protagonista nekog akcionog filma iz devedesetih.

Ne znam da li je ovo zbog toga što prvi put igram jednu ovakvu igru u VR-u ili je ona stvarno dobro odrađena, ali mene je oduševila, jer upravo to, po hiljaditi put, kombinacija svega postojećeg ali realizovana totalno jedinstveno i drugačije. Bukvalno kao SuperHot, samo su ruke vaša oružja, dinamičnije, zahtevnije i brže.
Path of Fury: Episode I - Tetsuo Tower
Path of Fury: Episode I – Tetsuo's Tower je jedno prijatno iznenađenje za mene i sigurno naslov o kojem se treba pričati više. Šteta što mali timovi i individualni developeri nemaju više budžeta kako bi mogli da plasiraju igru na što više mesta, da vidljivost bude dobra, jer recimo, ovo je jedna od onih igara za koju svi treba da čuju, i svako ko ima VR je makar proba, jer posle uvoda i prvih pola sata, sumnjam da ćete lako skinuti vaš Meta Quest uređaj sa glave.
-
Gameplay
-
Grafika
-
Imerzija i kontrole
-
Zvuk i priča