Zamislite da idete na neku laganiju šetnju u prirodi, na nekoj manjoj uzbrdici, a da ste u pidžami i bosonogi. Verovatno vam ne bi bilo najprijatnije ali uz dovoljno truda uspeli biste da stignete na cilj, zar ne? Naravno. A sad zamislite isti scenario ali da ste zaboravili kako se hoda. I dalje imate sve što vam je potrebno da normalno pešačite, samo ste zaboravili kako se to radi. To je Baby Steps – walking simulator iz trećeg lica koji će vas frustrirati, nasmejati ili zabaviti… ili sva tri zajedno. Od samog početka, jasno je da ovo nije igra za masivnu publiku, ALI, ako ste neko ko voli izazove, ima strpljenja od čelika, i želite nešto unikatno, onda je ovo možda za vas.
Mic po mic, korak po korak

U Baby Steps vi igrate kao Nathan. Ne znamo mnogo o njemu, ali s obzirom kako je obučen i kako izgleda, lako je pretpostaviti da nije fizički aktivan, da mnogo vremena provodi po kući i da je dosta aljkav. Jednog lenjog dana, Nathan leškari na svom kauču, misteriozno nestaje (ulazi u TV) i stvara se u jednoj mokroj dolini sa par bregova.

Naravno, Nathanu ovo ne prija i želi što pre da se vrati u svoju udobnu kuću ali, zaboravio je da hoda. Kao Nathan, vaš cilj je da se planinarski prošetate do svih checkpointova (nivoa) dok ujedno pokušavate da (ponovo) naučite da hodate i naravno, shvatite gde ste. Prva stvar koju ćete uraditi u Baby Steps je pasti na nos… i ovo isto će se ponavljati tokom cele igre.
Neobične ali precizne komande

Prvi put kada smo saznali za Baby Steps bilo je tokom Playstation prezentacije. Tu smo videli Nathana kako pokušava da se popne na relativno nisku platformu sa mnogo muke. Već tu smo mogli da vidimo da je u pitanju “bukvalni” walking-simulator… bilo to dobro ili ne. Mada, kada smo videli ko je glavni developer, sve nam je bilo jasno.
Bennett Foddy, glavni developer, kao da je opsednut frustrirajućim igrama u kojima je samo pomeranje teško. Igre kao što su QWOP ili Getting Over It su zapamćene kao frustrirajuće ali zabavne igre koji mnogi preskaču ali oni koji ih nauče imaju sva prava da se hvale. Koristeći neverovatno neobične komande, cilj je uvek da pređete što veći put, i skoro isto važi i za Baby Steps. Iako smatram da je Baby Steps najlakša od ostali Bennett Foddy-jevih igara, to i dalje ne znači da je išta manje frustrantna.

Da se pomerate u ovoj igri morate ujedno koristiti dva triggera i levi analog. Levi trigger podiže levu nogu, desni desnu, a levi analog pomera unapred vaše telo. Možda zvuči jednostavno kada se ovako napiše, ali stvarno nije. Dovoljno je da malo više povučete jedan od triggera ili prerano nagnete telo i Nathan će pasti na zemlju. Malo je reći da je potrebno da uvežbate hodanje u Baby Steps.
Mada, čak i sa ovako čudnim komandama, posle par sati, mogao sam skoro i da trčim i mahinalno se krećem unapred… kao dete koje je prohodalo i onda naučilo da trči. Nažalost, samo pomeranje ili trčanje nije dovoljno da završite igru…
Moraš da prohodaš pre nego što naučiš da se penješ
Kad budete savladali hodanje, spremite se za neke od najneobičnijih, najsmešnijih i najfrustrirajućih prepreka. Prvo, hodanje uzbrdo nije isto kao i hodanje po ravnici jer je potrebno da jače dižete noge (držite triggere) i svaki pad vas može otkotrljati skroz na dno brega. Baš zbog ovoga, poželjno je da se krećete polako… odnosno, bebećim koracima.

Osim ovoga, čekaće vas i prilično uski mostovi, stepenice gde fale stepenici, pa čak i neke šaljive zamke koje ća vas rado vratiti na početak. Međutim, čak i sa svim ovim momentima, skoro nikada se nisam osećao da me je igra preveslala. Svaki pad je bio moja krivica jer jednostavno nisam savladao komande. Takođe, svaki put kada bih prešao tešku prepreku, osetio sam uspeh koji nikada nisam mislio da je moguć u walking simulatoru. Baby Steps nema nikakvu mapu, a nema baš ni način da vas spasi od gadnog pada baš kada stignete skoro do vrha odredišta, ali zato nudi nekoliko putanja i sigurnih zona da bar malo možete da predahnete.
Ako vam čak ni ovo nije dovoljno, svaki nivo ima i nekoliko skrivenih predmeta, pa čak i side questova, gde je potrebno da pređete još teže prepreke. Ovo vas obično nagradi sa nekom smešnom kapom (koju možete izgubiti posle opasnog pada) ili cut-scenom.

Kada smo kod cut-scena, dijalozi su neverovatno realistični. Stvarno deluju kao da su karakteri u igri pravi, iako ekcentirčni individualci, naročito Nathan. Osim njega, upoznaćete i nekoliko šaljivih likova (ljudi i drugih stvorenja) koji nemaju problema sa hodanjem. Nathana će očigledno biti sramota što je zaboravio ovu jednostavnu motoričku sposobnost ali će uvek pokušavati da skrene temu i izbegne svaki razgovor. Iako se nisam baš nasmejao, verujem da će nekome ovi dijalozi biti smešni, isto kao i svi padovi.
Nije za svakoga, ali je unikatna
Moram da priznam da nasuprot svim frustrirajućim trenucima, da sam se lepo proveo prelazeći Baby Steps. Iako igra nije dugačka, deluje da jeste jer ćete ponavljati isto penjanje mnogo puta. Dobar je osećaj kada konačno uspete da pređete neku prepreku i kada stignete do sledećeg checkpointa.

PlayStation Dual Sense kontroler kao da je napravljen baš za ovo igru jer možete da osetite i čujete svaki Nathanov korak kroz zvučnik kontrolera, što svakako pomaže kada se krećete.
Što se tiče grafike i muzike, igra ima prilično lepo osvetljenje ali vrlo zastarelu grafiku, rekao bih iz sedme generacije konzola. Što se tiče muzike, igra se uglavnom oslanja na ambijentalne zvukove koraka i životinja i insekata koji se nalaze u okolini. S vremena na vreme, igra će izmiksovati ove zvukove da napravi neki ritam, što mi se i nije baš svidelo, ali moram da priznam da je unikatno.

I baš to je ključna reč za Baby Steps – unikatna. Možda nije ni dugačka, ni najlepša a ni najzabavnija igra, ali je svakako unikatna. Baby Steps je svesna da će mnogi igrači odmah odustati ali za ove koje su spremni da savladaju komande, čeka ih jedno svakako nezaboravno iskustvo. A ako ste streamer koji se usuđuje da igra ovakve igre, sigurno ćete imati nešto specijalno za svoje gledaoce.
Ako ste igrač koji se lako iznervira i odustaje posle par neuspeha, Baby Steps verovatno nije igra za vas. Ali… ako ste neko ko voli izazove, ne odustaje ni posle stotog pada, i želi da propešači (planinari) kroz jedan bizaran svet sa čudnim komandama, onda definitivno bar pogledajte Baby Steps - frustrirajući ali vrlo unikatan walking simulator.
