Najveći izazov leži u tome kada se upoznate sa nekim, krenete da provodite vreme zajedno, i kada pomislite da ste sve doznali jedno o drugom i da je sledeći korak da se uzmete i živite srećno do kraja života i čiča miča i gotova priča. Iznenada se pojavljuje neprijatna istina, i vaši već projektovani i izmišljeni svetovi idiličnosti zajedničkog života, se urušavaju. Film Drama (The Drama) režisera Kristofera Borglija, tek grebe po površini problema i prikazuje interesantnu dinamiku jednog mladog para, koji spoznaje najgoru istinu o jednom od njih.
Ne bih otkrivao o čemu je reč, jer draž dolazi iz nepoznanice, tako da ćete morati sami da otkrijete i vidite da li će i na vas ostaviti utisak kao što je na mene, a bogami i na većinu gledalaca koji su se većinu vremena cerekali na salve crnog humora i neprijatnih situacija. Osim toga, zanimljivo je videti film u kojem se dotičemo morala, ali gde takođe ima mesta za empatiju prema likovima, čak i u tom velikom ludilu u kojem se nađu.
To ujedno i nama, kao gledaocima koji u film ulazimo potpuno nespremni, daje vremena da se posle inicijalnog udarca saberemo i zapitamo koliko kao pojedinci zapravo gajimo toleranciju, razumevanje, empatiju i, na kraju dana, emociju zvanu ljubav. Verujem da će svi parovi koji su došli na ovaj film, posle završetka istog započeti konverzacije koje neće biti prijatne i u kojima će se otvoriti tvrda i ozbiljna pitanja. Da film ne bi bio samo sklop neprijatnosti, u sve je to uspešno umešan crni humor koji dobija deset zlatnih bambija, kao i sa snažnim i uverljivim performansima naših zvezda, Zendaje i Roberta Patinsona.
Prvi kadar je pogled na Emino (Zendaja) uvo, unutar tipičnog kafića. Čarli (Robert Patinson) ulazi i vidi Emu koja čita knjigu The Damage od nepostojećeg pisca Harpera Elisona (režiser je najavio ovo kao svoj sledeći filmski projekat) i leptirići mu prorade, i mi vidimo tipično smušenog tipa koji pokušava da smisli način kako da joj priđe i započne razgovor. Ubrzo vidimo da koristi knjigu kao udicu da bi samo mogao da joj priđe. I krene svoju priču, i ona ga ne ferma ni 5% posto. Već tu Borgli nam stavlja do znanja, da ćemo tokom ovog filma osetiti i doživeti neke životne scenarije od kojih može da vam bude veoma, veoma neprijatno.
Čarli ko popišan, i pod napadom anksioznosti podvija svoj rep i Patinson ga neverovatno i veoma uverljivo glumi kao tipa koji je u totalnom rasulu, a kako i ne bi bio. Žena njegovog života mu je na dohvatu ruke, a on se upetljao k’o neki školarac. Međutim, upornost uzima maha i ponovo započinje priču o knjizi, i jako brzo vidimo da ga Ema nije ni čula, jer ono uvo iz uvodnog kadra ne čuje ništa. Ubrzo sledi brzopotezna sekvenca montaže koja daje naznake da bi film trebao da bude čist romkom. Srećni momenti koje ovaj par deli, u krevetu, tokom njihovog druženja i izlaženja. I ubrzo dobijamo uvid da je dve godine veze proletelo.
Čarli razgovara sa svojim kumom, Majkom (Mamudu Atije) i diktira mu govor koji bi trebao da ga izdeklamuje na samom venčanju, i ubrzo saznajemo da kroz nedelju i nešto dana dolazi i svadba. Tokom jedne večeri gde Čarli, Ema i Majk i njegova žena Rejčel (Alana Haim) testiraju vina i prostor u kojem bi svadba trebala da se potencijalno desi. Pod dovoljnim uticajem alkohola, postavlja se pitanje šta je najgora stvar koju ste učinili u životu. I svako od njih ponasob je uradio neke poprilično upitne i moralno jadne stvari, ali sve se to krije pod smehom, sve dok ne dođemo do Eme koja otvoreno kaže šokantnu istinu. I to će izmeniti čitavu dinamiku budućeg para, a i njihovog odnosa sa svim ljudima iz njihove okoline.
Ovaj film gradi čitavu svoju esenciju i srž na osnovu podzapleta koji bi bilo šteta kvariti. Ali, kada ga i sami budete doživeli, ono što sledi siguran sam da će vam biti dovoljno zanimljivo da barem uživate u crnom humoru i performansima Patinsona i Zendaje, kao i ostatka sporedne glumačke ekipe, koja, ruku na srce, nema veliku minutažu ni razrađene likove, ali svako barem poentira u određenim scenama sa po nekoliko rečenica. A ponekad je i to sasvim dovoljno da se ovako napeta ideja i priča izguraju do samog kraja.
Robert Patinson u ulozi Čarlija, igra jednog posve pogubljenog lika koji pati od različitih frustracija kada Ema kaže dotičnu priču. Siguran sam da nijedan gledalac koji bude gledao film, ne bi mogao drugačije da reaguje na takvu vrstu otkrovenja. Milina je gledati Patinsona koji je spreman da se fizički ogoli i mentalno ponižava u Čarlijevim cipelama. Osetićete napad anksioznosti i panike, jer on je tako dobar i prikazuje razne nijanse od sumnje, do patetičnosti i čak sitničavosti. Kada su glumac ili glumica spremni da idu toliko duboko i da sebe izbrišu u takvoj vrsti performansa, znate da su majstori svoga zanata. Patinson je definitivno jedan od najboljih holivudskih glumaca današnjice i ovo mu je samo još jedan veliki plus u bogatom rezimeu.
Što se same Zendaje tiče u ulozi Eme. Ona je imala najtežu ulogu, kako takvoj osobi dati, dovoljno prostora da se mi kao publika empatijski povežemo sa njom? Njen greh je velik, i neoprostiv, i velika crvena zastavica za bilo koga ko bi se usudio da sa takvom osobom stane na ludi kamen. Većinu stavki saznajemo kroz tranzicije i montaže iz njene prošlosti kroz sećanja, i stilski prikaz videa snimanim miniDV kamericom (jako dobar izbor estetike i potentne montaže!) i razloga zašto je postala ostracizovana. I sama Zendaja je već pokazala da kada glumi lika koji nema previše rečenica, i da samo sa svojim prisustvom može da vam proda tu ulogu. (primer. Challengers od pre neku godinu)
Apropo sporednih glumaca, Mamudu Atije je simpatičan kao kum Majk, ali ipak par scena u kojima se nađe i sa takvim guštom i pravedničkim besom, isporučuje Alana Haim kao njegova žena Rejčel. Barem dve scene su toliko agresivno neprijatne, ali mislim da će generalno publika moći da se poistoveti sa njenom ulogom.
Ali to nije čitava ekipa, tu je i Zoi Vinters kao fotografkinja venčanja, ona je prošle godine imala odličnu sporednu ulogu u Spoj iz snova i glumila je u seriji Succession. Njena uloga jeste mala, ali taj manir nekog ko se nagledao na hiljade parova koji prolaze kroz istu stvar i gde ih sprovodi da sve to izgleda kao da je u redu, je jedna pamtljiva mini epizoda i taman je dozirana. I ne smem da zaboravim takođe u manjoj epizodnoj ulozi Miše, glumicu Hejli Benton Gejts. Zanimljivo je da je već glumila sa Zendajom u Challengers i u sada već kultnom Uncut Gems Braće Safdi. Njene scene sa Patinsonom su urnebesne! Zaslužuje da konačno dobije priliku da vodi neki film ili seriju sa glavnom ulogom.
Fotografija Arsenija Kačaturana je intimna i bogata, dosta podseća na filmove sedamdesetih u kojima upijamo zaista bogate enterijere, ali i dobijamo najintimnije momente jednog para koji se nalazi pred totalnim raskolom. Kroz Borglijevu kinetičku montažu koja često podseća na klasike novotalasnih filmova, mi zapravo dobijamo neverovatan tempo i građenje anksioznosti sa kojom se poistovećujemo sa našim anti herojima.
Srž samog filma vezana je za Amerikance i njihovu skoriju istoriju; dalje od toga ne bih otkrivao. Smatram da se Kristofer Borgli dobro zabavljao sprovodeći svoje glumce kroz taj haos, te da je samo načeo određena pitanja i ideje. I vidi se da je želeo žarko da dekonstruiše romkom žanr. I donekle je u tome uspeo.
Gledaocima će film delovati poput daška svežeg vazduha, ali već posle prve polovine koja kreće zaista jako, na kraju se odlučuje da ga završi na sasvim siguran način i da ga vrati u vode romkoma. Žarko bih voleo da je kraj bio mnogo provokativniji, jer su svi uslovi stečeni za tako nešto.
Dobra glumačka postava, neverovatna energija scenarija koja je drčna i bezobrazna i zabavna! Samo nije trebalo da postoji strah od toga da li će ga publika razumeti, a čini mi se da u doba striminga ta boljka biva sve očiglednija. Ovako smo dobili samo veoma zabavan film, koji će mnogim parovima posle gledanja, biti poput Pandorine kutije, koja će otvoriti golemi broj neprijatnih, a bitnih pitanja. A malo je falilo da bude kultni klasik.
Film distribuiše Blitz Srbija širom bioskopa po Srbiji.
