Games.con je manifestacija kojoj se ljubitelji gejminga iz godine u godinu rado vraćaju, a ni ovogodišnje izdanje nije bilo izuzetak. Od poznatih lica i brendova do brojnih aktivnosti koje su privlačile pažnju posetilaca, ponovo smo imali priliku da osetimo atmosferu jednog od najpoznatijih gejming okupljanja u regionu. Međutim, kakav je utisak ovogodišnje izdanje zaista ostavilo?
Jedan kraći uvod za one koji nisu upoznati sa ovom manifestacijom – Games.con je nastao 2016. godine. Jedno skromno okupljanje ljubitelja video igara pretvorilo se u festival gejminga i pop kulture, a ove godine održao se od od 6. do 8. novembra na Novosadskom sajmu.

Pre svega, važno mi je da naglasim da je ovo bila moja prva poseta Games.conu. Na festival sam došla ne znajući šta me zapravo čeka, kako će sve izgledati, koliko će ljudi privući niti kakva atmosfera me očekuje i zato ovaj tekst imate priliku da pročitate iz perspektive nekoga ko se po prvi put susreće sa ovakvim festivalom – sa svim iznenađenjima, utiscima i otkrićima koje takvo iskustvo nosi.
Market Square – Umetnost u Svim Njenim Oblicima
Petak je, očekivano, u poređenju sa subotom i nedeljom bio prilično miran. Nakon kupovine karte ili preuzimanja akreditacije i prolaska pored obezbeđenja, ulazite u jedan sasvim drugi, ali istovremeno veoma dobro poznat svet –Market Square, prostor u kojem se okupljaju mali brendovi i nezavisni umetnici kako bi predstavili svoj rad.
Sa svih strana bili su štandovi prepuni stikera, bedževa, printova i najrazličitijih predmeta inspirisanih svetom video igara i animea. U vremenu kada gotovo da ne prođe trenutak, a da se pred nama ne pojavi neki novi AI generisani sadržaj, bilo je pravo osveženje videti koliko se truda, vremena i ljubavi krije iza nečijeg ručnog rada. Posebno je lep osećaj kupiti nešto za šta znate da je neko proveo sate osmišljavajući, crtajući i stvarajući, a zatim taj predmet poneti sa sobom i znati da je svaka para koju ste izdvojili otišla u prave ruke.
Kada smo kod umetnika, Nađa Tio bila je zaslužna za predivne ilustracije različitih akreditacija i zaista mi je drago što sam uspela da obezbedim jednu od njih za sebe!
Od fantastičnih Blasphemous i Red Dead Redemption 2 printova, preko presimpatičnih Warhammer stikera, pa sve do preslatkih bedževa, imali smo priliku da uživamo u raznovrsnoj ponudi i razgledamo gotovo svaki kutak Market Squarea. Tu je bio i ručno izrađen nakit u najrazličitijim oblicima, kao i pažljivo izrađene i ručno oslikane figure iz serijala Warhammer, Halo, Mass Effect i Fallout, kao i figure Ornsteina, Smougha i Havela iz Dark Soulsa, čiji su me detalji naprosto oduševili.
Naravno, tu su bile i anime figure, među kojima sam uspela da zgrabim Angemona, kao i štandovi sa svima omiljenim fizičkim kopijama video igara. Za ljubitelje fizičkih kopija, ovo je bio pravi mali raj, a posebno mi je bilo zanimljivo da vidim i japanska izdanja Resident Evil igara.
Ipak, nijedan ovakav događaj ne bi bio potpun bez mangi, Funko Pop figurica i društvenih igara, pa smo, pre nego što smo se zaputili ka indie developerima, imali priliku da obiđemo i štandove Bottlegnomea i Lagune.
Indie Corner – Tamo Gde Počinje Prava Avantura
A onda dolazimo do mog omiljenog dela festivala – Indie Corner.
Ovde sam se već osećala kao malo dete koje ulazi u svoju omiljenu prodavnicu igračaka. Toliko zanimljivih projekata, toliko različitih ideja i toliko toga što sam želela da isprobam da, iskreno, nisam znala odakle da počnem. Ipak, hajde da krenemo redom, od igre koju sam prvu zapazila na Games.con instagram profilu – Wolfbane.
Wolfbane
Wolfbane je dark fantasy akcioni RPG čija je radnja smeštena u mračni srednjovekovni svet inspirisan Karpatima i centralnom Evropom. Preuzimate ulogu nekadašnjeg lovca iz reda Argent Blade, organizacije čija je svrha da lovi i istrebljuje vukodlake. Međutim, nakon što i sam postane žrtva kletve, protagonista se pretvara upravo u ono protiv čega se čitavog života borio. Od lovca postaje plen, a svet koji je nekada štitio sada ga posmatra kao čudovište.
Ono što Wolfbane izdvaja od brojnih drugih RPG naslova jeste činjenica da su igre koje nam omogućavaju da zaista preuzmemo ulogu vukodlaka i dalje prilično retke. Da, tu je Skyrim koji nam dopušta da se transformišemo u jedno takvo stvorenje, kao i Werewolf: The Apocalypse – Earthblood, igra zbog koje se i nakon platine još uvek pitam šta je developerima bilo na umu kada su odlučili da njen gameplay učine toliko repetitivnim i praznim.
Wolfbane, s druge strane, obećava da će nam ponuditi mogućnost da pronađemo stil igre koji najviše odgovara našem načinu igranja, ali i da kroz istraživanje sveta i njegovog lora postepeno otkrivamo kako su vukodlaci nastali i šta se zapravo krije iza same kletve. Nećemo se, dakle, zadržati isključivo na praćenju glavne priče. Istraživanje i povezivanje fragmenata istorije ovog sveta trebalo bi da budu podjednako važan deo iskustva.
Na Games.conu sam imala priliku da isprobam prvu igrivu demo verziju, koja je dostupna i na itch.io. Demo nas vodi kroz katakombe, gde možemo da iskusimo borbeni sistem, a na samom kraju čeka nas i boss koji predstavlja dobru priliku da proverimo kako se sve prethodno naučeno primenjuje u praksi.
Među inspiracijama koje stoje iza igre nalaze se naslovi poput The Witcher 3, Skyrim, Dark Souls, Yakuza i World of Warcraft, ali i filmovi, knjige, evropski folklor i mitologija. Kombinacija svega navedenog zvuči veoma obećavajuće, posebno za ljubitelje mračne fantastike i igara koje nas pozivaju da zavirimo iza površine njihovog sveta.
Neverscape
Nakon Wolfbanea, zavirili smo u svet Neverscapea, ručno crtani, narativno orijentisani, turn-based RPG.
Igra nam nudi čak 13 klasa i šest rasa, pri čemu izbor nije isključivo estetske prirode. Svaka rasa poseduje sopstvene osobine koje utiču kako na njen vizuelni identitet, tako i na mehanike i sam način igranja. Pored klasičnih fantasy arhetipova kao što su warrior, rogue i wizard, tu su i nešto neobičniji izbori kao što su alchemist, engineer i virtuoso.
Borbeni sistem inspirisan je petom edicijom Dungeons & Dragonsa, ali ne pokušava samo da preslika poznate mehanike, već ih nadograđuje sopstvenim sistemima. Van borbe, istraživanje se zasniva na prikupljanju predmeta i informacija koje mogu da otključaju nove lokacije, zadatke i razgovore sa NPCevima. Ovaj pristup podseća na igre poput Disco Elysium i Planescape: Torment, gde su istraživanje, dijalozi i razumevanje sveta jednako važni kao i sam gameplay.
Priča u ovoj igri nas stavlja u ulogu nekadašnjeg heroja, čiji su moć i slava nestali nakon što ga je zadesila bolest duše. Lišen svega što ga je nekada činilo posebnim, kreće na putovanje u potrazi za lekom. Njegov put vodi kroz različite krajeve Iskre, kraljevstva inspirisanog slovenskom mitologijom, gde će upoznati trinaest saputnika koji će mu se pridružiti na ovom putovanju. Zanimljivo je da se tema identiteta provlači kroz čitavu priču. Svaki od saputnika na neki način pokušava da pronađe sebe, što njihov zajednički put čini mnogo više od obične avanture kroz fantasy svet.
Neverscape je na mene ostavio zaista divan utisak. Posebno mi se dopao njegov umetnički stil, a nakon svega što sam imala priliku da vidim, već znam da bi moj prvi izbor klase bio Wilder. Jedva čekam da vidim kako će se ovaj svet i njegovi likovi razvijati u konačnoj verziji.
Dreadwoods Gatekeeper
Sledeća stanica bila je Raw Tale Gamesa, čiji su nas predstavnici zaustavili i ponudili nam listić sa informacijama o Early Demo verziji njihove igre Dreadwoods Gatekeeper.
U pitanju je igra u kojoj preuzimate ulogu srednjovekovnog stražara zaduženog za izolovanu kapiju na granici kraljevstva. Naizgled jednostavan posao podrazumeva pregledanje dokumenata putnika i trgovaca, proveravanje robe koju prenose, ali i redovne patrole oko starog zida, napuštenog sela, crkve i tornja.
Međutim, Dreadwoods Gatekeeper ne želi da budete samo stražar koji proverava ko sme, a ko ne sme da prođe kroz kapiju. Pruža vam mogućnost da vodite i jedan sasvim običan život: kuvate, hranite psa i konja, popravljate delove objekta u kojem boravite i upoznajete lokalno stanovništvo. Upravo kroz razgovore sa meštanima počinje da se otkriva i ona mnogo mračnija strana igre – lokalci veruju u različita sujeverja vezana za ovo mesto, a kako noć odmiče, počinjete da primećujete neobične zvukove i događaje koje je sve teže objasniti. Ono što je u početku delovalo kao miran, pomalo monoton život na udaljenoj granici postepeno prerasta u nešto mnogo neprijatnije.
Demo je odradio sjajan posao kada je u pitanju izgradnja atmosfere. Postoji određena doza apsurda koja me je već na samom početku podsetila na Kafkine priče, ali i onaj neprijatan osećaj da ništa nije onako kako se čini. Kao da ste stigli na neko mesto, prihvatili posao i tek naknadno shvatili da odatle više ne možete tako lako da odete. Taj osećaj izolovanosti i klaustrofobije posebno dolazi do izražaja kroz postepeno uvođenje horor elemenata. Ipak, ono što mi je bilo još zanimljivije jeste način na koji se oni prepliću sa naizgled opuštajućim, svakodnevnim aktivnostima. Upravo taj kontrast između cozy elemenata i sve uznemirujuće atmosfere daje igri poseban identitet.
Dreadwoods Gatekeeper očekuje se na Steamu sredinom 2027. godine i moram priznati da je ovo jedan od naslova koje ću sa velikim interesovanjem pratiti do izlaska.
Tiny Cup Studios – Slay The King i Još Nekoliko Zanimljivih Iznenađenja
Nakon Dreadwoodsa, zaputili smo se do Tiny Cup Studiosa, gde je gotovo uvek bilo zainteresovanih posetilaca spremnih da isprobaju Slay The King. Uskoro ćete saznati i zašto.
Za početak, Tiny Cup Studios je mali nezavisni izdavač iz Novog Sada čiji je cilj da pruži podršku samostalnim developerima i malim timovima u procesu dovođenja njihovih igara na Steam. Njihova pomoć obuhvata različite faze razvoja i promocije – od predstavljanja projekata i konsultacija u vezi sa dizajnom, pa sve do marketinga i saradnje sa strimerima.
Tiny Cup Studios privlače naslovi sa snažnim identitetom – pomalo neobični, pomalo jezivi, ali uvek sa mnogo srca. Pored igara koje su predstavili na Games.conu, u svom katalogu imaju još tri naslova: Bonds of the Zodiac, Fragments i Pay Rent in Flesh, koje možete pronaći na njihovom sajtu.
Prva igra koju sam imala priliku da isprobam bila je The Tape: Origins, atmosferični psihološki horor čiji je najveći adut korišćenje pravih found footage snimaka. Vaš zadatak je da analizirate pronađene materijale, uočite važne tragove i iskoristite ih kako biste rešili zagonetke i pronašli izlaz iz escape room okruženja. Koncept zvuči jednostavno, ali upravo kombinacija analiziranja snimaka, povezivanja informacija i rešavanja zagonetki čini osnovu iskustva. U pitanju je igra koju možete završiti u jednom dahu, što je čini idealnim izborom za jedno mračno veče kada poželite nešto kratko, ali atmosferično.
Sledeća na redu bila je Slay The King. Svi dobro poznajemo Balatro, a ukoliko uz to volite i Slay the Spire, velika je verovatnoća da će vam se i ovaj naslov dopasti. Reč je o šahovskom roguelikeu u kojem gradite sopstvenu vojsku figura, eksperimentišete sa različitim kombinacijama i sinergijama, a svaka nova partija donosi drugačije izazove.
Igra je izuzetno zarazna, a njen simpatični umetnički stil samo dodatno doprinosi šarmu. Sudeći po broju ljudi koji su se neprestano smenjivali, nisam jedina koja je to primetila.
Za kraj, tu je Project Eggselence. Ukoliko ste ljubitelj igara poput R.E.P.O. i Lethal Company, ovo je naslov koji bi trebalo da vam privuče pažnju. U pitanju je co-op igra iz prvog lica u kojoj sa prijateljima krećete u lov na jaja, ali nemojte očekivati da će sve proteći onako kako ste zamislili. Svako jaje ima sopstveni efekat kada se razbije, što znači da jedan pogrešan potez može potpuno da promeni tok runde. Upravo taj element nepredvidivosti, u kombinaciji sa haotičnom co-op igrom, obećava dosta smeha i neizbežnih katastrofa. Project Eggselence uskoro stiže na Steam u Early Access fazi, tako da nećemo morati još dugo da čekamo da vidimo šta nas sve očekuje.
Hendichen – Recept Za Haos u Kuhinji
Za kraj našeg obilaska indie igara, Gear Up Entertainment predstavio nam je svoj naslov – Hendichen.
U pitanju je haotična co-op igra za dva do tri igrača, koja kombinuje stvarne recepte sa kuhinjom u kojoj gotovo ništa ne može da pođe po planu. Ukoliko vam je poznat onaj trend u kojem se nekoliko prijatelja okupi kako bi zajedno pripremili neko jelo, ali jednom su vezane ruke, drugi nosi slušalice iz kojih trešti muzika, a treći ne sme ili ne može da govori, onda već imate prilično dobru predstavu o tome šta vas očekuje. U Hendichenu svaki igrač ima svoj hendikep. Jedan kuvar raspolaže samo jednom rukom, drugi ne može da čuje, dok treći ima problema sa čitanjem i razumevanjem instrukcija. Sve to zvuči kao recept za katastrofu, ali upravo je u tome i čitava zabava. Da li ćete vi i vaše društvo uspeti da pripremite nešto što barem podseća na jestiv obrok ili ćete na kraju zapaliti čitavu kuhinju, zavisi isključivo od vaše koordinacije, komunikacije i, verovatno, količine strpljenja koju posedujete.
Demo verziju očekujemo u decembru, tako da će ljubitelji haotičnih co-op igara uskoro imati priliku da okupe svoju ekipu i provere koliko su zapravo sposobni za rad u kuhinji.
Za kraj, želela bih da se zahvalim svim ljudima koji su izdvojili vreme da porazgovaraju sa mnom, predstave svoje projekte i podele ponešto više o igrama na kojima rade. Uvek mi je posebno drago kada imam priliku da čujem priče ljudi koji stoje iza igara, saznam šta ih je inspirisalo i vidim koliko ljubavi i truda ulažu u svoje projekte. Želim vam puno sreće u daljem radu i jedva čekam da isprobam sve naslove koje ste nam predstavili!
Nakon toliko novih igara, informacija i razgovora, bio nam je potreban i mali predah. Srećom, Guarana se pobrinula da nam energije ne ponestane, pa su se na festivalu delile njihove Tank i Healer Guarane…verovatno su osetili da sam najbolji Pip igrač, pa su baš meni dali Healera.
Za kraj, želela bih da se zahvalim svim ljudima koji su izdvojili vreme da porazgovaraju sa mnom, predstave svoje projekte i podele ponešto više o igrama na kojima rade. Uvek mi je posebno drago kada imam priliku da čujem priče ljudi koji stoje iza igara, saznam šta ih je inspirisalo i vidim koliko ljubavi i truda ulažu u svoje projekte. Želim vam puno sreće u daljem radu i jedva čekam da isprobam sve naslove koje ste nam predstavili!
Gejming Hardver, Tehnološke Zveri i Malo Nostalgije
Pored indie igara, umetničkih štandova i brojnih zanimljivih projekata, Games.con je posetiocima ponudio i pravi mali raj za ljubitelje gejming hardvera. Brojni poznati proizvođači predstavili su svoje proizvode, a neki od njih omogućili su posetiocima da ih isprobaju na licu mesta.
ASUS je pripremio posebno zanimljiv štand za ljubitelje simulacija vožnje, gde je posetioce čekao pravi trkački kokpit. Bila je to prilika da se isproba MOZA KS Pro Steering Wheel, volan prečnika 300 mm, prepoznatljiv po svom butterfly dizajnu koji kombinuje udobnost, preciznost i bolju kontrolu tokom intenzivnih trka. Izrađen je od karbonom ojačanog kompozita sa čeličnom unutrašnjom konstrukcijom, dok gumirani TPE rukohvati omogućavaju siguran i udoban hvat.
Ono što ga posebno izdvaja jeste čak 70 programabilnih inputa, među kojima se nalaze RGB tasteri, rotacioni enkoderi, džojstici i magnetni paddle shifteri. Tu je i dual-clutch sistem, kao i mogućnost detaljnog podešavanja putem MOZA Pit House softvera, što vozačima pruža obilje opcija za prilagođavanje sopstvenom stilu vožnje.
Volan je bio uparen sa MOZA R21 Ultra Direct Drive Wheel bazom i MOZA SRP2 pedalama. Pedale koriste load cell senzor opterećenja do 100 kg i 15-bitni senzor ugla, a izrađene su od čelika i aluminijuma. Razmak, visina i ugao pedala mogu se podešavati prema potrebama korisnika, dok elastomerni sistem kočnice omogućava prilagođavanje osećaja pri pritisku. Dostupni su i kvačilo i Performance Kit za dodatno unapređenje performansi.
Ipak, trkački kokpit nije bio jedino što je ASUS pripremio. Posetioci su imali priliku da vide i isprobaju ASUS ROG Azoth Extreme, premium bežičnu gejming tastaturu sa kompaktnim 75% rasporedom i čvrstim aluminijumskim kućištem. Opremljena je unapred podmazanim ROG NX Snow linearnim svičevima, uz hot-swap podršku koja omogućava njihovu jednostavnu zamenu. Nudi tri načina povezivanja: USB-C, Bluetooth i 2,4 GHz bežičnu vezu, dok OLED ekran u boji omogućava praćenje informacija o sistemu i brzo podešavanje različitih funkcija. Uz podesivi gasket mount i višeslojnu izolaciju, Azoth Extreme pruža prilagodljivo i tiho iskustvo kucanja, bez kompromisa kada su performanse u pitanju.
A onda dolazimo do pravog monstruma koji je privlačio pažnju ljubitelja ekstremnog hardvera – ASUS ROG konfiguracije predstavljene kao najbrži gejming računar na svetu. U njenom srcu nalaze se ROG Astral GeForce RTX 5090 i AMD Ryzen 9 9950X3D2 Dual Edition procesor, uz ROG Crosshair X870E Glacial matičnu ploču, čak 96 GB RAM memorije i custom loop vodeno hlađenje sa Thermal Grizzly komponentama. Ukratko, prava zver od računara i prizor koji će svaki entuzijasta poželeti da ima u svojoj sobi!
ASUS nije bio jedini koji je privukao pažnju ljubitelja tehnologije. Logitech je takođe imao svoj štand, gde je, pored predstavljanja najnovijih proizvoda iz PRO kategorije, pripremio i Aim Lab Challenge. Posetioci su mogli da testiraju svoje reflekse, preciznost i veštine nišanjenja, a najuspešnije su očekivale i vredne nagrade.
Posebno zanimljivo bilo je i isprobavanje Resident Evil Requiem na GIGABYTE A16 gejming laptopu. Ovaj model dolazi sa 16-inčnim ekranom frekvencije osvežavanja od 165 Hz, Intel Core i7 procesorom, NVIDIA GeForce RTX 5070 grafikom, 24 GB DDR5 RAM memorije i 1 TB SSD prostorom. Konfiguracija koja obećava odlične performanse u zahtevnijim igrama, ali i dovoljno snage za svakodnevni multitasking.
Svoje proizvode predstavili su i FROG, Cougar, Hator i Asio gde su posetioci imali još jednu priliku da pokažu svoje gejming sposobnosti kroz Counter Strike 2 Aim Challenge. Najuspešnije je očekivala mogućnost osvajanja RTX 5060 grafičke, ali i brojnih drugih vrednih nagrada.
Za one koji ipak više vole da se prisete nekih starijih gejming vremena, Games.con je pripremio i retro kutak sa starijim konzolama. Sega je bila tu da nas podseti na dane provedene uz Sonica, SNES je ponovo vratio Super Maria na male ekrane, dok su ljubitelji PlayStationa mogli da se podsete različitih GTA naslova i prođu kroz istoriju jednog od najpoznatijih gejming serijala.
A kada smo već kod GTA igara, organizatori su pripremili i poseban Lootbox, u kojem je jedan srećni dobitnik imao priliku da osvoji GTA VI.
Jedno od prijatnijih iznenađenja za mene bio je i Tattoo Corner, ali i štand sa Bambu Lab 3D štampačima. Tamo smo imali priliku da vidimo brojne 3D štampane figure, ali i sam proces njihovog nastajanja u realnom vremenu. Posebnu pažnju privukli su ogromni Zabuzin mač iz Naruta, ali i neizostavni mač iz Minecrafta.
Cosplay, Turniri i Zajednica U Svom Punom Sjaju
Dok je petak bio nešto mirniji i pružao više prostora za upoznavanje sa izlagačima i njihovim projektima, subota i nedelja donele su potpuno drugačiju atmosferu. Festival je tada bio znatno življi, a hodnicima su prolazili brojni cosplayeri koji su svojim kostimima oživeli omiljene likove iz animea i video igara.
Posebno zanimljiv deo programa činilo je cosplay takmičenje, tokom kojeg su učesnici imali priliku da svoje kreacije predstave na glavnoj bini. Bilo je zaista lepo videti koliko kreativnosti, vremena i posvećenosti stoji iza pojedinih kostima, a upravo ovakvi trenuci pokazuju koliko gejming i pop kultura mogu da inspirišu ljude da svoju ljubav prema omiljenim svetovima izraze i na drugačije načine.
Vikend je, naravno, bio rezervisan i za brojna takmičenja, turnire i nagradne igre. Na programu su se našli 1v1 League of Legends turnir, Brawl Stars i Stumble Guys takmičenja, kao i One Piece i Cyberpunk TCG turniri. Za one koji su više voleli da pokažu svoje plesne sposobnosti, organizovana je i freestyle rap bitka. Uz sve to, vredi napomenuti i brdo giveawaya od strane White Sharka, Marvo, Tehnomedia, itd.
A ukoliko vam je u nekom trenutku svega postalo previše, organizatori su mislili i na to. U sklopu festivala nalazila se AFK zona, mali kutak u kojem ste mogli da se sklonite od gužve, predahnete, napunite sopstvene baterije, ali i one na svom telefonu. Jer, nakon toliko obilaska, fotografisanja, igranja i upoznavanja novih ljudi, čak je i najizdržljivijem gejmeru povremeno potreban respawn.
Više Od Festivala, Jedno Zajedničko Iskustvo
I tu negde se završava moj prvi Games.con. Došla sam bez velikih očekivanja, ne znajući šta me čeka iza ulaznih vrata Novosadskog sajma, a otišla sa gomilom utisaka, novih poznanstava, zanimljivih razgovora i čitavom listom igara koje jedva čekam da isprobam. Naravno, nemoguće je obići i doživeti baš sve što jedan ovakav festival nudi, pogotovo ako ste prvi put tamo, ali upravo je u tome njegova čar – iza svakog ugla čeka vas nešto novo, bilo da je reč o igri za koju ranije niste čuli, umetniku čiji rad prvi put upoznajete ili ljudima sa kojima već na prvi razgovor pronađete zajednički jezik.
Ono što mi je možda ostavilo i najlepši utisak jeste činjenica da gejming ovde nije bio samo ono što se dešava na ekranima. Bio je to prostor za kreativnost, druženje, razmenu ideja i upoznavanje ljudi koji dele istu strast. Od indie developera koji sa puno entuzijazma predstavljaju svoje prve projekte, preko umetnika koji svoju ljubav prema omiljenim igrama pretvaraju u umetnost, pa sve do cosplayera, izlagača i posetilaca – svako je na svoj način doprineo atmosferi festivala, a da ne pričam koliko novih prijateljstva je upravo ovde sklopljeno.
Kao neko ko je prvi put imao priliku da iskusi Games.con, mogu da kažem da sam otišla sa mnogo lepšim utiscima nego što sam uopšte mogla da zamislim. Možda nisam stigla da vidim i isprobam baš sve, ali sam pronašla dovoljno razloga da poželim da se vratim i naredne godine. A ako je suditi po ovogodišnjem iskustvu, definitivno imam čemu da se radujem.
Na kraju, želela bih da se iskreno zahvalim organizatorima Games.cona na gostoprimstvu. Posebno mi znači što sam dobila priliku da iz novinarske perspektive upoznam ljude, projekte i čitavu zajednicu koja stoji iza ovog događaja. Hvala i svim izlagačima, developerima, umetnicima i učesnicima koji su izdvojili vreme da razgovaraju sa mnom i podele deo svog rada.
Vidimo se sledeće godine – nadam se sa još više igara, novih poznanstava i priča koje ćemo imati priliku da podelimo. A do tada, čuvajte svoje sejvove i ne zaboravite da napunite baterije!