Madden je već godinama u, moglo bi se reći, malo nezgodnoj poziciji. Svake godine dobijemo novu sezonu, nove rostere, nove igrače na naslovnoj strani i listu promena koja zvuči kao da je ovogodišnji deo upravo onaj koji će konačno promeniti sve. Onda odigrate nekoliko utakmica i shvatite da je, ipak, to i dalje good old Madden. To ne znači da je automatski loš, jer je osnovni NFL gameplay već dugo dovoljno dobar da svaka nova verzija iskorišćava taj dobar temelj, ali je problem u tome što se od igara koje izlaze na godišnjem nivou, očekuje mnogo više od nekoliko novih animacija i promenjenih menija. Madden NFL 27 je zbog toga zanimljiv baš zato što EA ove godine nije pokušao da proda samo nekoliko sitnih novina. Najveća promena nalazi se tamo gde je serijalu već dugo bila najpotrebnija, i to je u Franchise modu. Novi Persona Engine pokušava da učini da igrači ih više ne gledate samo kroz statistike, već su oni “ljudi”, okej virtuelni, sa sopstvenim motivima, ambicijama i reakcijama. Uz to, tu su izmene gameplaya, dueli koji izgledaju čvršće, kao da su više fizički orjentisani između receivera i defanzivaca, dinamično vreme, unapređeni kratki pasovi, više kontrole pre snapa i ozbiljno proširen Superstar. I kada se sve to spoji, Madden NFL 27 stvarno deluje kao mnogo smisleniji korak napred, taj godišnji apgrejd, nego što smo navikli od ovih “nastavaka”.

Pored svih naglašenih promena i onima o kojima ćemo pričati, najveći deo mog vremena je otišao, pa na igranju igre, bolje rečeno, u partijama, jer koliko god Franchise bio zanimljiv, nema tog sistema koji može da spasi Madden ako sama utakmica nije dobra. Srećom, osnovni gameplay je ove godine dobio nekoliko promena koje su napokon smislene. Najvažnija je svakako nova interakcija između wide receivera i defensive backova. EA je pokušao da napravi da fizički kontakt, leverage, jostling i borba za poziciju imaju veću težinu, pa više nemate osećaj da se svaka akcija završava samo time što će jedan igrač jednostavno „pobeći“ drugom zbog nekoliko poena razlike u statistici. Dobro pozicioniran defanzivac sada može da poremeti timing rute, dok receiver može da se izbori za prostor tehnikom i pravim trenutkom za reakciju. To ne pretvara Madden u realističnu simulaciju ovog sporta, ali daje duelima na terenu više težine. Bukvalno osetite to koškanje dok igrate, što jeste za svaku pohvalu. A kada gledate kako se receiver i cornerback guraju i bore za poziciju pre nego što lopta uopšte stigne, imate osećaj da se konačno nešto stvarno dešava između te dve pozicije, a ne da samo čekate animaciju hvatanja. I ma koliko svaki Madden bio zanimljiv zbog te “neizvesnosti” prilikom slanja lopte ka receiveru, taj trenutak kontrole je uvek nedostajao.
Ono što se meni lično svidelo u ovogodišnjem delu, jeste što vas igra sve više tera da razmišljate pre samog snapa. Madden NFL 27 daje vam mnogo više kontrole kada podešavate kako ćete igrati odbranu ili napad, tako da možete da prilagodite način na koji će se igrači postaviti i reagovati na ono što očekujete od protivnika. Ako primetite da protivnik stalno napada određenu stranu terena, ne morate samo da se nadate da će AI jednom shvatiti šta se dešava. Možete sami da napravite korekciju. I ne mogu da objasnim koliko su ove sitne korekcije dobrodošle. Jer napokon imate osećaj kao da preuzimate punu kontrolu. Isto važi i za napad, gde različite promene formacije i play call opcije omogućavaju da se prilagodite odbrani koju vidite, što jeste jako kul. I za nekog ko igra Madden još od 2000ih ovo je verovatno jedna od najvažnijih promena, a verujem da će isto misliti i drugi veterani serijala, jer igra sve više napokon nagrađuje poznavanje fudbala i čitanje situacije i šta se dešava na terenu, čak i kada mislite da se ništa ne dešava, a manje se svodi na to ko je pronašao jednu kombinaciju koja funkcioniše svaki put. I moram da priznam, sećam se pre nekoliko godina, situacija je bukvalno bila, izaberi napad, sačekaj da se sve odvije kako ti očekuješ, poentiraj. Ili ako plan sledećeg napada nije dobar, jednostavno probaj nešto drugačije. Te male promene koje sada možete da uradite se baš osećaju kao da ste na terenu, kao da ne pratite odvijanje utakmice po šablonu, nego jednostavno utičete na nju.
Jedna od promena na koju može da se vidi kao malo unapređenje, ali tokom utakmice ume da napravi razliku, jeste dinamično vreme. Utakmica više ne mora da počne u jednom vremenskom uslovu i tako ostane do kraja. Može da počne po lepom vremenu, suncem na ćeli, vetru u kosi na rukama, a zatim da se pojavi kiša, sneg ili druga promena koja utiče na način na koji morate da igrate. EA je ovaj sistem povezao sa apsolutno svime u igri, izdržljivost igrača, strategija koju morate pratiti, način na koji igrate igru. To znači da vremenska prognoza nije samo promena filtera preko ekrana, kao što smo navikli do sada. Ako igrate utakmicu u uslovima koji postanu mnogo teži, morate da razmišljate o tome kako će se to odraziti na plan igre, i naravno šta vi možete da uradite da promenite šanse za pobedu.
Još jedan deo igre koji je dobio, slobodno bih mogak da kažem unapređenje, jeste kratki pas i igra na nekoliko jardi. Tu su nove mehanike za ove situacije, zajedno sa dodatnim formacijama i igrama, uključujući Tush Push. Ovo je zanimljivo jer upravo takve situacije u stvarnom NFL-u često odlučuju utakmicu. Nije isto imati četvrti down i jedan yard i imati četvrti down i pet jardi, a Madden sada pokušava da taj osećaj prenese na teren. Blokiranje u takvim situacijama ima veću težinu, pa nije dovoljno samo pritisnuti dugme za trčanje i nadati se najboljem. Morate da pročitate gde se otvorio prostor i da iskoristite ono što vaši linijaši rade. Iskreno meni su te situacije kada imate jednu ili dve jarde do sledećeg napada jako smarale jer nisam znao šta da odigram, baš zbog tog osećaja “tako blizu a tako daleko” i bukvalno šansi da je osvojite, kao da igrate kocku. Sada, to kockanje više nije faktor u igri, već ono šta vi odlučite, tako da ako ne uspete, možete kriviti samo sebe. Timing-Based Catching je još jedan sistem koji će verovatno podeliti igrače. Kada lopta ide prema receiveru koji je pod pritiskom odbrane, sada imate više direktne kontrole nad samim trenutkom hvatanja. To daje igraču dodatnu mogućnost da utiče na ishod 50-50 lopti, umesto da sve prepusti statistici i automatskoj animaciji. Ideja je dobra jer Madden postaje malo više igra veštine, ali istovremeno zahteva određeno navikavanje. Ako ste godinama igrali po starom sistemu, mislim da će vam trebati malo vremena da se priviknete na ovu mehaniku. Ali ako igrate i druge igre, ovo je slična mehanika kao recimo u Aphelion kada morate da kliknete dugme kako bi se lik uhvatio za liticu dok se verate po njoj, ili kada vam izađe neki QTE u nekoj igri i morate brzo da reagujete. Ovo nije QTE mehanika u bukvalnom smislu te reči, ali podseća, i po prvi put sam joj zahvalan jer eto, sada utičem na pas, nije da samo čekam.
Ako ste jedan od onih igrača koji svake godine pokrenu Franchise mod, odigraju nekoliko sezona i onda odustanu jer sve počne da deluje isto, jer eto, potane tako, ove godine EA sve radi kako bi ostali duže u ovom modu. Persona Engine je centralni deo cele promene i njegova ideja je poprilično jednostavna, igrači više nisu samo ocene, statistika sa nekim bezdušnim avatarom. Svaki od njih dobija sopstvenu Persona DNA, sa različitim motivacijama i načinima na koje reaguje na ono što se dešava u ligi. EA navodi više od 65 različitih tipova Persona DNA, a sistem može da se menja tokom vremena. Što znači da dok igrate Franchise mod, morate da počnete da razmišljate o tome kakvog igrača imate ispred sebe. Jedan igrač može biti potpuno fokusiran na novac. Drugi želi da bude starter. Trećem je najvažnije da osvoji Super Bowl. Nekom mladom igraču možda nije dovoljno što mu nudite dobar ugovor ako nema dovoljno prostora za razvoj, dok će veteran biti spreman da prihvati manje novca ako smatra da ima realnu šansu za titulu. To je ono što Franchiseu konačno daje malo više onog ličnog osećaja, i više ide u pravcu simulacije. Ceo mod je sada dinamičan, interesantan, zanimljiv, i to samo zbog ove jedne promene.
Mada ono što je jako bitno je što Persona Engine nije zamišljen samo kao još jedan ekran sa scenarijima. Sistem utiče na pregovore, reakcije igrača, slobodne agente, tradeove, nedeljne odluke i način na koji se liga razvija. To znači da problem sa jednim igračem može da se pretvori u mnogo veću stvar od koje vas može boleti glava kasnije. Ako je nezadovoljan svojim ugovorom, možete pokušati da ga zadovoljite. Ako mu smeta njegova uloga, morate da razmislite da li možete da mu ponudite više minuta. Ako se situacija ne reši, možete provesti više vremena da rešite problem, ili da dođe do trade requesta. I upravo tu Franchise počinje da liči na NFL koji gledamo tokom sezone, gde jedan nezadovoljan igrač može da napravi ozbiljan problem u svlačionici. Posebno mi se sviđa to što igra sada mnogo bolje komunicira sa vama šta se ustvari dešava. Emergent Actions zamenjuju stariji nedeljni sistem i pokušavaju da vam tokom svake nedelje izdvoje stvari koje zaista zahtevaju vašu pažnju. Umesto da samo prolazite kroz neverending menije, igra vam kaže da postoji problem koji treba rešiti. Igrač želi razgovor. Pregovori su se zakomplikovali. Rosteru je potrebno pojačanje. Neko nije zadovoljan svojom ulogom. Odjednom imate razlog da obratite pažnju na ono što se događa između utakmica.
Superstar Mode je drugi veliki deo ove igre u kojem bi, sasvi moguće, mogli da provedete dane, nedelje, mesece. Ove godine više nije samo pitanje da napravite igrača i igrate sezonu za sezonom. Madden NFL 27 uvodi G.O.A.T. Career Journey, koji prati vaš put od početka karijere do potencijalnog mesta u Pro Football Hall of Fame. Još bolje, možete da prenesete svoj put iz College Football 27 Road to Glory režima, pa ako ste tamo napravili igrača i prošli kroz koledž, možete da nastavite njegovu priču u NFL-u. I kako neko može da kaže da ovo nije kul. I više nego kul, odlično je. Na žalost, ja nisam imao prilike da igram College Football 27 jer nisam jednostavno imao vremena, ali ovo je razlog da eto, imate dve igre, jer college football je takođe zver za sebe i jedan od najigranijih naslova u Americi.
Progresija vašeg igrača je takođe mnogo zanimljivija. Umesto da samo skupljate XP i linearno povećavate određene statistike, sada imate pet grana skill tree sistema: Core, Mental, Physical, Specialty i X-Factor. To omogućava da vaš igrač vremenom dobije drugačiji identitet, ili bolje rečeno, da ga vremenom oblikuje. Možete da ga razvijate u pravcu koji odgovara načinu na koji igrate. Ako napravite quarterbacka, možete ulagati u mentalne sposobnosti koje pomažu pri čitanju pritiska pre snap-a. Ako napravite receivera, možete ulagati u fizičke sposobnosti koje mu daju dodatnu eksplozivnost u određenim situacijama. Velika promena je i u broju dostupnih pozicija. Tight End, Edge Rusher i Free Safety sada su igrivi kao Superstar pozicije, hvala bogu za sve one poveće gejmere koji bi da igraju TE i u igri. Ovo možda ne zvuči spektakularno ako ste navikli da igrate quarterbacka ili running backa, ali zapravo daje modu mnogo više prostora. Posebno je zanimljiv Tight End zbog novih blocking mehanika koje su povezane sa njegovom ulogom. Odjednom možete da igrate karijeru koja se više oslanja na blokiranje, pozicioniranje i rad u sistemu nego na klasično hvatanje lopte. Ne mogu da kažem da je igranje sa TE ultra zanimljivo, ali jeste drugačije, i dobro je makar probati, čisto da vidite poentu ove pozicije u igri.
Ali sa druge strane Ultimate Team je i dalje…. pa Ultimate Team. Za većinu igrača to će i dalje biti najbolji i najzarazniji deo igre, dok će drugima ostati mod koji postoji sa strane i koji neće ni pokrenuti. Kao na primer, za mene. Monetizacija i random itemi ostaju deo iskustva, što je i dalje jedan od razloga zbog kojih je teško posmatrati Madden kao potpuno čist sportski simulator. Ako vas ne zanima pravljenje dream teama kroz online progresiju, slobodno možete provesti stotine sati u Franchiseu i Superstaru i gotovo potpuno ignorisati ovaj deo. Ne mogu da kažem da preporučujem ovo, ali ako ste kao ja, volite čistu igru, ne nešto nalik ovome, onda zaobiđite ovaj mod. Ali svi koji su igrali FUT u FC igrama, biće poprilično već upoznati sa svim šta možete očekivati u MUT-u.
Što se tiče prezentacije, EA je (napokon) dosta pažnje posvetio stvarnim stadionima i njihovim tradicijama. Pregame rituali, različiti načini na koje stadioni predstavljaju svoje timove i specifični detalji tokom prenosa pomažu da svaka utakmica deluje malo drugačije. Čak i sitnice poput sezonskih grafika tokom posebnih perioda godine doprinose osećaju da je liga živa. I mislim kako ne bi, ovo je igra koja se igra na tim terenima, bitno je napraviti ih što življijim i zanimljivijim, čak i dinamičnim u nekim trenucima Mada, ako planirate da igrate ovo dosta dugo, onako kako je i namenjeno, sve do sledećeg godišnjeg izlaska, primetićete problem koji Madden prati već godinama, posle određenog vremena sve počinje da se ponavlja. Možete ceniti trud koji je uložen u autentičnost, ali ako igrate desetine i desetine utakmica, brzo ćete početi da preskačete delove prenosa jer ste ih već videli. Ali ako ništa drugo, na početku će delovati jako kul i zanimljivo. To je praktično neizbežan problem sportskih igara, ali Madden bi mogao da ode još dalje sa stvarnim kontekstom utakmice i dinamičnijim komentarima. Ili recimo, na kraju četvrtina da preuzmete ulogu Hot Dog prodavca i šetate po tribinama u fazonu Crazy Taxi kako bi nahranili što više ljudi za što manje vreme. Mini igre, to je rešenje!
Što se tiče muzike, zvuka i grafike, to je sve već sada standard za svaku sledeću sportsku EA igru. Sve izgleda bolje nego prošle godine, muzika mi, makar meni lično, više prija nego ona u FC igrama. Sama prezentacija je totalno sleek i lepa, ali sa druge strane, to nije ništa novo niti revolucionarno, nego nešto šta već sada, posle toliko godina, uzimamo zdravo za gotovo. Ali funkcioniše, daje taj osećaj novog naslova svake sledeće godine, i verujem da je to dovoljno.
Zahvaljujemo se EA Games na ustupljenoj igri za potrebe recenzije
Madden NFL 27 (Xbox Series X)
Ono što je meni najvažnije kod Madden NFL 27, a mislim da će biti jako važno i za druge igrače, jeste da se po prvi put posle dužeg vremena oseća kao da je EA pokušao da popravi način na koji igrač provodi vreme između utakmica, a ne samo ono što se dešava tokom samog meča. Franchise je godinama bio jedan od onih modova gde ste mogli da provedete ogroman broj sati, ali ste često imali osećaj da samo prolazite kroz menije između dve utakmice. Sada postoji više razloga da obraćate pažnju na igrače, njihove ugovore, njihove reakcije i ono što se dešava u ostatku lige. Pored toga, gameplay promene su itekako dobrodošle, i najbitnije od svega je što sada Madden NFL 27 ima više taj osećaj kao da ste ustvari deo jedne utakmice, da ste u kontroli, da stvari zavise od vas, a ne od animacija. Upravo zbog toga, mislim da je Madden NFL 27, poprilično lepa nadogradnja vredna mesta u vašoj bibilioteci.