Demonschool je jedna od onih igara koje na prvi pogled izgledaju poznato, da bi se vrlo brzo ispostavilo da su zapravo iznenađujuće jedinstvene – igre koje tačno znaju šta žele da budu. Pozajmljuje šarenilo i prenaglašeni stil japanskih školskih fantazija, kombinuje ga sa borbenim sistemom koji isprva podseća na izometrijske strategije i sve to začinjava dozom nadrealnog horora. Rezultat je igra koja deluje istovremeno nostalgično i sveže, ali pre svega: izuzetno stilski prepoznatljivo i potpuno sigurno u svoju viziju.

Priča se vrti oko Faye, nove učenice koja se upisuje u školu na misterioznom ostrvu Hemsk. Faye dolazi iz porodice egzorcista, što je sasvim dobro priprema za ulogu heroine – i ne pravi nikakvu tajnu od svog znanja o demonima i potencijalnom kraju sveta koji se vrlo brzo zahukta. Već posle nekoliko uvodnih scena postaje jasno da se na ostrvu ne dešava samo par mutnih poslova, nestalih učenika i pokojeg čudovišta, već nešto mnogo mračnije. Između časova, prijateljstava, sporednih poslova i otkrivanja najmračnijih tajni ostrva, razvija se narativ koji je istovremeno šarmantno samosvestan i apsurdan, jeziv i topao, sve u jednom.
Ono što odmah upada u oči jeste vizuelni stil. Demonschool koristi mešavinu 2D spriteova, piksel-arta i 3D okruženja, koja prizivaju estetiku ranih 3D konzola, ali nikada ne deluju zastarelo ili previše retro. Veliki deo toga duguje se vibrantnoj paleti boja, prenaglašenim efektima i portretima likova koji pucaju od karaktera. Ta stilska nota ne samo da je prijatna oku, već i ozbiljno gradi atmosferu. Svet deluje kao parodija i ljubavno pismo 90s anime hororu i splatter komedijama. Čak i način na koji likovi prihvataju luda dešavanja podseća na Buffy – The Vampire Slayer i slične serije.
Srce Demonschoola, međutim, jeste njegov borbeni sistem – i tu igra najviše blista. Borbe se odvijaju po potezima, ali uz jedan twist: umesto da kontrolišeš svaku jedinicu pojedinačno, unapred isplaniraš celu rundu. Pomeraš likove, kombinuješ sposobnosti, postavljaš rpute kretanja – i tek kad sve posložiš, runda se odigrava istovremeno. Ovakav pristup borbi deluje kao mešavina slagalice i taktičke igre. Trenutak kada pritisneš „commit“ i sve se desi u isto vreme nije samo napet, već i brutalno zadovoljavajući, posebno kada izvedeš savršeno orkestriran krug bez greške.
Tvorci igre stavili su ogroman fokus na jasnoću. Svaki potez unapred prikazuje šta će se dogoditi, pa su greške rezultat lošeg planiranja, a ne iznenađenja. A ako ti se ne dopada kako si osmislio potez – samo vrati vreme unazad. To otvara mogućnost za mnogo eksperimentisanja. Mnogi okršaji mogu da se reše na više načina, a sposobnosti likova se dopunjuju veoma promišljeno. Manje liči na tradicionalne SRPG-ove poput Fire Emblem-a ili Final Fantasy Tactics-a, a mnogo više na Into the Breach, sa istim fokusom na komboe, pozicioniranje i tajming. Pomalo deluje kao partija šaha… samo sa eksplodirajućim demonima.
Van borbe, Demonschool nudi više nego što bi iko očekivao. Školski raspored služi kao okvir za fleksibilan sistem upravljanja vremenom. Provodiš vreme sa prijateljima, rešavaš sporedne misije ili unapređuješ sposobnosti. Svaka aktivnost ima posledice – ponekad mehaničke, ponekad narativne – i oduzima deo dana. Nije kompleksno kao društveni sistem u Persona igrama, ali je mnogo šarmantnije i fokusiranije nego u mnogim indie naslovima, dobrim delom zahvaljujući odlično napisanoj pratećoj ekipi koja stalno okružuje Faye u njenoj misiji da spase svet. Dijalozi su brzi, duhoviti, i kao što rekoh, imaju baš taj Buffy ton — likovi su pamtljivi, zabavni i iznenađujuće puni topline.
Priča je struktuirana epizodično: manji zapleti vode ka većim otkrićima i spektakularnim boss borbama. To omogućava da igru lako igraš u kraćim sesijama. Istovremeno, tenzija je uvek prisutna – svet postaje sve bizarniji i uznemirujući kako se bliži apokalipsa. Balans između laganog horora i humora je impresivno pogođen. Demonschool svoje mračnije momente shvata ozbiljno, ali nikada toliko ozbiljno da izgubite šarm ili da igra postane neprijatna.
Što se tiče težine, igra nudi vrlo prijatnu krivu učenja. Uvodni poglavlja polako uvode igrača u mehanike, dok se izazovniji okršaji pojavljuju kasnije. Oni koji žele izazov naći će ga u opcionom sadržaju. Težina mi nikada nije bila problem i retko sam osećao frustraciju — svaki susret deluje kao slagalica koja se može rešiti. A za one koji jednostavno ne uživaju u borbi ili misle da je previše, postoji opcija da se okršaji preskoče u potpunosti.
Poseban vrhunac za mene bila je muzika. Soundtrack kombinuje synthwave motive sa rokom i horor elementima. Svako poglavlje ima svoju atmosferu, a melodije su toliko zarazne da sam hvatao sebe kako klimam glavom dok igram na Nintendo Switch 2, bilo kod kuće ili napolju.
Na tehničkoj strani, Demonschool je radio odlično i izgleda sjajno na Nintendo Switch 2, čak i bez prave native Switch 2 verzije u trenutku recenzije. Na Gamescomu su developeri objasnili da Nintendo daje mnogo dev kitova, i izgleda da se to nije promenilo do izlaska igre.
Demonschool (Nintendo Switch)
Demonschool je zabavan i kreativan žanrovski miks, obeležen svojim fantastičnim spojem 2D i 3D umetnosti, svežom, „puzzle“ taktičkom borbom nalik Into the Breach-u i duhovito napisanom horor pričom. Od dijaloga do animacija, od borbe do mehanika i muzike, sve prati jasnu, jedinstvenu umetničku viziju. Možda će razočarati one koji očekuju Persona 2-stilski 100-časovni JRPG, ali Demonschool to ni ne pokušava da bude. Ovo je fokusirana, stilski samouverena taktička igra tima koji je tačno znao šta želi da napravi.