Romeo is a Dead Man je igra koja je nastala (nadam se) poprilično zanimjivim kreativnim dizajnom. Legendarni dizajner igara, SUDA51 je faktički uzeo nekoliko tima koji su dobri za totalno različit i drugačiji art dizajn, dao im zadatke šta se od njih očekuje, i svi u tom stilu su odradili ono šta je traženo od njima. SUDA51 je onda to spojio u jednu genijalnu, totalno ludu i nezaboravnu igru kao što je Romeo is a Dead Man. Jer, šta drugo možete da dobijete nego kada spojite, bez preterivanja, oko 10 stilova naracije, gameplaya, level designa i svega ostalog u jednom.

I ne, to nije čudno za kreativca kakav je SUDA51. On je poznat svima, tj nadam se svima, po legendarnim igrama kao što su Lolipop Chainsaw, No More Heroes, Killer7, Shadows of the Damned, Killer is Dead. Ukoliko ne znate kakve su ove igre, izguglujte i videćete o čemu je reć. Svaka od tih igara pruža totalno uvrnuto, jedinstveno i sjajno gaming iskustvo, a Romeo is a Dead Man, pa skromno mogu reći da nastavlja tom tradicijom, samo je eto, možda samo možda još malo luđe nego kada bi sve njegove prethodne igre spojili u jednoj.
U igri preuzimate ulogu Romea, koji je, pa mrtav čovek, tj Deadman. I sa njim tumarate svemirom i raznim dimenzijama kako bi pronašli svoju neprežaljenu ljubav Juliju. Hm, da, kao u priči, Romeo i Julija, ali sa neverovatnim twistom. Jer Julija u ovoj igri ima neku vrstu amnezije, ii mi hoćemo tako da verujemo, i ona je u svakoj realnosti koju posećujete negativac i preuzima neke užasne forme koje vi treba da uništite. Tako da faktički, tražite svoju neostvarenu ljubav tako što je ustvari svaki put kada je vidite, izmasakrirate jer se ona pretvori u neko neverovatno užasno čudovište. Mada okej, Bossovi koje srećete u Romeo is a Dead Man nisu samo personifikacija Julije, već i drugi negativci neke čudne grupe koja preti da uništi ceo space-time.
A da, Romeo je ustvari bio zamenik šerifa u jednom malom gradu u Pensilvaniji u Americi. I onda baš noć pre nego što je trebao da se nađe sa Julijom da pobegnu iz ovog grada, sa Julijom koji je tek upoznao inače, su ga napali čudovišta i pojela mu pola glave. Tada, iz prošlosti, tj budućnosti, tj prošlosti pa budućnosti dolazi njegov deda koji ga oživljava tako što mu prvo uništi celu glavu a onda je… zameni metalnom glavom koja izgleda kao da nosi kapu šerifa i… onda dođe Space-Time FBI koji vas regrutuje i vi faktički postanete Agent DeadMan… Mislim, znam kako ovo zvuči ali tako je stvarno, probajte igru pa ćete videti!
I sada, ma koliko priča bila čudna, toliko je i njeno predstavljanje igraču još čudnije. Ovde ima svega, naracija se odvija preko stripova, preko nečega nalik VHS filmova u fazonu zone sumraka, preko 2D izvođenja i pričanja, preko menija koji su u Cyberpunk fazonu, preko, apsolutno svega. I svako sledeće dešavanje preuzima neki drugačiji oblik naracije, što je totalno uvrnuto i poprilično teško da se prihvati kao da se radi o jednom proizvodu. Često ćete se pitati, bože ko je ovde lud, ja ili SUDA51, ali mislim on je lepo rekao i stoji iza svojih reči. „Zašto bi mi pravili igre kao i svi ostali kada možemo nešto totalno drugačije. Mi nemamo šta da tražimo sa igrama koje svi ostali prave i koje su uvek slične jedna drugoj“. Parafraziram naravno, i mislim da je totalno u pravu, jer svaka njegova igra se odvajala od ostale industrije po mnogim stvarima, svaka je bila jedinstvena i makar samo zbog toga je vredela da je probate, mada ako niste, nikada nije kasno.
Ali hajde da pričamo o onome šta čini ovu igru, a to je gameplay. Romeo is a Dead Man je u osnovi akciona avantura. Kažem u osnovi jer ima mnogo više od toga, ali taj glavni deo je preveden u akcionu hack & slash avanturu. Postavka je poprilično jednostavna, imate light, heavy i special attack i ranged attack sa oružjama. Light and heavy će uraditi dobar deo posla, special attack možete uraditi kada vam se napuni meter u toku igranja, i kada njega uradite, recoverovaćete i malo healtha. Što se tiče lečenja i čuvanja progresije, malo je pozajmljeno iz soulslike igara. Imate određena mesta na igri gde možete sačuvati igru, povratiti health ajteme, ali ako to uradite, na mapi će se vratiti neprijatelji. Mada na normalnoj težini ne mogu da kažem da je igra teška kao souls naslovi, poprilično je opuštena i zabavna, dok na hard već morate da se pomučite, koristite više dodge i tako to.
Pomenuo sam da imate ranged oružja, i da, na početku to je pištolj, ali kako vreme prolazi dok se igrate, moćićete da otključavate i druge tipove. Isto važi i za melee oružja. Na početku ćete imati mač, ali kasnije, možete malo začiniti vaš gameplay drugim oružjem.Mada, ranged oružja imaju poprilično dobru funkciju u igri. Naime, neki neprijatelji imaju slabe tačken a sebi na koje bi bilo okej da se fokusirate, jer ako to ne uradite, mlatićete ih mačevima ili drugim melee oružjem poprilično dugo. U nekim trenucima, gađanjem slabih tački može ili da totalno uništi čudovište, dok u drugim da ih staggeruje kako bi dobili malo vremena da iz završite mlaćenjem po glavi.
Osećaj igranja u Romeo is a Dead Man je odličan, mada ovde može biti problem to što u trenucima ne deluje kao da ima previše dubine, pod jedan, a pod dva da je kamera isuviše blizu protagoniste, što ume da prestavlja problem. Ali sam tok igre je poprilično lepo urađen. Nemate ovde previše komplikovanih nivoa. Svaki nivo, iako tematski i grafički totalno drugačiji, vas stavlja ili na malo otvoreniji prostor gde možete da uništavate sve šta vam stane na put, ili u malim prostorijama i obasipa vas neprijateljima. Sve dok ne očistite i ne krenete napred. I svaki nivo se završava sa fenomenalnom boss bitkom i svaka ima neku foru koju morate da skontate pre nego što krenete sa ubijanjem. Najviše se odnosi na uništavanje slabih tački što će vam dati malo više vremena da se pozabavite seckanjem odrđeenog čudovišta.
To je jedan deo gamelaya, ali ovde ima mnogo više od toga. Recimo, između misija ste u vašem FBI Space-Time svemirskom brodu pod nazivom The Last Night. Tu igra dobija totalno drugačije izvođenje, i najviše podseća na 8bitne naslove, ili naslove koje liče na njih. Jednostavno rečeno, ovaj deo igranja će biti nešto u fazonu održavanja odnosa sa drugim članovima posade i članovima Space-Time FBI-a, da se levelujete, da unapredite neke sposobnosti, da napravite Kopiladi da se bore za vas. Znam da zvuči čudno pa ću krenuti prvo od toga. Kopiladi ili Bastards kako se zovu u igri su praktično zombiji koji možete da kultivišete u vašem svemirskom brodu. U toku igranja ćete naći seme nekog zombija koje možete da zasadite, onda zalivate vodom i on će porasti u jednog lepog korisnog zombija. Ako želite da nadogradite te zombije, morate da ih ubacite da se bore jedan protiv drugog u MMA stilu i tada ćete dobiti kombinaciju dva zombija.Totalna ludost, ali funkcioniše i stvarno je zanimljivo raditi sve ovo.
Dok recimo, ukoliko hoćete da se levelujete, to ne radite tako što eto, klikćete na stats i tako to. Već ćete dobiti mini igru nalik pacmanu. XP koji zaradite će biti energija koliko daleko možete da idete, a umesto voćkica na tabli ćete imati razne ikonice koji će vam davati određene stats bonuse. Recimo srce je health, pištolj je ranged damage, mač je melee damage i tako dalje. Kako igra odmiče, kako sve više i više uronjavate u nju, shvatite da je ovo stvarno jedna velika svaštara, kao da je neko ubacio sve moguće ideje u jedan naslov, uzeo mikser i smućkao nešto, stavio da se peče, ne znajući šta će da izađe, i kao krajnji proizvod dobio je totalno jedinstven, sjajan, i pre svega zabavan naslov.
Grafički igra deluje odlično. Iako su nivoi koje imamo porpilično linearnog tipa, oni su okej izgleda. Ono što sam već pomenuo je za svaku pohvalu, a to je da je izgled svakog sledećeg totalno drugačiji, kako tematski tako i eto, ako mogu da kažem grafički. A ićićete svuda, a pored svega toga, imaćete i borbe u svemiru, ne znam kako sam to uspeo da zaboravim, haha, totalno ludo i nezaboravno, kažem ima svačega. Plus tom grafičkom iskustvu dosta doprinosi činjenica mešanja tih stilova. Svaki meni predstavlja nešto drugačije i imate osećaj kao da ste uleteli u neku totalno drugu igru. Taj osećaj kada ne znate šta da očekujete sa svakim sledećim loading screenom je jako efektivan i ostaje svež od početka do kraja, upravo zbog toga, mislim da je SUDA51 nadmašio i sebe samog sa ovom igrom što se tiče cele prezentacije.
Igru sam igrao na Xbox Series X konzolu, većim delom moram priznati, ali jesam probao i na ROG Xbox Ally X Handheld PC-u, i moram da kažem da sam poprilično iznenađen kako radi na ovoj spravčici. Posle gledanja kolega sa Digital Foundrya, pomislio sam da šanse nema da ovo radi na tako slabašnom hardveru, jer deluje da je dosta zahtevna, ali u 720p rezoluciji sa FSR na Quality ili Balanced, na Medium-High podešavanja, u 25w TDP modu, igra radi između 40 i 60 frejmova, što je poprilično zadovoljavajuće uzevši u obzir da VRR pegla taj sub-60 fps. A ta niska rezolucija i FSR se praktično ne primete na malom ekranu. Više primetite nepravilnosti i piksele na velikom TV-u kada igrate na kućnoj konzoli nego ovde, što je za svaku pohvalu.
Zahvaljujemo se Grasshopper Manufacture na ustupljenom kodu za potrebe recenzije
Romeo is a Dead Man (Xbox Series X)
I na kraju, Romeo is a Dead Man je jedan od naslova koji sam jedva čekao da odigram ove godine. Znajući šta je SUDA51 do sada pravio, bio sam donekle spreman za sve ludosti koje sam video, ali nekako je uspeo da me iznenadi, jer nisam očekivao ovoliko stilova strpanih u jednoj igri i najbolje od svega, nisam očekivao da će to sve tako dobro funkcionisati kao što funkcioniše. Kao i svaka druga SUDA51 igra, Romeo is a Dead Man je must play za sve fanove akcionih hack & slash igara, ali i za one kojima su standardne copy/paste igre dosadile, jer ova je toliko jedinstvena da vas neće ostaviti ravnodušnim.