A Whisper of Fall: Jinyiwei je možda za mene i najveće iznenađenje na ovogodišnjem Gamescomu. Kao prvo, pojma nisam imao šta da očekujem. Video sam trailer, i to je bilo to. Nisam očekivao ništa spektakularno, a dočekala me je igra sa možda najboljom borbenom mehanikom koja je trenutno u pripremi. I ne, ne preterujem kada kažem to. Jer toliko sam bio oduševljen da kada sam pred kraj demoa video da mi je ostalo samo još par minuta, odmah sam isključio, jer sam znao da ako nastavim da igram, teško će mi oduzeti kontroler iz ruku.I sada, svi misle, okej kineski studio sa još jednim akcionim RPG-om, ali ne, nije tako jednostavno, od toga kako igra izgleda pa sve do kako se kontroliše. Iako je ovo bio „rani“ demo koji sam igrao, delovalo je toliko ispeglano, da me ne bi čudilo da igra izlazi za par meseci. Ali na žalost, to nije slučaj, već je razvojni tim Cangmo Games jako dobro pripremio ovo predstavljanje za Gamescom.

Priča nas vodi u poslednje dane dinastije Ming, u period kada carstvo spolja još uvek izgleda impresivno, ali se iznutra polako raspada. Igrate kao običan čamdžija koji totalno neplanirano biva ubačen u Jinyiwei, carsku tajnu policiju, ali ne kao običan član. On je zapravo dvostruki agent koji istovremeno izvršava naređenja Jinyiweija i radi za crno tržište. Kako istrage napreduju, postaje jasno da se iza pojedinačnih slučajeva krije mnogo veća politička zavera.
Jinyiwei organizacija veoma zanimljiv izbor za glavnu ulogu. To nije klasična herojska organizacija. Njeni pripadnici imaju pravo da hapse, ispituju, muče, pa čak i presuđuju određenim državnim neprijateljima, posebno visokim zvaničnicima koji su izvan domašaja običnih institucija. Drugim rečima, vi kao glavni lik se nalazite u baš nezgodnoj situaciji. Sa jedne strane predstavlja produženu ruku carstva, dok sa druge pokušava da ga potkopa iznutra. I sada, nisam znao da li je ovo fikcija ili je zasnivano na događajima iz istorije, i poprilično sam se iznenadio kada su mi rekli da je Jinyiwei organizacija postojala, i da se sve zasniva na istinitim dešavanjima. Naravno tu ne mislim na priču, već je to kostur koji su iskoristili za ono šta je u igri.
Mada, najbolja mehanika u igri je takozvani Deduction. Glavni lik igre ima posebnu moć da može da vraća vreme kada nešto pogreši u toku misije, da vidi kako će se odigrati trenutna situacija u kojoj se nalazi, često ne uspe u onome šta je naumio, i onda vrati vreme. I naučen na greškama, može da ispravi, ili bolje rečeno, iskoristi novostečeno znanje kako bi bi uradio stvari drugačije. Recimo pokušate da prođete kontrolni pult kako bi došli do osobe od interesa, oni vas ne puste, vi ih pokoljete. Dok jurite ka toj osobi koju morate da ispitate, ona čuje šta se dešava i jednostavno pobegne. Tada možete da sagledate šta ste pogrešno uraditi, naučiti o celoj toj situaciji na osnovu „prošlosti“ i svega šta vidite na nivou, i vratite vreme kako bi krenuli ispočetka. Tada, sa svim mogućim znanjem, možete da izblefirate vaš ulaz u palatu, lagano se prošunjate kroz ceo kompleks i jednostavno zgrabite osobu za kojom tragate.
Ovo mi je apsolutno sjajna mehanika, jer faktički vi nivo možete tako da igrate nekoliko puta. I svaki put je totalno drugačiji ishod, postavka likova na mapi i naravno njihova reakcija na vas. Najbolje od svega je što vas igra ne drži za ruku, tako da ako budete kreativni i snalažljivi, možete već u prvom pokušaju naći savršenu putanju i rešiti misiju. Dakle, sve je na vama.
U demou koji sam igrao nije bilo ove situacije, već druge, kada sam morao da stignem do zarobljenika i to je praktično bila trka sa vremenom sa drugim timom koji je jurio istu osobu. Problem je bio to što ako oni dođu prvo do njega, oni će ga ubiti, što znači da vi ne možete da izvučete informacije iz njega. Ali igrom slučaja i svojom nesnalažljivošću prilikom skakanja, uspeo sam da pronađem prečicu te sam došao prvi do zarobljenika, tako da eto, u mom slučaju, nije bilo poente za „ponovnim igranjem“ cele misije sa drugim dešavanjima na istoj mapi. Mada sve je to kul, ali moram da se osvrnem na ono šta me je apsolutno oduševilo.
U osnovi, ovo je igra koja ima nekoliko elementa gameplaya u sebi. Jedan je stealth, koji odlično funkcioniše, i u trenucima podseća na mešavinu Tenchu igara sa Assassin’s Creed naslovima. Morate da budete tihi, ali isto tako, i smrtonosni u trenucima kada se otvori prilika za tim. A druga strana medanje je apsolutno spektakularna borbena mehanika, koja sija, vrišti koliko je dobra pogotovo u boss borbama.
I sada, ja obožavam Team Ninja igre i iskreno mislim da je ovo studio koji ume da napravi najbolje borbene mehanike za svoje igre. Sam dokaz su toliko naslova koji apsolutno sijaju kada je u pitanju taj vid gejmpleja. I moram da kažem da Cangmo Games prilazi toliko blizu njihovom tronu da je to neobjašnjivo kako, još za prvu igru. Kada sam ušao u borbu sa bossom, nisam znao šta da očekujem, ali kada sam krenuo da se šamaram sa njim, to je bukvalno bio ples blokova, parrya, deflecta, dodgeova, jurenja po mapi i svega i svačega. Najbolje od svega je što celom ovom neverovatnom iskustvu dosta doprinose sjajne animacije koje su u igri, tako da svaki potez, svaki zamah mačem, svaki dodge izgleda stvarno sjajno, i upravo kada vi krenete da plešete sa bossom, cela koreografija koja se odvija ispred vašim očima, koreografija čiji ste vi reditelj, izgleda stvarno nezaboravno.
U toku igranja sam nekoliko puta imao onaj „uf“ momenat. Jer iskreno, nisam očekivao ovo, ali potpuno sam bio oduvan i oduševljen kada sam krenuo da igram. Naravno da nisam uspeo da pobedim bossa, ni iz petog pokušaja, ni iz desetog. Ne zato što nisam znao kako da igram, nego jednostavno za nešto manje od sat vremena nisam mogao da se priviknem na kontrole koje su u ovoj igri. Ne kažem da su loše, ali jesu malo drugačije nego u drugim igrama, i jednostavno potrebno je vreme da se naviknete.
I na kraju, kada bih morao da objasnim nekome gameplay mehaniku, najjednostavnije kako bih to mogao da kažem jeste, kombinacija recimo Ninja Gaiden 2 na Master Ninja, dakle brza, nemilosrdna akcija, sa elementima Rise of the Ronin igre. U nekoliko navrata sam pokušao da izvučem od producenta odgovor, da li su ovi naslovi bili inspiracija za A Whisper of Fall, ali zamislite, oni nisu ni upoznati sa ovim igrama! I to je još jedan mindblown trenutak koji sam imao u toku prezentacije i igranja. Ne zato što svi moraju da znaju svaku igru, nego kako su skrojili ovako sjajnu mehaniku bez neke određene inspiracije.
Ovo je definitivno igra koju jedva čekam da zaigram kada izađe, samo se nadam da će pored PC platforme, svetlost dana ugledati i na konzolama. Jer, kao što rekoh, ovo je sigurno jedno od najvećih iznenađenja na ovogodišnjem Gamescomu, i neverovatno mi je drago da ovoliko talentovanih ljudi mogu da napokon stvore nešto ovako dobro, ali eto, nepoznato većini igrača na svetu. Tako da, wishlistujete Jinyiwei: A Whisper of Fall na steamu, jer ovu igru je vredno pratiti.