Metroid franšiza je poznata svima, makar su je svi čuli jedonm u životu. Preko 2D izvedbe, do stvaranja Metroidvania žanra, preko 3D igara sa izlaskom Nintendo Gamecube konzole. Svako ko je igrao Metroid igre zna da je svaka svoje malo remek delo. Nebitno da li i danas igrate NES verziju, Game Boy Advanced igre ili uskočite u Metroid Prime Remastered sa Switch konzole. Nintendo i timovi koji su radili na ovoj franšizi su uspeli da održe konzistentnost kvaliteta preko svake generacije, za još malo pa ovih 40 godina od postojanja franšize, što je prosto neverovatno o kakvom kontinuitetu se radi. Mada posle Metroid Prime 3: Corruption koja je izašla isključivo za Nintendo Wii konzolu, mislili smo da stvarno nikada nećemo da dobijemo nastavak.

Najavljen pre više od 8 godina, počelo je da deluje kao da je ovo jedan od onih naslova koji se nikada neće pojaviti na tržištu, a onda, početkom ovog decembra se igra pojavila, i to ne kao ekskluziva za novu Nintendo Konzolu. Već kao Nintendo Switch naslov i Switch 2 igra, što je prosto fantastično, jer nebitno da li ste kupili ili ne novu konzolu, možete da uživate u ovom neverovatnom naslovu. Pa hajde da vidimo, da li je 18. godina nakon izlaska trojke, četvorka dostojni naslednik i da li se 8 godina čekanja nakon prve najave na kraju isplatilo.
Priča u Metroid Prime 4: Beyond na početku vas ne baca odmah u vatru, već vas polako uvlači, onako kako Metroid uvek najbolje zna. Samus dobija poziv koji deluje rutinski, skoro kao još jedan posao u nizu za nekoga ko je već obišao pola galaksije i video sve moguće užase. Međutim, vrlo brzo postaje jasno da ovo nije samo još jedna intervencija na zaboravljenoj planeti. Od prvih koraka po novom svetu oseća se da nešto nije u redu, ne zato što vam igra to kaže, već zato što je atmosfera takva. Okruženje deluje napušteno, tehnologija koju zatičete ne liči ni na šta poznato, a tragovi borbi i razaranja govore da se ovde desilo nešto ozbiljno, i to ne tako davno. Mada moram priznati, sam početak, nakon što Samus dobije poziv, mene je makar neodoljivo podsećalo na Halo: Reach. Samus biva pozvana da pomogne u odbrani istraživačke stanice na nekoj planeti. Reach anyone? Čak i dizajn neprijatelja na početku dosta podsećaju na Covenante iz Halo franšize. Ali već je poznato da je Prime serijal u Metroid igrama ustvari odgovor Microsoftu na Halo franšizu. Nego da nastavimo.
U Metroid Prime 4: Beyond glavni negativac je Sylux, lik koji se već godinama provlači kroz Metroid lore kao tiha pretnja iz senke, ali koji ovde konačno izlazi u prvi plan. Ako se sećate Metroid Prime Hunters, Sylux je bio onaj lovac koji je otvoreno mrzeo Galaktičku Federaciju, a samim tim i Samus, jer ju je video kao njihovo najjače oružje. Beyond tu mržnju uzima kao osnovu cele priče i gradi konflikt koji je mnogo ličniji nego što je to bio slučaj ranije. Ovo nije borba protiv nekog tamo bezličnog zla ili nekog kosmičkog entiteta, već sukob dve ideologije i dva lika koja stoje na suprotnim stranama. Sam zaplet igre vrti se oko niza incidenata i anomalija koje na prvi pogled deluju nepovezano, ali kako istražujete nove oblasti i skupljate informacije, postaje jasno ko je iza svega toga. Sylux deluje iz senke, manipuliše naprednom tehnologijom i koristi resurse koje nikada nije trebalo dirati, sa jasnim ciljem da destabilizuje Galaktičku Federaciju. Samus je poslata da istraži situaciju, ali vrlo brzo shvata da ne čisti posledice nekog slučajnog haosa, već da je deo mnogo većeg plana.
U suštini, Metroid Prime 4: Beyond je priča o lovu, ali i o ličnom obračunu. Sylux nije protivnik koji vas stalno napada direktno, već neko ko vas neprestano stavlja korak iza sebe, ostavlja tragove i tera vas da se suočavate sa posledicama njegovih odluka. Ta dinamika daje priči ozbiljniju, mračniju notu, bez potrebe za velikim govorima ili prenaglašenom dramatikom. Sve se gradi polako, kroz atmosferu i istraživanje, baš onako kako Metroid to i treba da radi. Možda je ovde trebao da se provuče pojam Hunters u naslovu, ali šta sad.
Kako prolaze prvi sati u igri, postaje jasno da Beyond ne želi da redefiniše Metroid, već da ga razume, ako mogu tako da kažem. Ovo je igra koja tačno zna šta je Prime serijal bio i šta treba da ostane. Igra te ne vodi za ruku, ne objašnjava previše i ne nudi jasne odgovore. Svet u koji ulaziš je neprijateljski, hladan i potpuno ravnodušan prema tvom postojanju. Ti nisi izabrani heroj, već uljez u prostoru koji postoji sam za sebe. Hodnici su uski, prostorije često deluju prazno, ali nikada bez smisla, a svaki novi deo mape budi isto pitanje, šta se ovde desilo i zašto više niko nije ostao da ispriča priču. Ceo koncept Metroid Prime 4: Beyond je nastavak svega šta je Prime serijal bio do sada. Retro Studios ne izmišlja toplu vodu niti menja neke osnovne mehanike i ideje, što može i jeste mač sa dve oštrice. Sa jedne strane, postoji deo igrača koji sigurno neće voleti činjenicu da je ovo samo nastavak Prime franšize, bez velikih novina, ali sa druge strane, ima i onih, kao što sam recimo ja, koji je baš to hteo, nove avanture Aran Samusa u stilu starih igara, i to smo svi upravo dobili. Ne kažem da ovde nema novih fora i mehanika koje će začiniti gameplay, ima ih, ali u osnovi ovo je još jedna Samusova avantura u starom ruhu, samo u novom pakovanju, koje stvarno izgleda spektakularno.
Gameplay u Metroid Prime 4: Beyond je ona vrsta iskustva koja vas vrlo brzo podseti zašto je Prime serijal oduvek bio drugačiji od svega ostalog. Ovo nije pucačina koja vas gura napred svakih pet minuta sa eksplozijama i skriptovanim scenama, već igra koja vas tera da stalno budete prisutni, da gledate oko sebe, da slušate zvukove i da razmišljate o prostoru u kojem se nalazite. Sve se igra iz prvog lica i taj pogled iz kacige Samusa daje posebnu težinu svakom koraku, svakom okretu kamere i svakom susretu sa neprijateljima. Borba je, u svojoj suštini, klasičan Metroid Prime. Imate osnovni blaster koji možete da koristite za brzu paljbu, ali i mogućnost da punite metak za jače, razornije udarce. Ipak, ovde se ne radi samo o pucanju. Svaki okršaj sa neprijateljima traži da procenite situaciju, da vidite ko vas napada, odakle dolazi opasnost i koliko prostora imate da manevrišete. Lock-on sistem Vam pomaže da ostanete fokusirani na neprijatelje dok se krećete, ali Vas igra nikada ne oslobađa odgovornosti da se pravilno pozicionirate. Ako stanete na pogrešno mesto ili zanemarite okruženje, vrlo brzo ćete to platiti. Jedna od većih novina u Beyond su psihičke sposobnosti koje Samus dobija tokom igre. One nisu tu samo da bi izgledale kul, već su duboko ubačene, osmišljene za ovu vrstu gameplaya i sve šta se dešava u igri. Možete da manipulišete objektima u okruženju, da pomerate prepreke, otkrivate skrivene puteve ili čak da usmeravate energiju svog oružja na načine koji ranije nisu bili mogući. Ove sposobnosti menjaju način na koji rešavate i borbene i puzzle sekcije, i često Vas teraju da razmišljate malo drugačije nego što ste navikli u prethodnim Prime igrama.
Naravno, tu je i Morph Ball, neizostavni deo Metroid identiteta. U tim trenucima kamera prelazi u treće lice i igra se nakratko transformiše u drugačiji ritam. Kotrljate se kroz uske prolaze, rešavate prostorne zagonetke i tražite skrivene tajne koje ne biste mogli da vidite iz standardne perspektive. Ovi segmenti lepo razbijaju tempo i služe kao mali predah između intenzivnijih borbi i dužih istraživačkih sekcija. Tempo igre je pažljivo izbalansiran. Ima trenutaka kada se sve odvija sporo, gotovo meditativno, dok se krećete kroz napuštene predele i slušate ambijentalne zvuke planete. A onda, bez previše upozorenja, igra Vas baci u haotičnu borbu gde morate brzo da reagujete, koristite sve alate koje imate i da ostanete pribrani. Ta konstantna promena ritma drži pažnju i sprečava da gameplay ikada postane monoton.
Mapa i regije u Metroid Prime 4: Beyond su povezane jednim, pustinjskim delom. Do sada, Metroid Prime igre su bile vezane bez nekog da kažem slobodnog hoda između mapa, ali sada je ubačeno nešto šta će još više odmoriti igrače od akcije i mozganja. Pustinjski deo služi kao ta sprega da poveže sve mape u igri, sve delove koje treba da posetite. I sada, pošto je to velika, prostrana pustinja, moralo je biti ubačeno još nešto kako navigacija kroz nju ne bi bila mnogo naporna. I tu dolazimo do Samsovog novog prevoznog stretstva. Sigurno malo inspirisano Death Strandingom, Samus ima svoji motor koji može da vozika po ovom praznom prostranstvu. I sve to deluje kul, ali vremenom, taj osećaj nečega novog i uzbudljivog polako nestaje. Najviše zbog toga što je cela regija totalno prazna sa jedne strane, a sa druge kompletno tiha, ma koliko lepo i prijatno izgledala za oko. Dobra stvar je to što ne provodite mnogo vremena u njoj, već je to samo tranzitni deo od jednog dela do drugog, deo u kome možete da saberete misli, razmislite o nastavku i nekim zagonetkama na kojima ste se zaglavili.
Atmosfera je, kao i uvek, glavni adut. Prime igara, pa i ove. Vizuelno, Beyond izgleda prelepo, detaljno, sa visokim kvalitetom tekstura i dosta raznovrsnosti okoliša u samim igrama. Mada sitni detalji su ono šta je najbitnije kod jedne metroid igre. Nebitno da li je to flora i fauna koja je praktično živa na ovoj planeti, sitne kapi kiše koje se slivaju preko vaše kacige, refleksija Samusovih očiju dok ulazite u meni. Sve je toliko lepo dizajnirano i napravljeno da vas igra jednostavno uvuče svojim šarmom i ne pušta. Svaki deo igre je tako dobro osmišljen da je bukvalno teško ostati ravnodušan dok je igrate. U kombinaciji sa sjajnom muzikom, Metroid Prime 4: Beyond deluje kao igra koja će vam mamiti osmeh na lice dok je igrate, ali isto tako, o kojoj ćete razmišljati i kada prestanete da igrate i poželeti da joj se vratite, samo zbog te mistične, zagonetne atmosfere koja je prisutna u ovom naslovu. Jer deluje kako je Retro Studios mislio o svakoj sitnici kada je stvarao ovaj naslov.
I samo da se dotaknem tehničkih detalja, ako je uopšte potrebno. Igra je zakucana u 60 frejmova na Switch 1 konzoli i izgleda stvarno neverovatno, uzevši u obzir da je Switch 1 hardver bio slab čak i kada je izašao. Na Switch 2 postoje 60fps i 120fps mod, kako u Handheld igranju tako i kada igrate na TV-u. Oba izgledaju odlično, razlika je isključivo samo u rezoluciji. Mada, kada jednom uključite igru u 120fps modu, verujem da jendostavno se nećete vratiti na staro. Generalno gledano, ceo paket je prosto fantastičan, preko vizualne prezentacije, do gameplay mehanika i naravno priče.
Mada jedina mana je što je Samus po malo ćutljiva, tj malo više, a igra u ovom delu ubacuje mnogo pričljivih NPC-ova koje ćete sretati dok je budete prilazili, a sa nekim i malo putovati. U tim trenucima ta Samusova ćutljivost deluje neprirodno, i kada bi samo malo pričala, verujem da bi taj osećaj pripadnosti ovom svetu čak i Federaciji, bio mnogo jači i jači utisak bi se stvorio kod igrača, možda čak i veća povezanost sa Aran Samus.
Zahvaljujemo se CD Media Greece na ustupljenoj igri za potrebe recenzije
Metroid Prime 4: Beyond (Nintendo Switch 2)
Na kraju dana, Metroid Prime 4: Beyond je upravo ono šta sam očekivao da bude. Nastavak Samusovih avantura, još jedan poziv u pomoć Federacije i njen efikasni odgovor koji otvara novu, sjajnu avanturu koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Sve novine koje je Retro Studios ubacio kada je u pitanju mehanika ove igre samo još više ulepšavaju vaše vreme provedeno sa ovim naslovom. Metroid Prime 4: Beyond nije veliko odstupanje od onoga dokle je Metroid Prime 3: Corruption stigao, i verujem da se to neće svideti svima, ali generalno, Samusov povratak se prosto, ne sme propustiti.